Škola - mjesto po mjeri učenika
Volim li ići u školu i jesam li njome zadovoljan/a? Mogu li u školi naučiti kvalitetno komunicirati i surađivati s drugima? Cijeni li se u školi znanje i postignuće svakog pojedinog učenika? Provode li se jasna pravila i kakvo se ponašanje očekuje od učenika, učitelja i ostalih sudionika u školskom sustavu? Osjećaju li se svi učenici jednako vrijedni bez obzira na međusobne razlike? - to su samo neka od pitanja na koja su odgovore tražili sudionici tribine «Škola, mjesto po mjeri čovjeka», održanoj 30. travnja u osnovnoj školi Stjepana Ivičevića u Makarskoj u sklopu obilježavanja Dana škole.
Učenici relativno vole ići u školu (58%), zadovoljni su svojom školom (66%) ali vole se javljati i odgovarati na nastavi (81%). Predavanje učitelja i upute za rad su jasne (djelomično 77%) ali u školi uče stvari koje im nikada neće trebati (69%).U školi učenici uče kako surađivati (djelomično 59%). Što se tiče ocjenjivanja pravedno je djelomično (73%), učitelji upućuju učenike kako poboljšati svoj rad (5%), pohvaljuju i potiču (27%), a učenici su djelomično zadovoljni (80%), pokazala je anketa «Škola po mjeri učenika», koju je provela pedagoginja Jelenka Medoš.
«Odluke o mladima ne treba donositi bez da se mlade pita njihovo mišljenje. Također, treba uskladiti sustav da se zakoni o školstvu ne mijenjaju svake četiri godine. Mislim da treba stvoriti dobre uvjete za rad i učiteljima i učenicima a zaista mislim da nisu ove generacije ništa lošije od prethodnih», kazala je Anamarija Sočo iz Mreže mladih Hrvatske.
«Propise (zakone) trebaju znati i razumjeti i odrasli i mladi. Tek kad ih razumijemo možemo ih i poštovati. Glavna uloga građanskog odgoja i obrazovanja je u tome da budemo informirani kako bismo mogli biti aktivni građani. Važno je da imamo priliku istraživati, proučavati i doprinositi svojoj lokalnoj zajednici i životu u školi», istaknula je Martina Horvat, voditeljica GONG-ovog Edukacijskog centra.
Treba hrabrosti zauzeti se za svoja prava!
Njezin kolega Duje Prkut, voditelj GONG-ovog istraživačkog centra, osvrnuo se na rečenicu iz crtića «Linija škole» koji su napravili učenici:Treba hrabrosti zauzeti se za svoja prava, za koju kaže da ga je potakla na razmišljanje o GOO-u: «Mi kao organizacija civilnog društva ne nastojimo uvesti GOO zbog problema koje smo prepoznali među mladima, nego zbog problema koji postoje među onima koji su stariji od vas, koji nisu imali iskustvo GOO i kojima nedostaju neke vještine i znanja. Aktivnost učenika sada za boljitak škole je pretpostavka aktivnog građanina koji će raditi za život zajednice sutra».
Ana Pezo Babić iz Ureda pravobraniteljice za djecu naglasila je: «Prava i odgovornosti su neodvojivi. Da bi svatko od vas ostvario svoja prava, mi ostali moramo se ponašati odgovorno prema vama. Uvijek apeliramo na odrasle da kada govore o pravima, govore i o odgovornostima. Prava su zagarantirana rođenjem, a odgovornostima ih učimo mi odrasli. Roditelji su primarni odgajatelji djeteta, a škola je nadopuna tog odgoja. Bitna je suradnja. Često smo svjedoci loše suradnje na relaciji roditelj-učitelj-učenik. Bilo bi dobro na početku godine postaviti jasna očekivanja te relacije.»
«U izvješću Saboru za 10-u obljetnicu Ureda dotakli smo se važnih tema vezano za djecu iz područja zdravstva, školstva, provođenja slobodnog vremena, utjecaja medija i sudjelovanja u društvu. Iznijeli smo probleme koje smo mi smatrali važnima za djecu i iznijeli smo prijedloge kako riješiti te probleme. Mogli bi reći da je za organizaciju vremena mladih odgovorna gradska vlast, ali ja smatram da bi se djecu trebalo naučiti da sami organiziraju svoje vrijeme. Znači, da prvo nauče sami sebe organizirati i da onda škola i lokalna samouprava vide da su djeca zaslužila da im se ponudi nešto više», zaključio je Pavle Slaviček, savjetnik pravobraniteljice za djecu, sudjelujući na tribini «Škola, mjesto po mjeri čovjeka» kao aktivnosti unutar projekta "Građanski inkubator" u koji su uključeni učitelji aktivni u zajednici i djeluju kroz građansku inicijativu „Ruke za bolju Makarsku“.