Početkom 1999. godine okupili smo se na radionici strateškog planiranja kampanje za parlamentarne izbore i jedan od zadataka koji smo dobili od voditelja bio je da zamislimo i uredimo duplericu dnevnog lista dan nakon parlamentarnih izbora. Zadatak nam se svidio, a timovi su pokazali iznimnu kreativnost u medijskom predstavljanju rezultata izbora, tijeka izbornog procesa, izjava političara i same uloge Gonga. No, kakvu smo Hrvatsku tada zamišljali 10-15 godina poslije, odnosno kakvom smo je željeli zamišljati?
Da nam je, primjerice, zadatak bio da zamislimo duplericu dnevnih novina, recimo 2013. godine, ili da opišemo čime će se Gong baviti za 14-15 godina, bismo li tada imali dovoljno kreativnosti ili nepovjerenja u budućnost da zamislimo da će nam 2013. godine u Ustav ući vjerska koncepcija braka ili da će se širom Hrvatske razbijati dvojezične table i prikupljati potpisi za još jedan referendum kojemu je cilj umanjiti građanska prava srpske manjine?
Bismo li Gong zamislili kao jednu od organizacija u koalicijama “Građani glasaju protiv” i “Svi mi - za Hrvatsku svih nas” koja se bori protiv htijenja desnih političkih inicijativa svesrdno podržanih Katoličkom crkvom?
Bismo li u 2013. godinu smjestili prve izbore za hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu ili bi nam se to tada, kad nam je EU izgledala privlačno i dostižno, činilo previše pesimistično?
Jesmo li vjerovali da će Hrvatska 10-15 godina nakon tmurnih 90-tih biti manje tmurno, a svakako uređenije i pravednije mjesto za život?
Na ovo posljednje pitanje znam odgovor - jesmo. I zato smo nastavili raditi, planirati, vjerovati, željeti, nadati, živcirati se, zato nam je bilo stalo.
I još je.
Ovo je godišnji izvještaj Gonga za 2013. godinu. Pročitajte što jedna grupa ljudi u jednoj godini može sve učiniti. Čini se kao razlog za optimizam i nadu da bismo jednom mogli doći do uređenijeg i pravednijeg društva...u dobrome društvu.