Rizici po prostor, javna dobra i transparentnost upravljanja i dalje su prisutni u predloženom Zakonu o strateškim investicijskim projektima koji je Vlada s današnje sjednice poslala Saboru u prvo čitanje, upozorili su predstavnici nekoliko organizacija civilnoga društva koji su ispred Banskih dvora nastavili s upozorenjima i kritikama na Vladino „zaboravljanje“ bavljenjem sustavnim reformama.
„Ovaj Prijedlog zakona unatoč određenim izmjenama i dalje donosi niz neprihvatljivih odredbi, koje smanjuju transparentnost donošenja i realizacije projekata te ugrožavaju sudjelovanje javnosti u procesu donošenja strateških projekata. Izrazito je problematično da se lokalna zajednica u pojedinim slučajevima izuzima iz tog procesa za projekte čija vrijednost, ovisno o okolnostima, ne prelazi tri milijuna eura, dakle, govorimo o nekim relativno malim projektima čije je proglašavanje strateškim vrlo upitno i problematično“, upozorio je Bernard Ivčić iz Zelene akcije.
„I nadalje se sasvim jednoznačno i bez ikakve daljnje razrade ili pojašnjenja za strateške projekte dokida zakonska obaveza izrade provedbenih prostornih planova što je opasno i neodgovorno s više aspekata. Njome se, s aspekta javnog interesa, znatno smanjuje kontrola gradnje u hrvatskim najosjetljivijim krajolicima te praktički dokida javni uvid i participacija u projektu. S druge, investitorske strane, ova odredba znatno povećava sve poslovne rizike koji mogu proizaći iz nedostatnosti infrastrukturnih mreža, neuravnoteženja s drugim zahvatima u prostoru ili pak lošeg publiciteta izazvanog javnom nevidljivošću projekata. Provedbeni planovi su nužan i potreban dio projektne dokumentacije i besmisleno ih je dokidati, a time derogirati i ukupni sustav upravljanja i gospodarenja prostorom“, naveo je Hrvoje Hrabak iz Udruženja hrvatskih arhitekata.
Divljanje kapitala u prostoru?
„Ovaj Zakon osigurava pretpostavke da u narednom periodu imamo niz velikih sukoba građanske javnosti i investitora na terenu, naime, on će učiniti da ubuduće situacije kao sa Srđem budu potpuno izvjesne, dakle, u slučaju i da lokalno gradsko vijeće odbije urbanistički plan uređenja, taj će projekt ipak po ovakvom zakonu moći proći. Nema ni razrade kako će pojedini projekti u prostoru zaista izgledati. Imat ćemo potencijalnu situaciju divljanja kapitala u prostoru bez sudjelovanja lokalne zajednice i njihovih legitimnih predstavnika umjesto da ova Vlada unaprijedi Zakon o referendumu u odnosu na lokalne referendume“, istaknuo je Teodor Celakoski iz Prava na grad.
„Vidimo da je kroz zadnjih pet mjeseci Ministarstvo gospodarstva puno radilo na izmjenama i preciziranju odredbi ovoga Zakona, no tu je veliki trud uložen pod pritiskom vanjske javnosti, kako vanjskih dionika, tako i Europske komisije. Smatramo da je takav trud trebao biti uložen u pripremu sustavnih reformi, a ne u pripremu prečica za privilegirane investitore i brine nas da će ovaj Zakon napraviti jednu dimnu zavjesu u odnosu na one reforme koje se nedovoljno brzo događaju, a nisu ni osmišljene kako spada“, upozorila je Marina Škrabalo iz GONG-a.
Primjerice, ista se pravila ne odnose na sve, naime, omogućuje se da se na popis strateških investicijskih projekata koje realiziraju javna poduzeća ili koji se realiziraju kroz javno-privatna partnerstva uvrste i tvrtke-gubitaši, i to zato jer se niti za javna, niti za privatna poduzeća u javno-privatnom partnerstvu ne traži podnošenje dokaza o financijskoj sposobnosti, dok za projekte koji se realiziraju kroz javna poduzeća nije potrebna niti potvrda o ispunjavanju poreznih obveza i doprinosa.
Samodostatna politička elita „zaboravlja“ narod
„Njima se gleda kroz prste što nam govori da se ovdje zapravo otvaraju popusti za javna poduzeća koja nisu reformirana na vrijeme i o je samo jedan od pokazatelja da bi se Vlada trebala, a nedovoljno se bavi sustavnim reformama, akcijskim planovima koji će maknuti stvarne barijere i ubrzati postupke za apsolutno sve koji žele nešto stvarati u ovoj zemlji, a ne za one koji imaju pristup povlaštenoj listi“, zaključila je Škrabalo. I najavila da će daljnji potezi biti „alarmiranje i angažiranje saborskih zasupnika da budu odgovorni i da brinu za javni interes te da nakon što i sami pročešljaju Zakon predlože niz amanadmana, te će inzistirati na tome da se socijalni partneri koji dosad ovaj Zakon u ovoj verziji nisu vidjeli kao ni zainteresirana javnost, angažiraju u javnoj raspravi jer je ona i dalje potrebna budući da ovaj Zakon ne može biti samo tako donesen samo tako što će se njime baviti politička elita“.
„Ovaj prijedloga Zakona stigao je na razmatranje Vladi bez popratnog izvještaja o provedenim konzultacijama sa zainteresiranom javnošću, čime je prekršen članak 30 stavak četiri Poslovnika Vlade RH. Stoga zahtijevamo da se zajedno sa slanjem Prijedloga Zakona Saboru pošalju i sve pristigle primjedbe, kako zainteresirane javnosti, tako i Europske komisije, kako bi zastupnici imali uvid u njih. Također, Nacrt Prijedloga zakona ni na koji način ne predviđa aktivnu ulogu Sabora u nadzoru nad njegovom provedbom što smatramo neprihvatljivim u kontekstu demokratske kontrole i ustavne osnove ovog zakona. Članak dva hrvatskog Ustava samo Saboru i narodu povjerava neposredno i samostalno odlučivanje o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime“, podsjetila je Nives Miošić iz GONG-a.
Da Zakon ima nekoliko korupcijskih rizika, upozorio je Zorislav Antun Petrović iz Transparency Internationala Hrvatske, izdvojivši dva najveća: „ Njime se ne definira sastav više od polovice Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata što otvara prostor voluntarizmu i ostavlja mogućnost arbitrarnog odabira članova Povjerenstva bez ikakvih kriterija koji se odnose na njihovu stručnost i/ili sektor kojeg u Povjerenstvu predstavljaju. Ovo i dalje predstavlja ogroman korupcijski rizik, budući da omogućava prevagu partikularnih u odnosu na javni interes. Drugi je korupcijski rizik nepostojanje obveze objavljivanja svih ugovora sklopljenih temeljem predloženog zakona. Smatramo da se svaka privilegija, a ovdje će evidentno neki investitori dobiti privilegije u donosu na druge, mora evidentirati ugovorom i podaci moraju biti dostupni javnosti".
