Poslovna tajna – "najslađa" tajna, pogotovo kad je riječ o javnom novcu

25. rujna 2014.

Iako se na zapošljavanje mladih putem mjere «stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa» troši novac iz proračuna, dakle, svih građana, oni na pitanje u kojim su to tvrtkama u 2013. zaposleni mladi putem te mjere zasad ne mogu dobiti odgovor. Naime, riječ je o poslovnoj tajni, tvrdi Hrvatski zavod za zapošljavanje pozivajući se na svoj Pravilnik o zaštiti tajnosti podataka. No, nije tu tajnama kraj, pogotovo kad je riječ o Ministarstvu financija i Poreznoj upravi.

Nezaposlenost, i to pogotovo mladih osoba, jedan je od gorućih problema u zemlji, a resorni  minisar Mirando Mrsić neki se dan opet pohvalio kako je «zasad više od 20.000 mladih obuhvaćeno mjerom rada bez zasnivanja radnog odnosa i da se oko 60 posto onih koji su obuhvaćeni tom mjerom zaposli u roku dvije godine pa će za to u proračunu i dalje biti osigurana značajna sredstva.

No, «koliko je doista mladih bilo uključeno u mjeru stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa u 2013. godini, koliko u privatnom, a koliko u javnom sektoru te na kojim vrstama radnog mjesta?»- pitanja su to koja je GONG postavio Ministarstvu rada u sklopu ovogodišnjeg istraživanja provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

«U 2013. godini ukupno je bilo 19.322 korisnika uključenih u mjeru Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Najviše se osoba stručno osposobljavalo za rad bez zasnivanja radnog odnosa u: javnom sektoru (36 posto), zatim u državnom (32 posto), privatnom (30,2 posto) i ostalim sektorima (1,8 posto)», odgovorilo je Ministarstvo.

Međutim, pitanje «u kojim su trgovačkim društvima u 2013. bile zaposlene mlade osobe putem mjere stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa», Ministarstvo rada proslijedilo je Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji se pozvao na svoj Pravilnik o zaštiti tajnosti podataka prema kojemu «identifikacijski podaci o poslodavcima koji koriste usluge Zavoda predstavljaju poslovnu tajnu te ih se ne može pojedinačno identificirati, već samo prikazati prema području djelatnosti“ i eto tablice:


izvor: HZZ

Gledajući dakle 2013. godinu, najviše se osoba stručno osposobljavalo za rad bez zasnivanja radnog odnosa u djelatnostima obrazovanja i javne uprave te obrane pa nije baš jasno kako je to ova mjera pridonijela proširenju zapošljavanja mladih s javnog na privatni sektor. Također,  upitnim ostaje i koliko je tih mladih osoba zasnovalo ugovorni ravnopravni odnos sa svojim poslodavcem, a na to Ministarstvo rada odgovara da će «mlade osobe koje su ušle u mjeru u 2013. većinom završiti stručno osposobljavanje u ovoj godini, tako da se o njihovom zasnivanju odnosa o radu još ne može govoriti».

Stoga se pozivaju na posljednje dostupne podatke o 2.860 osoba koje su završile stručno osposobljavanje u prvih osam mjeseci 2013. godine, prema kojima je šest mjeseci nakon izlaska iz mjere kod istog poslodavca bilo zaposleno njih 520 što je jedva nešto više od 18 posto. Međutim, u Ministarstvu rada na tu napomenu dodaju da „funkcija mjere stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa nije zadržavanje radnika kod istog poslodavca, već stjecanje radnog iskustva i razvoj zapošljivosti pojedinca“.

Velom tajne obavijeno je i HAMAG-ovo davanje i ukidanje jamstva IM&C 2011. godine jer su prema njihovom Pravilniku „spisi i izvještaji stranaka u postupku izdavanja jamstava poslova tajna”, dok u HBOR-u ugovor temeljem kojeg su IM&C odobrena kreditna sredstva drže bankovnom tajnom. I Ministarstvo financija svoju tajnu za utrku ima – onu poreznu pa tako nije moguće dobiti popis neprofitnih organizacija u sustavu poreza na dobit, kao ni popis fizičkih i pravnih osoba s otpisanim ili reprogramiranim poreznim dugom. Ministarstvo zdravlja je ustvrdivši da «šteti procesu odlučivanja», odbilo rasprave javnosti predočiti rezultate studije outsourcinga kao analitičku podlogu masterplanu bolnica, a Ministarstvo pravosuđa ugovor o najmu zgrade PLIVE također smatra poslovnom tajnom prema ugovornoj klauzuli o povjerljivosti temeljem internog akta PLIVE.

