Hrvatska će i nakon ulaska u Europsku uniju 1. srpnja nastaviti borbu protiv korupcije, a krajem godine stižu i nova Strategija za suzbijanje korupcije te revidirani Akcijski plan, najavio je ministar pravosuđa Orsat Miljenić govoreći u Saboru na tematskoj sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije.
Naime, „staroj“ Strategiji donesenoj 2008. prošao je rok trajanja i premda je dala dobre rezultate, ali ne i dovoljne, u pripremi je nova Strategija, koja će imati manje mjera, povezanih s ciljevima i s fokusom na mjerljive kriterije. Pomoć pri njezinoj izradi uprli su se Vladi pružiti članovi Nacionalnog vijeća organizacijom tematske sjednice na kojoj su se okupili predstavnici sve tri grane vlasti i struke u često zapostavljenoj, a tako nužnoj interakciji. I to, kako smatra vanjska članica Vijeća Vesna Kesić, barem dva do tri puta godišnje, a Vlada bi trebala osigurati novac za nezavisnu stručnu lokalnu evaluaciju Strategije.
Na tom tragu u Saboru se zbilo četverosatno „Vrednovanje učinaka i analiza Strategije suzbijanja korupcije iz 2008. godine“ na tematskoj sjednici kojoj je tempo udario, iako do kraja nije ostao, ministar Miljenić, kazavši da je od 380 mjera iz aktualne Strategije provedeno njih 340. Što i nije nužno nešto impresivno jer se među mjerama zacrtalo i provođenje zakona, a to nije dio akcijskog plana budući da se podrazumijeva da se zakone, koji se donesu i provodi.
"Upali smo nekad u zamku da smo tamo stavljali ono što državna tijela moraju raditi sama po sebi. Prečesto smo imali takve mjere i prije i sada. Potrebno je eliminirati prostor za korupciju. Ako je, primjerice, procedura za rješavanje određene papirologije s 300 dana smanjena na 15, onda taj prostor nestaje“, upozorio je Miljenić i iznio očekivanja prema kojima bi aktivn(ij)u ulogu konačno trebale igrati lokalne vlasti i javna poduzeća, pri čemu ministar puno polaže na informatizaciju:
„Svaki građanin mora znati kako se troši javni novac. Informatička tehnologija jednostavno čini stvari dostupnim, čini građanina sudionikom procesa, čini neke stvari nemogućim prikriti i to je ono na što smo i proračunski uspjeli sačuvati i na čemu ćemo inzistirati. Sve što može, ići će van. Sve mora biti transparentno. Gdje god se troši javni novac, to se mora vidjeti. Od prvog do zadnjeg. Građanin jedino tako može kontrolirati stvar".
Da provedba zakona sama po sebi nije mjera borbe protiv korupcije, naglasila je i bivša premijerka Jadranka Kosor: „Provedba zakona mora postati način življenja, i to prije svega svih onih koji nešto znače u političkom i društvenom životu, ali prije svega onih koji obnašaju vlast".
" Od onih koji vode državu to se uvijek očekuje. Kad su oni odlučni i snažni, onda sve te mjere, svi ti papiri, zakoni i strategije koje smo donijeli imaju smisla i počinju polako davati rezultate. To je nježna biljka koju, kad zasijemo ili zasadimo, moramo brižljivo zalijevati", istaknula je Kosor. I pritom opet pnovila da je dok je bila na dužnosti premijerke, bila izložena pritiscima i suptilnim prijetnjama, ali tvrdi da nije imala dilema čak niti kada je na optuženičkoj klupi završila njezina tadašnja, a sada bivša stranka.
No, što kad građani ne vide smisao?
Istraživanje Ekonomskog instituta iz 2010., a na koje je na sjednici podsjetila viša znanstvena suradnica na EIZ-u Jelena Budak, pokazalo je da je mito i korupciju prijavilo samo dva posto građana, dok 50 posto njih za to nije zainteresirano. I to zato što ili ne vjeruju institucijama, ili zato jer i sami imaju koristi od njega. Naime, 44 posto mita građani u Hrvatskoj daju u novcu, a 38 posto u hrani i piću, jer „boca viskija ili pršut nisu mito“, a najviše „ide“ zdravstvenim djelatnicima, policajcima i djelatnicima za registraciju vozila.
