Promjene izbornog zakonodavstva su nužne, ali one neće biti realizirane bez političke volje i konsenzusa. No, kako stvari stoje, čini se da suglasnost ključnih političkih aktera uopće nije problem – kad je riječ o tome da promjena ne bude. Temeljem iskustva, a i današnjeg odsustva najveće oporbene stranke, upravo su tu bojazan izrazili i brojni sudionici rasprave „Novo izborno zakonodavstvo“, koju je u Saboru organizirao GONG kako bi predstavio svoje preporuke za sustavnu reformu izbornog zakonodavstva i krenuo u prikupljanje potpisa potpore.
Smanjenje broja izbornih jedinica, zabrana kandidiranja osuđenima za ratne zločine i gospodarski kriminal, uvođenje preferencijalnog glasanja te promjene u izbornoj administraciji i u medijskim pravilima praćenja izbora - dio je prijedloga GONG-a za sustavnu reformu izbornog zakonodavstva. I to u cilju povećanja povjerenja građana u politički sustav i njihove participacije u političkim procesima te odgovornosti izabranih predstavnika jer su institucije i političari izgubile legitimnost u očima građana. „GONG već godinama zagovara sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva i nadamo se da će biti političke volje ne samo kod zastupnika u Saboru, nego i na drugoj strani Markova trga, a ovaj prijedlog predstavlja podlogu za raspravu“, istaknuo je Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, izrazivši žaljenje što se i HDZ nije odazvao raspravi.
„Ako se možemo načelno složiti da sadašnji sustav ne utječe dovoljno da se iskoriste demokratski potencijali, onda je današnja rasprava dobra podloga da tražimo rješenja koja će utjecati na pozitivan razvoj odnosa u hrvatskom društvu. Potrebno je tražiti potporu da se istražuje poboljšanje utjecaja građana na izborni proces i to tko će ih zastupati i predstavljati na institucijama, a postoje različiti modeli“, istaknuo je Josip Leko, predsjednik Sabora. No, upozorio je i da bi bilo „pretenciozno tražiti potporu samo za GONG-ove prijedloge“, ali da predstavljaju dobru podlogu za rad na izmjenama za koje je potreban dogovor jer „sloboda, ni demokracija nije nikad osvojena, za nju se uvijek treba boriti“.
Konsenzus je da konsenzusa (osim deklarativno) nema?
Da je za reformu izbornog zakonodavstva potreban politički konsenzus, naglasio je i Arsen Bauk, ministar uprave, kazavši da se „u tom smislu Vlada ne bi trebala miješati. To bi trebale raditi političke stranke u Saboru i onda se ono što se politički dogovori, može u Vladi tehnički provesti. Koliko će od toga biti prihvaćeno ovisi o volji političkih aktera, a ja u svoje ime, te stranke i Vlade mogu reći da ćemo surađivati da bi se legitimitet institucija doveo na jednu pristojnu razinu“.
„Svjedoci smo da zbog rastućeg nepovjerenja građana u stranke i predstavničke institucije ima sve više građanskih inicijativa i referenduma. Nad tim nepovjerenjem se treba zabrinuti i ovo je prilika za poboljšanje izbornog zakonodavstva, kao i za korake u smjeru razvoja unutarstranačke demokracije. Mnoge su parlamentarne većine kad su bile opozicija, obećavale prave reforme, a onda bi na to zaboravile, no sada inicijativa dolazi iz civilnog društva i još uvijek ima vremena za usvajanje izmjena te se nadamo da će biti prepoznata važnost smanjenja jaza između politike i građana“, poručio je Nenad Zakošek, dekan Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i član GONG-a.
izvor: gong.hr
Da bi upravo preferencijalno glasanje na svim razinama izbora dovelo do demokratizacije unutar samih stranaka, ali i samim stranačkim vođama olakšalo posao, smatra Jadranka Kosor, bivša premijerka, koja je zorno opisala kako izgleda u stranci slaganje lista za izbore: „Prvi na listi – sasvim u redu; drugi - tako tako; treći – to je već durenje; četvrti - nos do poda; peti - ogorčenje, a sve dalje stječete neprijatelje“. No, s obzirom na to da je skeptična oko mogućnosti realizacije izborne reforme, predložila je da zastupnici i zastupnice koji se zalažu za potrebu novog izbornog zakonodavstva budu inicijalna skupina onih koji će tu priču nastaviti i dalje „gurati“ u Saboru.
„Strah da ćemo postići konsenzus, ali protiv ovih prijedloga i to od strane najvećih političkih aktera“, muči politologa Boška Piculu, koji je istaknuo potrebu ujednačavanja modela za sve izbore jer „umjesto izborne autoceste imamo izbornu magistralu s jako puno rupa“. „Ljudi očekuju stvarne promjene, kozmetika neće dati veće efekte. Izmjena izbornog zakonodavstva ne može stati samo na izborima za parlament ili samo na financiranju kampanja, zadirati treba i u pitanja koja će značiti reformu i za institucije lokalne demokracije te stranačke strukture. Valja mijenjati sustav i potrebni su dublji zahvati“, istaknuo je Josip Kregar, pravni stručnjak, koji je upozorio i na potrebu daljnjeg jačanja profesionalizacije i stava Državnog izbornog povjerenstva. Da bi u tom tijelu trebale sjediti i neke druge struke osim pravnika, ideja je koja nije naišla na odobravanje DIP-a jer su oni uvjereni da su pravne podloge temelj izbornog procesa.