Reprogram i otpis duga – kako, kome i zašto?

Naime, kao prigodni uzorak za istraživanje o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama ove su godine poslužili različiti medijski izvještaji o mogućim nepravilnostima. Tako je, između ostalog, GONG od Ministarstva financija zatražio popis neprofitnih organizacija u sustavu poreza na dobit u pogledu obavljanja njihovih gospodarskih djelatnosti te podatke o vrstama tih gospodarskih djelatnosti. No, ono je to odbilo jer bi u suprotnom, tvrde, «povrijedilo obvezu čuvanja porezne tajne, koja štiti poreznog obveznika i osigurava njegove interese koji bi mogli biti ugroženi ili bi za poreznog obveznika nastala moralna ili materijalna šteta». Inače, u sustavu je evidentirano 2.570 obveznika poreza na dobit.

Kad je, pak, riječ o popisu fizičkih i pravnih osoba kojima je odobreno reprogramiranje poreznog duga u 2013. ili otpisan porezni dug u 2013.i pitanjima temeljem kojih pravnih osnova i pod kojim uvjetima, kao i koji je ukupan iznos otpisanog poreznog duga za 2013. fizičkim osobama, a koji pravnima, taj je zahtjev odbijen. Ponovno je «riječ o informacijama koje su porezna tajna sukladno Općem poreznom zakonu prema  kojemu je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže.“

Međutim, neke je podatke GONG od Ministarstva financija ipak «izvukao», naime, Porezna uprava je u tijeku 2013. u vlastitim evidencijama provela otpis poreznog duga u ukupnom iznosu od 5.460.534.607,05 kuna, a tablica detaljnije prikazuje pravnu osnovu za te brojke:


izvor: Ministarstvo financija

Što se tiče reprograma u 2013. godini, sukladno Zakonu o naplati poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom, koji treći put omogućuje reprogram, podneseno je 3.558 zahtjeva za ukupni porezni dug u iznosu 844 milijuna kuna od čega je do sredine veljače 2014. odobreno 1.042 zahtjeva za porezni dug u iznosu 168,3 milijuna kuna, a po dospjelim anuitetima je naplaćeno 11,7 milijuna kuna. 

U 2013. su i fizičke osobe (građani i bivši obrtnici) podnijele 32.000 zahtjeva za reprogramom duga u iznosu 2,9 milijarde kuna. Do sredine veljače 2014. odobreno je 20.910 zahtjeva za reprogram od čega je na snazi krajem ožujka bilo 18,3 tisuće zahtjeva u iznosu od jedne milijarde kuna te 3.442 zahtjeva za jednokratnu uplatu dugovanja u iznosu 80,1 milijuna kuna, a fizičke su osobe uplatile ukupno 121,2 milijuna kuna. 

Nenamjenska trošenja kredita?

GONG je i od HAMAG-a zatražio dostavu preslike izvještaja o praćenju i analizi rezultata ostvarenih jamstava u pogledu odobrenog kredita tvrtke IM&C iz 2011. te presliku odluke o davanju jamstva za odobrena kreditna sredstva tvrtki IM&C iz 2011., kao i presliku odluke o ukidanju jamstva  za odobrena kreditna sredstva tvrtki IM&C iz iste godine. No, u odgovoru se HAMAG pozvao na svoj Pravilnik o izdavanju jamstava, kojim je propisano da su spisi i izvještaji stranaka u postupku izdavanja jamstava poslovna tajna.

No, napominje se da HAMAG INVEST, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama «pravovremeno i javno na službenoj internetskoj stranici kontinuirano, na mjesečnoj razini objavljuje i omogućuje pristup informacijama o izdanim jamstvima, i to uključujući naziv poduzetnika, sjedište, iznos jamstva i djelatnost u koju se investira što je veći opseg podataka od zakonski predviđenog minimalnog sadržaja».

