Čak 217.000 hrvatskih građana nema valjanu osobnu iskaznicu, a oko 28.000 ih ne živi na prijavljenoj adresi u Hrvatskoj, pokazuju podaci MUP-a. No iako prvi rezultati provođenja Zakona o prebivalištu pružaju dozu optimizma, potreban je aktivniji nadzor MUP-a te edukacija i bolja kampanja, ali i kvalitetnije informiranja građana, a dugoročno je potrebno ustrojiti jedinstvenu državnu bazu podataka – ukazao je na to preliminarni izvještaj GONG-a predstavljen na javnoj raspravi "Tko još živi na mojoj adresi?“ u Kući ljudskih prava.
Ususret lokalnim izborima, ali i ne samo zato, provođenje novoga Zakona o prebivalištu iznimno je važno, jer s obzirom na iskustvo oko fiktivnih prebivališta riječ nije samo o mogućim zlouporabama biračkog prava, nego i različitih socijalnih prava na uštrb onih poreznih obveznika koji pune državni proračun. Upozorio je na to i Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, istaknuvši da oni koji završe odjavljenih prebivališta ne trebaju strahovati od gubitka hrvatskoga državljanstva.
Da na terenu ima zlouporaba u smislu pojavljivanja mnogih dezinformacija, upozorio je i Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, dodavši da novi Zakon o prebivalištu ima konkretnih pitanja pragmatične naravi. Stoga, usprkos učinjenom naporu u rješavanju situacije oko sređivanja popisa birača, ipak valja još dosta zajedničkim snagama cijeloga društva i vlasti raditi na edukaciji i informiranju, a važnu ulogu u cijeloj priči trebao bi imati i HTV kao javan televizija.
Tim smjerom idu i preporuke GONG-a, čiji su aktivisti kroz upite policijskim postajama te volonteri kao obični građani ulazili u postaje i postavljali pitanja u posljednjih par mjeseci vezano za provođenje Zakona o prebivalištu, koji je na snazi od početka ove godine. Rezultati njihova istraživanja ukazuju na pojačanje aktivnosti policijskih uprava u odjavi takozvanih fiktivnih prebivališta, međutim, standardi provedbe Zakona moraju biti ujednačeni u svim policijskim uprava, a posebice kod terenskih provjera prijava novih prebivališta.
Tko i zašto živi na čijoj adresi?
Policija se, naime, aktivno uključila u provjeru prebivališta i utvrdila nepravilnosti u 494 slučaja, od čega PU zagrebačka 119 slučajeva sumnje u točnost podataka, a PU splitsko-dalmatinska u tri. Budući da svatko može tražiti provjeru podataka, 7.949 subjekata prijavilo je da određene osobe ne žive na prijavljenim adresama. Na području PU zagrebačke prijavljeno je 647, a PU dubrovačko-neretvanske 334 slučajeva. Prikupljeni podaci govore da je oko 8.000 građana policiji prijavilo da je netko na fiktivnom prebivalištu, od čega je najviše, odnosno gotovo pola, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, naime, fiktivna prebivališta su u gotovo svakom pograničnom području.
Rješenje o odjavi prebivališta u odnosu na ukupan broj prijava, policijske su postaje donijele u 2.052 slučaja, MUP je podnio 800-ak prekršajnih prijava, kazala je Gordana Valenta, načelnica Sektora za upravne poslove, strance i državljanstva u MUP-u, koja je upozorila i da oko 217.000 građana nema važeću osobnu iskaznicu, a oko 28.000 osoba u Hrvatskoj ne stanuje na prijavljenoj adresi.
MUP je, naime, utvrdio da određeni broj osoba živi na adresama koje nisu u registru geodetske uprave (bivše i nepostojeće ulice ili srušeni objekti), a sve te osobe trebaju svoj status uskladiti sa zakonom kako ne bi bili brisani iz evidencije prebivališta, stoga u MUP-u tada očekuju velik broj odjava, kazala je Valenta. Zasada je prebivalište odjavilo 5.700 osoba, te, odgovarajući na upit, a u Vukovaru se u ožujku vodilo oko 2.500 takvih postupaka, kazala je i dodala da treba pričekati njihov završetak zbog dalekosežnih konzekvenci.
Za kvalitetnu provedbu Zakona bez selektivnosti
S obzirom da se radi o vrlo važnom Zakonu, MUP bi trebao provesti ciljanu javnu kampanju informiranja građana u Hrvatskoj i susjednim zemljama o promjenama Zakona, mogućim promjenama njihovog statusa te mogućem gubitku određenih prava prije isteka zakonskih rokova 29. prosinca 2013. godine, upozoravaju iz GONG-a. Unatoč provedbi zakona, ističu, dio građana će i dalje imati dvostruko prebivalište i taj bi se problem trebao riješiti izmjenama Zakona i međudržavnim sporazumima.
U tom smislu potrebno je uložiti dodatne napore u edukaciji i informiranju službenika policijskih uprava kako bi se jamčila kvalitetna provedba Zakona bez selektivnosti, a daljnje sređivanje evidencije boravišta kroz novi Zakon ne smije dovesti do mogućih manipulacija i selektivne primjene Zakona u nekim lokalnim sredinama.
Stoga će biti ključna ujednačena, profesionalna i neovisna provedba Zakona uz kontinuirani nadzor provedbe Zakona i postupanja službenika u policijskim postajama kako bi se izbjeglo svako samovoljno brisanje državljana iz evidencije prebivališta ili prijava boravišta na nepostojeće adrese, bez čvrstih dokaza što bi moglo dovesti do diskriminacije određenih kategorija građana. Dugoročno je, smatraju GONG-ovci, potrebno ustrojiti jedinstvenu državnu bazu podataka kako bi svi podaci bili u jednoj središnjoj evidenciji, a ne kao što je sada slučaj da postoji nekoliko baza podataka (prebivalište, popisi birača, podaci porezne uprave, HZZO-a...) manje ili više ažuriranih.
No, valja reći i da je novi Zakon o prebivalištu donio i lakšu odjavu i prijavu prebivališta, odnosno jednostavniju dokumentaciju i postupak, kao i prijavu odlaska iz Hrvatske na rok dulji od godine dana radi školovanja, liječenja ili privremenog rada. Takav se status može produljivati do pet godina i ne povlači za sobom brisanje iz evidencije prebivališta.