„Obvezom prikupljanja potpisa kao uvjeta za kandidiranje za sve izborne liste niječe se smisao političkih stranaka“, upozorio je Žarko Puhovski, politički analitičar, koji također ističe da je nužno promijeniti zakonodavstvo kako bi građani mogli doista imati „svojeg“ zastupnika u Saboru. „O tome će se morati ozbiljno razgovarati, bez toga legitimitet Sabora bit će još niži i tada ulica može preuzeti funkciju Sabora“.
„Nepodnošljiva je lakoća osnivanja stranaka za što vam treba samo 100 potpisa koje nitko ne provjerava“, upozorio je Silvano Hrelja iz Hrvatske stranke umirovljenika.
„Nijednom se reformom ova vlast nije bavila pa tako ni ovom, a da je mudra, prihvatila bi odredila datum za zadaću“, smatra Branko Vukšić iz Hrvatskih laburista dok je SDP-ov Gvozden Flego kao ključnu stvar istaknuo unutarstranačku komponentu jer „bez demokratične orijentiranosti političkih stranaka neće biti niti demokracije“.
izvor: gong.hr
„Klub liječenih „medijoholičara“– terapija (ne)uspješna?
Da je sinkronizacija propisa potrebna i u slučaju medijskih pravila praćenja izbora, istaknula je Jelena Berković, zamjenica izvršnog direktora GONG-a, upozorivši na primjerice situaciju s izbornom šutnjom koja u slučaju predsjedničkih izbora traje do 24 sata. S druge strane, kada je riječ o izborima regulacija je kruta za razliku od referenduma, a sve to „veže ruke novinarima da profesionalno obavljaju svoj posao“.
Naime, GONG ističe da je izbornu šutnju potrebno sustavno i koherentno regulirati, prilikom objave rezultata ispitivanja javnog mnijenja potrebno je uvesti obavezu navođenja osnovnih podataka na kojima se temelji vjerodostojnost što je važno i zbog mogućnosti kvalitetnog organiziranja sučeljavanja s obzirom na predloženo uvođenje načela proporcionalne umjesto apsolutne jednakosti te transparentnost plaćenih oglasa.
O pitanju predstavljanja kandidata te još važnije temama kojima se oni bave, govorio je Milan Živković iz Ministarstva kulture, zadužen za medije, koji je istaknuo važnost unošenja novih ideja i tema te je stoga potrebno povećati slobodan prostor za razgovor. „Uvijek smo kao na klubu liječenih alkoholičara i raspravljamo o istim stvarima i tješimo se da će biti bolje, ali mi i dalje funkcioniramo po pravilima iz 1999. godine, a danas imamo i druge televizije osim HTV-a te portale“, upozorio je Mislav Bago, novinar Nove TV. Da postoji ogromna diskrepancija elektroničkih medija u odnosu na tiskane te unutar njih između javnih i komercijalnih, upozorila je i Zrinka Vrabec Mojzeš, jedna od savjetnica predsjednika Ive Josipovića, istaknuvši da „treba dati priliku relevantnim kandidatima, a ne redikulima te riješiti pitanje oglašavanja, a smatra da je i kod komercijalnih medija legitimno opredijeliti se.
izvor: gong.hr
„Referendumi su postali moda“
Kad su u pitanju referendumi, stvari se često prikazuju crno-bijelo, a mnogo je nijansi između i mediji o tome trebaju moći izvještavati, no to nije jedini problem pravnog okvira referenduma, koji već odavno čeka uređenje. No, kako je kazala Marina Škrabalo iz GONG-a, „referendum je opterećen istočnim grijehom ulaska u Europsku uniju kad je ad hoc ukinuta kvota izlaznosti bez da bude praćena drugim instrumentima kako bi došlo do balansa pravne sigurnosti i participiranja građana. U međuvremenu, imamo referendumsku modu, a to nosi i određene opasnosti po demokratski proces i čini se da je došlo vrijeme za uređenje referendumskog okvira jer pitanje je samo tko, kada, kako i s kojim ciljevima“.
No, u Ministarstvu uprave kažu da se radi, doduše, samo na tehničkim detaljima, dok Zakošek upozorava da je važno odrediti koja su to pitanja o kojima se može odlučivati na referendumu, kao i kako se može mijenjati odluke donesene referendumom kako ne bi došlo do blokade rada vlasti. Puhovski pak ima zadršku spram određivanja pitanja o kojima bi se moglo ili ne odlučivati na referendumu jer je to paternalistički „ znamo mi što je za vas dobro, a riskantnim smatra i pouzdavati se u Ustavni sud.
Prilično pesimističan u pogledu promjena je Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji smatra „suvišnim zazivanje konsenzusa dvije glavne političke stranke jer on očito postoji, a to je da se ne mijenja model jer im omogućuje nadpredstavljenost mandata u odnosu na broj glasova, a bit će zanimljivo pratiti što će se događati dalje oko ustavnih promjena i referenduma jer HDZ još nije osvijestio otvaranje bokova prema građanima. Naime, učestali referendumi mogu blokirati politički proces i ne poticati demokratičnost“. „Sada smo u jednom začaranom krugu, dvije stranke blokiraju promjene, a vrijeme je da ozbiljno razmisle da se ne izgube“, kazao je Šalaj jer referendum, nakon uređenja zakonskog okvira, može biti koristan korektiv za ispravljanje loših odluka političke klase.
