Autoceste su javna imovina u koju su građani uložili milijarde kuna i odluka o njihovom davanju u dugoročnu koncesiju ne smije biti donijeta bez suglasnosti građana, koji zasad mogu očekivati samo veće cestarine i troškove, a manje održavanja i sigurnosti – upozoreno je na javnoj tribini „Slučaj monetizacije i dugoročne koncesije autocesta“ koju je organizirala skupina organizacija civilnoga društva i sindikata u Hrvatskom novinarskom domu.
Zašto Vlada izbjegava razgovor o alternativama?
Dok se javnost zabavlja istragama oko navodne korupcije u HAC-u, o kojoj se već godinama katkad prigodno šuti, a katkad prigodno govori na sav glas, o alternativama prodaji, jer što je drugo koncesija na 50 godina, malo tko raspravlja.
«Zašto po dolasku na vlast, Vlada nije odmah krenula u restrukturiranje i istraživanje stvari u podzećima? Osim toga, slučaj Austrije pokazuje da ne mora biti riječi o neprofitabilnom poslu, dapače. Uostalom, kako je, i to bez javne rasprave, moguće privremeno izvlastiti javno dobro?», upitao je Marijan Banelli, predsjednik HUP-ove udruge Hrvatski cestovni prijevoznici.
«Riječ je o manipulaciji građanima, naime, u Hrvatskoj nam se uvijek nudi po jedno rješenje, a imamo sistemski problem koji nije samo pitanje deficita javnosti , nego strukturno pitanje. Mislim da je ova Vlada odlučila podcijeniti hrvatske građane. Nudi nam jedno rješenje, a taji nam studiju na osnovu kojeg se do tog rješenja došlo, a slično je bilo i kad su autoceste građene. Ulazimo opet u jedan netransparentni proces i ne znamo uopće o čemu se radi i stoga se bojimo da se uopće nije razmišljalo o alternativnim rješenjima dok se dug predstavlja kao našu krivicu», naglasio je Teodor Celakoski iz Prava na grad te upozorio:
Kvalitetno upravljanje, a ne privatizacija
«Deregulacija, liberalizacija i privatizacija – tri su odrednice koje su nas i dovele tu gdje smo sada, a oni koji će se nadmetati za ovu koncesiju su upravo oni koji su doveli do ovakve situacije na globalnoj razini. Nudi nam se lažna dilema – ili privatizacija, ili loše upravljanje, a postoje primjeri kvalitetnog upravljanja javnim tvrtkama kroz nadzorne odbore, koji uključuju čak i korisnike samih tvrtki, watchdog organizacije te stručnjake i takva bi kontrola izbila manipulativni moment kako treba sve rasprodati jer se time, navodno, ne da kvalitetno upravljati».
Na zaključak Celakoskog da «građani imaju posla s jednom manipulativnom Vladom te da će zbog toga graditi platformu koja će razbiti Vladinu zatvorenost», nadovezao se Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata upitavši: «Zašto ovakav događaj uopće organiziraju organizacije civilnoga društva i sindikati, a ne Vlada? Rekao bih da ih nije briga - voze po svome unaprijed zacrtanom i to je ključan način ponašanja ove vlasti koja nema potrebu nikoga ništa ne pitati. Uzeli su sebi za pravo da su time što su pobijedili na izborima, autentični tumači hrvatskog naroda i zemlje».
«Primarna briga je proces donošenja odluke, naime, autoceste su simbol dugoročne medornizacije, kako prvi put kad su građene, tako je i sada riječ o donošenju odluke po drugi put o hrvatskoj modernizaciji. Stoga bi odgovorna i racionalna Vlada trebala postaviti nekoliko pitanja i ciljeva: kako osigurati fiskalnu održivost upravljanja autocestama i kako povećati razvoj zemlje,kao i osigurati ih maksimalno za podizanje javne sigurnosti te kako upravljati svim poduzećima koja djeluju u tom procesu tako da se smanji korupcija i poveća kvaliteta upravljanja. Za to je potrebna snažna politička uprava u kojoj ništa neće biti odbačeno već na samom početku. Umjesto toga imamo samo tunelski fokus na koncesioniranje, ali ako već i imamo samo tu jednu opciju – ajmo vidjeti što napraviti kako bismo popravili tu štetu», istaknula je Marina Škrabalo iz GONG-a.
Bernard Ivčić iz Zelene akcije još je jednom podcrtao važnost koju bi buduća odluka mogla imati na okoliš te upozorio na mogućnost da država, ukoliko će možda garantirati količinu prometa na autocestama pa čak i njegovo povećanje, ako se to ne dogodi završi plaćanjem penala, čega je primjer Istarski ipsilon koncesionaru Bini Istri, a postoji i realna opasnost da upravo zbog toga budu zanemarene ostale vrste prometa poput željeznice. Zbog svega navedenog, udruge i sindikati još su jednom apelirali da Vlada otvori proces odlučivanja jer u suprotnom samo će rasti žeđ za referendumima, uostalom, i ovom je pitanju u planu dobiti odgovor naroda.
