Spoznajemo li napokon vrijednost transparentnosti i proaktivne objave javnih podataka, odnosno da se takvim pristupom može i uštedjeti, a ne samo povećati povjerenje građana u institucije vlasti i potaknuti njihovo sudjelovanje u političkom životu? O mogućim odgovorima na to pitanje „mozgali“ su sudionici tematske rasprave « Proaktivna objava javnih podataka – javna investicija nadomak ruke“ u sklopu konferencije «Pravo na dobru upravu u hrvatskoj praksi» u organizaciji GONG-a.
Tijela javne vlasti prosječno su ostvarila 68 posto bodova u dimenziji ostvarivanja prava na pristup informacijama, pokazalo je istraživanje „Dobro upravljanje u Hrvatskoj – DUH“ . No, unatoč relativno visokom ukupnom rezultatu, web stranica tijela javne vlasti još uvijek su „nalik kupusu“ , istaknula je Nives Miošić, voditeljica Istraživačkog centra GONG-a: „Mi smo, naime, evoluirali od dokumenta na papiru s pečatom i potpisom do dokumenta u pdf formatu s pečatom i potpisom, unatoč novom Zakonu o pravu na pristup informacijama koji omogućava ponovnu upotrebu podataka“.
Kao što je najavljeno iz Vlade da će po uzoru na Veliku Britaniju osigurati transparentnije web stranice ministarstava i ureda Vlade, „u Veliku Britaniju bi se naši „vladari“ mogli ugledati po mnogo čemu u području objave javnih podataka. Odlukom njihove vlade javno su omogućeni podaci o putnim troškovima, plaćama, službenim karticama, ugovorima, natječajima, sastancima zastupnika ...“, podsjetila je Miošić.
Vrijednost otvorenih podataka mjeri se milijardama eura
Osim vraćanja povjerenja građana u institucije, prava vrijednost otvorenih podataka je zapravo ekonomska, naime, prema procjenama koristi na razini Europske unije objava određenih javnih informacija dovela bi, primjerice u Španjolskoj do 600 eura milijuna prihoda i više od 5.000 radnih mjesta. Otvaranje javnih podataka na razini EU povećalo bi poslovnu aktivnost za 40 milijardi eura godišnje, a direktna i indirektna korist za zemlje EU bila bi do 140 milijardi eura godišnje, odnosno 0,7 posto BDP-a.
Prema istraživanju Deloittea otvoreni podaci se koriste 10 do 100 puta više od podataka koji se naplaćuju što je prema hrvatskom Zakonu o pravu na pristup informacijama i zabranjeno. Zanimljiv je podatak da je Velika Britanija otvaranjem podataka nacionalne kartografske agencije doprinijela BDP-u sa 100 milijuna funti godišnje, dok u Hrvatskoj „ministar pravosuđa Orsat Miljenić razmatra o naplati podataka iz katastra premda to nije u skladu sa Zakonom“, upozorila je Miošić.
Na vječno pitanje hrvatske kulture tajnosti, odgovara se političkom voljom, složili su se panelisti. No je li ona prisutna samo na Facebook i Twitter profilu Vlade, koja je u dimenziji informiranja javnosti ostvarila 74 posto bodova, uvjerit ćemo se „već ove jeseni za kada je najavljeno puštanje u rad novih web stranica tijela Vlade s naglaskom na proaktivnu objavu i usmjerenošću na građane“, istaknula je Zinka Bardić, posebna savjetnica premijera Vlade RH. Za sada će „pokusni kunići“ biti Ministarstvo obrane i Ministarstvo uprave do 30. lipnja, a do kraja godine bi obrazac web stranica trebala preuzeti sva Vladina tijela.
Od Hidre do Dide
Čini se da je napokon prepoznat potencijal HIDRA-e, koja je do sad bila sve samo ne digitalna, naime: „HIDRA (Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija) postaje DIDU - Digitalno informacijski dokumentacijski ured RH, tijelo koje će biti zaduženo za vođenje baza podataka tijela javne vlasti i za ponovnu uporabu službenih podataka te za nadzor i koordinaciju provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama“, najavila je Bardić.
Novostima iz Vlade pridružuje se i projekt „e-Građani“, koji bi prema najavama trebao funkcionirati poput internetskog bankarstva i do kraja godine smanjiti šetnje kroz hrvatsku javnu upravu. „Uštedjeli bismo roditeljima tisuće i tisuće koje potroše na papirologiju za novorođenče“, istaknuo je Darko Parić, digitalni šampion Vlade RH i dodao: „Za sve što je do sad napravljeno nije iz državnog proračuna izdvojena ni jedna dodatna kuna, sve je napravljeno za nula kuna“.
A što se u Saboru radi?
Iako je na www.sabor.hr dostupna baza tko je trenutno u Saboru, a tko nije, građani iz toga ne mogu doznati je li zastupnik na plenarnoj sjednici, na sjednici nekog odbora, kluba zastupnika ili na ručku u kantini – zna se samo da je ušao u zgradu Sabora. Nadalje, i elektronski sustav glasanja ima svoje manjkavosti i još nije zaživio, a rad radnih tijela Sabora na webu je popraćen vrlo retroaktivno, naime, tek se pri najavi nove sjednice radnog tijela objavljuje materijale s one prethodne.
Odgovarajući zašto je tome tako, Marina Buntić Juričić, voditeljica saborske Službe za medije, upozorila je: „Sve se svodi na financijska sredstva koju su nama u tom pogledu limitirana“. No, problem preglednosti i pristupačnosti dokumenata dijelom leži i u tuđem dvorištu: „Nama iz Vlade dolaze dokumenti u pdf formatu jer moraju biti pečatirani i skenirani i takvi stavljeni na web stranice Sabora. Kad zaživi elektronski potpis, ti će akti biti pregledniji i pristupačniji. Web sustav Sabora trenutno puca po šavovima jer nadogradnja sustava nije napravljena od 2007. Sad smo u njezinoj testnoj fazi i nadam se da će ona završiti do kraja svibnja“ .
Pa ipak i unatoč svemu navedenome, Sabor je ostvario prosječnih 56 posto mogućih bodova, pri čemu se u dimenziji informiranje javnosti i pristup informacijama može pohvaliti s visokih 84 posto bodova. No s obzirom na ulazak Hrvatske u Europsku uniju, osim relevantnih informacija o radu zastupnika, veću se transparentnost očekuje u objavi podataka o proračunu te odgovornosti Sabora unutar EU.
