Kriza demokratskog legitimiteta Europske unije vrlo je ozbiljna, a optimizam u pogledu njezine budućnosti gotovo da je teško naći i u tragovima. Istovremeno, nadu u njezinu svjetliju budućnost trebali bi pružiti predstojeći izbori za Europski parlament, ali građanima je EU daleka, komplicirana i „namijenjena“ nečijim tuđim interesima. Povrh svega, uslijed okršaja s egzistencijalnim izazovima manjka im motivacije za sudjelovanje u političkom životu na domaćem terenu, a kamoli još na nekoj imaginarnoj razini. Pa ipak, ne bi trebalo odbaciti mogućnost da izbori za europarlamentarce budu možda malen, ali ipak jedan od prvih koraka u smanjenju demokratskog deficita Europske unije.
Iako demokracija podrazumijeva da svi oni na koje se neka odluka odnosi trebaju sudjelovati u donošenju te odluke, u stvarnosti gotovo sve najvažnije političke odluke donose tzv. političke elite, a uloga građana svedena je na mogućnost da, putem povremenih izbora, prihvate ili odbace ljude koji vladaju. Takva je slika možda i najvidljivija na primjeru Europske unije kojoj se zamjera prevelika birokratiziranost i premreženost različitim interesima među kojima brige, kako se to često kaže, običnog malog čovjeka, nisu tema na dnevnom redu. Govorimo li onda o krivotvorenju demokracije i možemo li ju renovirati i vratiti građanima – pitanja su to koja bi trebala biti neizostavni dio rasprave o njezinoj budućnosti.
U međuvremenu, zastala je i rasprava o mogućim promjenama Ugovora o Europskoj uniji, a tu bi se trebalo očekivati smjernice za izgradnju istinski funkcionalne Europe. Podsjetimo, njemačka kancelarka Angela Merkel na tu je temu u svojem inauguracijskom govoru u njemačkom parlamentu kazala kako „zna da postoje poteškoće da se promjene ugovora proguraju u pojedinim zemljama, ali tko želi više Europe, mora htjeti i nova pravila za određene nadležnosti".
Izvor: FaH
Traže se poštene političke elite
Unazad nekoliko posljednjih tjedana, samo tri dana nakon Međunarodnoga dana žena iz Europskog parlamenta poslana je poruka građankama EU da se ravnopravnost ne odnosi na njih, naime, 11. ožujka, na plenarnoj je sjednici odbačen izvještaj Ines Cristine Zuber o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji. Time je vraćena borba za ženska prava 50-ak godina u prošlost, a također niti među kandidatima za šefa Europske komisije nema kandidatkinja. I sve to unatoč tome da je uloga EP-a promocija i jačanje prava žena te borba za pravednost i jednakost u društvu, a kad se tome još doda i primjerice ograničavanje slobode kretanja, postavlja se pitanje gdje su u cijeloj toj priči građani i građanke?
K tome, kao što smo mogli čitati, mnogi građani Europsku uniju doživljavaju „kao Euroviziju - svi mogu sudjelovati, no „veliki“ imaju pravo direktnog ulaza "bez pravog natjecanja", odnosno, oni i tako donose odluke bez obzira na participaciju svih članica unije. Ostali su tu da se održi neka kohezija, iako ni tu ne treba biti naivan“. U tom kontekstu pitanje je što je to što bi moglo one koji EU doživljavaju kao parodiju demokracije potaknuti da promijene svoj stav? Je li moguće razvijanje nekih drugačijih mehanizama demokracije na razini Europske unije, primjerice je li osim Europske građanske inicijative u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti moguće zamisliti, a onda u praksi i izvesti neposredno odlučivanje građana o budžetu Unije?
Ova su pitanja, dakako, dalekosežnija i kompleksnija od trajanja jedne kampanje, ali ako već prije ne govorimo o tome, sada bi moglo biti vrijeme za njihovo otvaranje. Međutim, važnije je po tko zna koji put izvlačiti stare svima znane teme iako one s aktualnim problemima imaju malo ili nikakve veze, a čak i kad postoje moguće poveznice, od takozvanih elita ne dolazi inicijativa za sučeljavanje i suočavanje, niti su inače pretjerano raspoložene za razgovor. Nije to, doduše, samo hrvatski problem jer u kampanjama na svim dosadašnjim europskim izborima uvijek su dominirale nacionalne teme, a sada je situacija dodatno otežana atmosferom rastućeg euroskepticizma, koji se u manjoj ili većoj mjeri protivi ideji Europske unije.
