Hrvatska je nadomak Europske unije, no što nakon 1. srpnja čeka organizacije civilnoga društva koje su se još prije nešto više od pola godine zapitale kako će preživjeti ulazak u novu obitelj s obzirom da ih je Vlada, premda tvrdi da su partneri, zaboravila? Pioniri u Vladinoj magli pred ulazak u EU bili su tema i jutrošnje emisije Hrvatskog radija „Civilno društvo“.
Podsjetimo, radi smanjivanja razlika u razvoju među državama članicama EU i među europskim regijama, i Hrvatska će nakon ulaska u EU moći koristiti sredstva iz Europskog socijalnog fonda i već samo za drugu polovicu ove godine Lijepoj našoj postaje dostupno 60 milijuna eura. No, imajući na umu dosadašnja iskustva u pripremi i planiranju prioriteta u Hrvatskoj, organizacije civilnoga društva koje su se pokazale kao najbolje u iskorištavanju pretpristupnih fondova kroz impresivnih 99 posto, ostale su prilično zabrinute oko načina definiranja i kvalitete predloženih projekata te su otvorenim pismom „Hoće li civilno društvo preživjeti ulazak u EU?“ zatražile uključivanje u proces donošenja odluka o prioritetima ESF-a u Hrvatskoj.
Ono bi, naime, moralo biti utemeljeno na stvarnim potrebama vezanim uz zapošljavanje, obrazovanje, socijalnu zaštitu najranjivijih skupina i razvoj socijalnih usluga u zajednici, a pismo je urodilo plodom utoliko što je putem Savjeta za razvoj civilnog društva izabrano sedam predstavnika organizacija civilnog društva za sedam Tematskih radnih skupina za pripremu programskih dokumenata za strukturne i Kohezijski fond, koje su započele s radom sredinom prosinca prošle godine.
O tome što se dogodilo u međuvremenu i je li gotovo sedam mjeseci kasnije na vratima Unije i dalje prisutan i opravdan strah od nestanka civilnoga društva, razgovarali su u emisiji Hrvatskog radija „Civilno društvo“ Nives Miošić, voditeljica GONG-ova Istraživačkog centra i Igor Vidačak, ravnatelj Vladina Ureda za udruge.
„Dio bojazni i dalje svakako postoji, naime, dogodio se jest pomak, predstavnici organizacija civilnoga društva uključeni su u tematske radne skupine, ali pitanje je koliko je sedam predstavnika iz cijele države reprezentativno za cijelu Hrvatsku, koliko oni mogu pridonijeti. Nakon ulaska u EU dio organizacija civilnoga društva će se vjerojatno ugasiti, a pitanje je, naravno, njihovih kapaciteta, naročito na lokalnoj razini koliko oni imaju znanja, vještina pa i zaposlenih ljudi koji mogu upravljati nekim europskim projektima“, kazala je Miošić.
Dinamičan sektor i odličan poslodavac, ali i krvav posao
Vidačak, međutim, upozorava: „Riječ je o vrlo dinamičnom sektoru, trenutno u Registru udruga ima oko 49.500 udruga, ali one nisu sve stalno aktivne, nego polovica njih, procjenjujemo i to prema aktivnostima koje su vidljive iz njihovih financijskih izvješća“.
Pa ipak, jedno od onih vječnih pitanja je čemu udruge uopće služe i je li njihov cilj zapravo samo još jedan prostor za uhljebljivanje dok brojke pokazuju da je civilno sektor najbolji poslodavac, a na što Miošić odvraća: „Posla je jako puno i radeći u udruzi stalno razmišljate kako ćete financirati svoj rad u sljedećim godinama. Udruge na lokalnim razinama koje zapravo obavljaju onaj dio posla koji bi trebala obavljati država i koje rade sa socijalnim ili nemoćnima to je izuzteno krvav posao i mislim da bi na neki način trebalo još i više raditi na tome da se promovira rad udruga“.
Nova pravila igre – optimizam i različite mogućnosti
No, kako do novca iz fondova jer se pravila mijenjaju, a uvjetno rečeno „velike“ i „male“ udruge nikako nisu u istom položaju? Vidačak gaji optimizam: „Mislim da će udruge pokazati da je sve ono što se radilo proteklih godinam bilo odlična priprema. One su povukle oko 70 milijuna eura vrijednosti projekata i to preko 550 projekta u različitim područjima. Imaju doista velik potencijal za pripremu i provedbu projekata što su i višestruko dokazale i ne mislim da postoji prevelika bojazan. Pruža se značaj spektar mogućnosti financiranja i važno je u što većem broju predstaviti i povezati domaće resurse“.
U smislu povezivanja nadovezala se i Miošić, ali i upozorila da se prelaskom na strukturne fondove situacija mijenja jer u pretpristupnim fondovima 80 posto sredstava bi se dobivalo na početku te 20 posto nakon završetka projekta pod uvjetom da je sve u redu, a sada će biti obrnuto i domaća sredstva će igrati veliku ulogu.
Vidačak pak podsjeća da se dovršavaju pravilnici koji bi trebali omogućiti što bržu isplatu troškova na projektima i namjera je da se korisnike potakne da ih što prije što kvalitetnije potroše i što bolje isprojektiraju. Također, postoji i određeni fond sufinanciranja, a tu je i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.
„Naravno, situacija nije jednoznačna i dosta ovisi i o okružju u koje pojedine udruge djeluju, ali naše su ipak u nešto povoljnijem položaju jer već godinama radimo na javnom financiranju na državnoj i lokalnoj razini“, istaknuo je Vidačak i zaključio: „Udruge se svakodnevno gase i osnivaju nove, a važni su programi od javnog interesa, kojih ima niz i oni su u fokusu te se kroz europske fondove mogu i dalje razvijati“.
