Zašto je „pravda“ ipak više spora, nego dostižna?

15. ožujka 2013.

Koliko Ustavni sud kasno „pali“, već smo pisali kad mu je trebalo gotovo pet godina za jednu odluku, no ubrzo je slijedila repriza, doduše, nešto duža, naime, za novu odluku ovaj je put trebalo samo osam godina, a u oba slučaja ostaju otvorena pitanja: kada bi i kakva odluka uslijedila da zakonodavac u međuvremenu nije bio „brži“ promijenivši sporne zakonske odredbe?

Podsjetimo, potkraj prošle godine ustavni suci odradili su zadatak koji su im GONG i HND zadali sredinom sad već daleke 2008. kad su podnijeli prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela tadašnjega Zakona o pravu na pristup informacijama. No, kako je hitrija bila ruka zakonodavca, Ustavni sud je uvidio da više nema razloga za ocjenom ustavnosti.

Gotovo identična priča ponovila se i ovih dana, samo što je Ustavnom sudu ovaj put za odluku trebalo svega osam godina. GONG je, naime, 24. veljače sada još davnije 2005. godine podnio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi tada važećeg Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te njegovih izmjena s Ustavom i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

Smatrao je kako zakonske odredbe otvaraju realnu mogućnost da ako se održe dopunski izbori na kojima mogu glasovati isključivo pripadnici nacionalnih manjina koje imaju pravo na zastupljenost ili pripadnici hrvatskoga naroda - pripadnik nacionalne manjine ili pripadnik hrvatskoga naroda, glasuje i na redovnim i na dopunskim izborima za opće liste. Odnosno, da glasuje dvaput za predstavnike u istom predstavničkom tijelu.

U razdoblju do travnja 2005. godine tu je odredbu zakonodavac „skinuo s dnevnog reda“ promijenivši Zakon, no i dalje je prema GONG-ovom tumačenju spornim ostalo to što je u Zakonu o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave unatoč izmjenama jednaka ostala pozicija dijela građana koji su diskriminirani u ostvarivanju svog pasivnog biračkog prava.

Odnosno, ni tada, kao ni u vrijeme traženja ocjene ustavnosti, Zakonom još uvijek nije bio propisan način na koji dio građana (udruge nacionalnih manjina ili hrvatskoga naroda) ostvaruju svoje Ustavom i Ustavnim zakonom im zajamčeno pasivno biračko pravo kandidiranja za predstavnike nacionalnih manjina ili hrvatskoga naroda u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

I konačno - prije nekoliko dana, točnije 5. ožujka 2013. godine Ustavni sud je odbacio GONG-ov prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti uz obrazloženje da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari jer je 14. prosinca 2012. Sabor donio novi Zakon o lokalnim izborima pa je stari prestao vrijediti. Zašto ranije nije pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zašto mu je toliko dugo trebalo – Ustavni sud niti ovaj put ne objašnjava.

chevron-right