Ima li lijeka rastućim populizmima, pogotovo onim desnima? – pitamo Berta Šalaja, profesora na fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji pod pretpostavkom da je riječ o radikalnim i ekstremno desnim strankama koje u posljednje vrijeme jačaju u nizu europskih država, kaže: „Njihovo jačanje posljedica je, prije svega, sve lošije ekonomske situacije i jačanja nepovjerenja građana u tzv. mainstream političke elite. Lijek je, dakle, prilično jednostavan, ali istodobno, bojim se, neostvariv u nekom kratkom ili srednjem roku: pojava kompetentnih i poštenih političkih elita koje će, poštujući načela liberalne demokracije, poboljšati životni standard građana“.
Izvor: FaH
Tko će demokratizirati Europsku uniju?
A ima li možda negdje "posebno skrivenog" socijalnog kapitala: „Nažalost, kriza demokratskog legitimiteta Europske unije vrlo je ozbiljna. Demokratski deficit Europske unije proizlazi iz činjenice da sve najvažnije odluke, najčešće iza zatvorenih vrata i daleko od nadzora javnosti, donose europske političke elite i imenovani europski povjerenici i birokrati. Građani su u procesu odlučivanja potpuno marginalizirani. Takav model, neovisno o tome zovemo li ga elitističkom demokracijom ili oligarhijom, potpuno je neprihvatljiv, kako na razini nacionalnih država, tako i na razini Europske unije. Trenutno, nažalost, ne vidim ozbiljniju političku snagu koja bi se zalagala za demokratizaciju na razini Europske unije“, nije baš optimističan Šalaj.
Baš kao niti po pitanju toga da bi izbori za europarlamentarce biti prvi korak u demokratiziranju demokracije iako to nije mogućnost koju treba odbaciti. Naime, „izbori za Europski parlament od drugorazredne su ili čak trećerazredne političke važnosti. Europski parlament jedino je tijelo u kojemu sjede izravno izabrani predstavnici građana, no njegova je uloga u procesu formuliranja i usvajanja europskih javnih politika i dalje izrazito mala“. S druge strane postavlja se pitanje kako bi se rezultati EU izbora mogli odraziti na nacionalne politike, no i tu Šalaj govori o značenju ovih izbora „tek u simboličnom smislu, kao odmjeravanju snaga i zauzimanja pozicija za buduće nacionalne parlamentarne izbore. Na tragu toga i predizborna kampanja će više biti fokusirana na lokalna, to jest hrvatska politička pitanja, a puno manje na pitanja vezana uz budućnost Europske unije“.
Stoga Šalaj „ne vidi da bi rezultati izbora mogli na neki drugačiji način utjecati na nacionalnu politiku, kao ni da su mainstream političke stranke i kandidati osvijestili činjenicu da se budućnost Europske unije ne može graditi isključivo na interesima, nego da se mora razmišljati i o zajedničkoj političkoj kulturi i političkom identitetu. Postoje, naravno, iznimke, ali utjecaj političkih aktera koji su svjesni da je ovakav smjer razvoja EU potpuno kriv, još nije dovoljno snažan“. Hoće li ih prepoznati građani, drugo je pitanje, ali nadu u nešto drugo i bolje nikada ne bi trebalo izgubiti koliko god naivno zvučalo, naime, demokracijom možda više nismo neograničeno oduševljeni, ali to ne znači kako, da parafraziramo ranije pisanje, od ideala treba odustati. U suprotnom, malo nam toga preostaje …
Ovaj tekst čitate kao dio tekstova iz serije «EU izbori – prva stepenica u smanjenju demokratskog deficita EU», koja se, kao što joj i naslov kaže, bavi time kako izbori za zastupnike u Europskom parlamentu (EP) mogu pridonijeti smanjivanju demokratskog deficita Europske unije u smislu jaza između otuđenih građana i „birokratiziranog EU čudovišta". Projekt serije novinarskih tekstova, koje se izvorno objavljuje na neprofitnom portalu www.gong.hr, podržalo je Ministarstvo kulture.
Propustili ste - pročitajte:
DEMOKRATIZIRANJE DEMOKRACIJE - EU izbori - vizija za budućnost i/li rušenje mita?
SADRŽAJ UMJESTO PRIVIDA DEMOKRACIJE - EU izbori - EUropi samo građani mogu dati dušu
VIZIJE BUDUĆNOSTI - EU izbori kao Eurovizija - parodija umjesto inovacija demokracije?
UOČI IZBORA EUROPARLAMENTARACA - EP - kao kuća od stakla puna ljudi s kamenjem u rukama?
O LJUDIMA I BROJEVIMA - EU izbori - jesu li hrvatski parlamentarci čuli glas građana?
ELITE NESPOSOBNE ZA DIJALOG - Don Quijote u Europi - zašto su prošli EU izbori "ukradeni"?