Monetizacija neće pokriti javni dug
«Monetizacija autocesta nije pravi način pokrivanja javnog duga, koji sam po sebi nije problem, naime, javni se dug stvara iz deficita, a njime se može financirati potrošnja što je rađeno proteklih godina, ali i razvoj kao što to čine neke pametnije zemlje, poput Japana ili SAD-a. Javni dug nije prepreka razvoju, on vas ne sprečava da stvarate nove proizvode. Zadatak svake Vlade je povećanje nacionalnog dohotka, a monetizacija nije niti financijski, niti ekonomski, niti politički opravdana i njezini troškovi bit će veći nego da se država zaduži normalnim putem jer nitko neće novac dati zabadava», upozorio je Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva u prvoj SDP-ovoj Vladi te profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te istaknuo: «Davanje autocesta u koncesiju, dakle, neće riješiti pitanje javnog duga, a ujedno je i pitanje samopouzdanja i samopoštovanja – ako ih prepustimo nekome drugome, jesmo li mi (ne) sposobni upravljati vlastitom državom?»
«Dosad su u izgradnju i održavanje autocesta uplaćeni milijuni eura, i to su uglavnom novci građana, koje Vlada mora pitati oko davanja autocesta u koncesiju. No, koncesije nisu spas, postoje bolja rješenja», smatra Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata: «Koncesija je prodaja jer tko će od nas, s obzirom da je riječ o koncesijama na i na 50 godina, doživjeti njihovo vraćanje, a njihovom monetizacijom dug HAC-a i ARZ-a koji iznosi više od 29 milijardi kuna, neće biti pokriven jer je vrijednost koncesija oko 22 milijarde kuna. Svakako, dugove treba vraćati, ali ne na ovaj način. Autoceste su razvojni, a ne komercijalni projekt, a nisu još ni izvršile svoju funkciju povezivanja razlilčitih dijelova zemlje».
Naime, vrlo je upitno koliko će koncesionar imati volje ulagati u izgradnju novih pristupnih čvorova autocestama kojima se manja mjesta prikapčaju na glavni cestovni krvotok, a što kao ozbiljnu posljedicu daljnje pogoršanje demografskog stanja. «Znamo li dovoljno koristiti autoceste, primjerice za turistički promet, to je pitanje», upozorio je Željko Marušić s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, napomenuvši da je «potpuno promašena teza da ćemo novcem od monetizacije unaprijediti naše autoceste jer je cijela studija“, tvrdi, „napravljena vrlo površno i tendenciozno, a posljedica bi, između ostalog, mogla biti bitno srozana sigurnost na cestama“.
Monetizacija autocesta odvest će Hrvatsku u krivom smjeru
Upozorio je Stanić i na problem cijena cestarina, čije bi povećanje korisnici teško mogli podnijeti pa upravo stoga o cijeni i dostupnosti autocesta i treba odlučivati država. One su put oporavka i njihovo davanje u koncesiju otežat će izlazak iz krize, a moglo bi, kako je upozorio Aleksandar Čaklović, bivši član Društva Autocesta Zagreb - Macelj i bivši predsjednik Hrvatske udruge koncesionara autocesta, ozbiljno utjecati na sigurnost na cestama jer je upitno koliko će budući vlasnik ulagati u njihovo održavanje: «O njima, bez sumnje, ovisi gospodarski razvitak, za njih su već ranije podignuti veliki krediti, uloženo je najmanje 20 milijardi eura, a država će njihovom monetizacijom jednokratno dobiti oko tri milijarde eura, ali u narednih 40 godina neće dobiti ništa. Ovo je generacijski projekt kojemu je država trebala pristupiti na sasvim drugačiji način – tako da napravi studiju prometa i prihoda za 50 godina, potom reprogram kredita te analizirati mogućnost obveznica, proglasiti ih strateškim projektom i donijeti poseban zakon o provedbi toga zakona».
Podsjetimo, Nezavisni cestarski sindikat, Hrvatska udruga radničkih sindikata, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica hrvatskih sindikata te organizacije civilnoga društva GONG, Pravo na grad, Baza za radničku inicijativu i demokraciju, Zelena akcija i Centar za radničke studije zatražili su od Vlade Republike Hrvatske da javno objavi dokument čiji je službeni naziv „Monetizacija javnog duga vezano za društva HAC i ARZ: Nacrt konačnog izvješća u fazi 1“. Time je također ostvaren i prvi korak u organizaciji najšire društvene platforme za ishodovanje referenduma na temu sprječavanja koncesioniranja te privatizacije javne infrastrukture i javnih usluga.