Dostavu preslike odobrenog ugovora temeljem kojeg su tvrtki IM&C  odobrena kreditna sredstva u 2011. GONG je zatražio i od HBOR-a, no ta se institucija u poslanom odgovoru poziva na primjenu Zakona o kreditnim institucijama koji propisuje bankovnu tajnu. Naime, «sve podatke, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom dužna je sukladno navedenoj odredbi čuvati kao bankovnu tajnu».

«Država masno plaća podstanarstvo za ministarstva?»

Kad je pak riječ o zahtjevu GONG-a za preslikom ugovora Ministarstva pravosuđa o najmu/zakupu zgrade Plive u Vukovarskoj ulici u Zagrebu te svih dodataka ugovoru, ukoliko postoje, iz Ministarstva je stigao odgovor u kojem se navodi da je «PLIVA HRVATSKA d.o.o. vlasnik i jedini član društva Aspera nekretnine d.o.o.  koje je u svojstvu zakupodavca sklopilo Ugovor o zakupu s Republikom Hrvatskom Ministarstvom pravosuđa kojem je predmet zakupa poslovna zgrada u Zagrebu, Ul. grada Vukovara 49. Navedeno je društvo svojim općim aktima; Pravilnikom o radnim odnosima iz 2010. kao i Kodeksom poslovnog ponašanja TEVA Grupe koji predstavlja interni akt Plive kao i njezinih povezanih društava, definiralo što se smatra poslovnom tajnom».

«Između ostalog, poslovnom se tajnom smatraju podaci o imovini te financijski podaci. Sukladno navedenom, a s obzirom da predmetni ugovor o zakupu sadrži podatke o visoko vrijednoj imovini odnosno financijske podatke, a u čl. 13. Ugovora unesena je odredba o čuvanju podataka iz Ugovora povjerljivim … Ministarstvo je javnosti omogućilo pristup informacijama koje su bile potrebne za transparentno upoznavanje javnosti o bitnim financijskim i materijalnim uvjetima predmetnog ugovora. Sukladno navedenom, na Internet stranici Ministarstva pravosuđa objavljeni su podaci o datumu zaključenja ugovora, prosječnoj cijeni zakupa, cijeni zakupa po četvornom metru, vremenu zaključenja ugovora, razlici u cijeni za prve dvije godine zakupa u odnosu na preostalo vrijeme zakupa, potrebama preseljenja te planu raspolaganja prostorima u kojime je do preseljenja smješteno ministarstvo».

Što (raz)otkriva studija o outsourcingu?

Od Ministarstva zdravlja GONG je tražio dostavu preslike preliminarnih rezultata studije outsourcinga u zdravstvu sukladno projektnom planu provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014.-2016. te preslike analize postojećeg stanja kao druge faze u provedbi mjere outsourcinga u zdravstvu sukladno istoimenom projektnom planu. No, stigla je košarica, baš kao i kod zahtjeva za preslikama tri izvješća iz Masterplana bolnica jer su u Ministarstvu zdravlja ustvrdili da bi «mogućnost izravnog uvida javnosti u materijale namijenjene neovisnoj i nepristranoj stručnoj analizi u učinkovitom internom procesu moglo naštetiti procesu donošenja odluke». 

Što je od svega ovoga, ako išta, s pravom tajna, nakon žalbi koje je GONG uputio Povjerenici za informiranje, ostaje odlučiti nadležnim tijelima, ali ne škodi u međuvremenu opet podsjetiti - iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je ona poslovna tajna, u praksi se tu mogućnost, ionako neprecizno reguliranu, često zloupotrebljava. A čak i kad je nešto s razlogom označeno kao poslovna tajna, testom razmjernosti i javnog interesa tijela javne vlasti dužna su utvrditi je li važniji zaštićeni interes ili prevladava javni interes. U slučaju trošenja javnoga novca, dakle, novca svih građana pretjeranih dvojbi ne bi trebalo biti - javnost je pravilo, a tajnost, i to uz vraški dobre argumente, treba biti iznimka.

chevron-right