S druge strane, međutim, 86 posto građana koji su se susreli s javnim službenicima, kazalo je da nisu doživjeli koruptivno iskustvo, 11 posto je dalo poklon kao mito, a samo je tri posto građana u kontaktu s javnim službenicima odbilo dati mito. Natprosječna korupcija zabilježena je u Zagrebačkoj regiji, dok je znatno niža u Istri i Primorju. Pritom, valja reći da su upravo lokalne vlasti percipirane kao „leglo korupcije“.
„Razmjeri administrativne korupcije nisu veliki da bi ozbiljno ugrožavali korištenje javnih usluga. No, ono što najviše zabrinjava jest korupcija u zapošljavanju, oportunizam građana i shvaćanje da davanje mita u znak zahvalnosti nije korupcija“, upozorila je Budak.
Alarmantne, premda ne i iznenađujuće, brojke iznio je liječnik Dražen Gorjanski govoreći na temu "Sistemski problemi korupcije u hrvatskom zdravstvu": „U Hrvatskoj još prevladava mišljenje da mito od 1.000 kuna nije mitoi da vođenje liječnika na kongrese, večere i seminare nije korupcija, nego stručno usavršavanje, kao i da to što liječnici istovremeno rade i u privatnim klinikama i u javnim zdravstvenim ustanovama nije sukob interesa, dok je 9.000 liječnika na platnom spisku tvornica lijekova“.
„Dok Engleska ima šest odjela za suzbijanje korupcije u zdravstvu, Hrvatska koja godišnje zbog nje izgubi i do tri milijarde kuna, nema niti jedan. Štoviše, ako je suditi prema pojedinim riječima ministra zdravstva, u Hrvatskoj je sistemska korupcija u zdravstvu gotovo pa službena politika zdravstva, a niti jedna Vlada se dosad s time nije uhvatila u koštac. Premda za to ima mnogo razloga, smatram da je najveći ipak nedostatak političke volje jer su političke stranke njezina snažna potpora“, kazao je Gorjanski i kao sredstvo suzbijanja predstavio EZOP-a: Edukacija, Znanost, Organizacija i Pravni akti.
Borba protiv korupcije kao puzzle
Kao slagalicu čiji su dijelovi koherentnost, konzistentnost te konzultacije uz uključenost stručne i opće javnosti u donošenje javnih politika, kao i sankcije te vjerodostojnost uz podignutu razinu praćenja trošenja novca, ali uz što manje razina igre i reformu državne uprave, borbu protiv korupcije na učinkovit način vidi profesor Fakulteta političkih znanosti Zdravko Petak. Kolega mu s Pravnog fakulteta u Zagrebu i nezavisni saborski zastupnik Josip Kregar tu još dodaje i reformu izbornog sustava te razvijanje unutarstranačke demokracije s naglaskom na zasad nepostojeću političku odgovornost na lokalnoj razini, što sve, naravno, zahtijeva politički i društveni konsenzus, a važnost participativnosti cijeloga procesa istaknuo je i Duje Prkut iz GONG-a.
Ipak, „dolijati“ bi u nekom iako budućem, ali ne i tako dalekom vremenu mogle upravo lokalne vlasti. Naime, Antikorupcijskogo tijelo Vijeća Europe GRECO, na čijem je čelu Marin Mrčela, inače i sudac hrvatskog Vrhovnog suda, moglo bi u jednom od sljedećih krugova evaluacije pažnju obratiti i na činjenicu da gradonačelnici istovremeno mogu sjediti u Saboru kao zastupnici. Kazao je to Dražen Jelenić, zamjenik glavnog državnog odvjetnika te izaslanik Hrvatske pri GRECO-u, najavivši da će u 4. krugu evaluacije Hrvatske, GRECO spomenuti pitanje donošenja etičkog kodeksa za saborske zastupnike, suce i tužitelje, kao i činjenicu da još uvijek nije riješeno pitanje lobiranja, kao ni javna objava fonograma saborskih sjednica i sjednica saborskih tijela, iako je razlog tome tehničke naravi.
U međuvremenu, valja imati na umu ono što je u svojoj zaključnoj riječi istaknuo Mrčela: „Korupcija prijeti ljudskim pravima i na visokoj razini ozbiljno prijeti demokraciji. Dobri zakoni nisu dovoljni. Potrebni su educirani dobri primjenjivači. Stoga, građanski odgoj treba obuhvatiti antikorupcijsko obrazovanje“.
