Derogirajući postojeće propise i ne sadržavajući zaštitne mehanizme, nacrt prijedloga Zakona o strateškim investicijama predstavlja iznimno opasan alat u rukama Vlade, koja sve više gubi povjerenje građana da je u stanju upravljati državom poštujući interes njenih stanovnika - upozoreno je na okruglom stolu „Strateške investicije bez vizije strateškog razvoja“ u Hrvatskom novinarskom društvu u organizaciji nekoliko organizacija civilnoga društva (GONG, Udruženje hrvatskih arhitekata, Pravo na grad, Transparency International Hrvatska i Zelena akcija) za kojim se okupio niz istaknutih stručnjaka za javno upravljanje, ekonomski razvoj, urbanizam, radnička prava, sudjelovanje javnosti te upravljanje prirodnim i javnim resursima.
Kako bez vizije strateškoga razvoja možemo znati što su strateške investicije – pitanje je koje visi već godinama nad glavama građana u Hrvatskoj, a dodatno je aktualizirano nacrtom prijedloga Zakona o strateškim investicijama, koji je na noge podigao gotovo sve osim onih koji su ga predložili. Dobar dio javnosti, posebice onaj stručan smatra da je prijedlog Zakona nepopravljiv i da od njega treba odustati unatoč tome što se po kuloarima šuška da Ministarstvo gospodarstva radi na nekim izmjenama.
Kako popraviti nepopravljivo?
„Nacrt Zakona o strateškim investicijskim projektima je par excellence primjer svega onoga što ne valja u aktualnom konceptu javnog upravljanja u Hrvatskoj i u sklopu toga upravljanjem policy ciklusom. Očigledno je da je Ministarstvo gospodarstva ispravno detektiralo da je strukturalni uzrok manjka investicija u Hrvatskoj sustav javne uprave, no to i jedino što je napravilo ispravno", upozorila je Nives Miošić iz GONG-a i dodala:
"Naime, umjesto da se zaključilo da treba pristupiti reformi javne uprave i eliminaciji svih onih propisa i odredbi koji dovode do zagušenja investitora administrativnim opterećenjima, predstavljen je koncept koji nekolicini odabranih omogućuje izbjegavanje svih postojećih procedura, dok svima ostalima ostavlja i dalje borbu s uskim grlima u sustavu administracije“.
''Vlada nacrtom prijedloga Zakona o strateškim investicijama nastavlja tradiciju državnog intervencionizma i želi oživjeti jedini dosad poznati model gospodarskoga razvoja u Hrvatskoj - tajkunsku ekonomiju u oazama. No, taj je model iscrpljen i ne može potaknuti gospodarski razvoj“, upozorio je Željko Ivanković, glavni urednik magazina Banka.
Zakon nastao iz očaja i beznađa
Iako vladajući neprestano Zakon predstavljaju gotov kao spasonosnu injekciju hrvatskome gospodarstvu koje je praktički u komi, nejasno je kako i zašto to čine jer, kako je napomenula Dušica Radojčić iz Zelene Istre: „Nisu poznate posljedice ovog zakona jer za njega nije napravljena procjena učinaka propisa, niti je uopće bio u Planu normativnih aktivnosti za 2013. godinu. Osim toga, održivi razvoj spominje se samo formalno jer je javnost iz procesa isključena“.
„Tko god dođe na vlast, ponaša se kao da je vlasnik čitave Hrvatske i njezine imovine, a za ovakve je stvari potreban referendum da se čuje glas građana kojima zemlja zapravo pripada“, istaknuo je Mijat Stanić iz Nezavisnog cestarskog sindikata. Da je Zakon iznimno rizičan po pitanju korupcije, upozorio je Zorislav Antun Petrović iz Transparency International Hrvatska koji smatra da su jednako tako pogubni zakoni dosad bili zakoni o pretvorbi društvenih poduzeća i golfu, koji se nisu pokazali dobrim rješenjem. Pokušavši odgovoriti na pitanje kako je uopće nastao ovakav zakon, smatra da „samo treba pogledati gdje ostaje novac“, dok Ivanković nije želio ulaziti u teorije zavjere jer "smatra da je zakon nastao iz očaja“.
Iako smatra da zakon nije sporan sam po sebi, Frano Staničić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta istaknuo je da „država njime pokazuje nemoć i priznaje da javna uprava ne može obaviti svoj posao“. Međutim, nacrt prijedloga ima nekoliko spornih elemenata, naime: „Zadire u privatno vlasništvo zbog privatnih interesa što je suprotno Ustavu. Doduše, prisutno je to i u drugim zemljama, baš kao što u Hrvatskoj već 15-ak godina postoji izdvajanje šuma, a važna je stvar i pitanje naknade prenamjene poljoprivrednoga zemljišta. Zatim, tu je neadekvatan rok u kojem se mora odgovoriti pa može doći do štancanja suglasnosti, a naposljetku je tu i problem što prema nacrtu zakonskoga prijedloga Vlada može slobodno raspolagati nekretninama oko kojih je u sporu s jedinicama lokalne samouprave. A to je pravni apsurd, osim toga što ako država izgubi taj spor?“
Mačak u vreći - popis želja koji treba razbiti
„Ne vidim da smo atraktivni ikako drugačije osim po resursima“, kazao je Mićo Gamulin, urbanist i teoretičar arhitekture, koji je ukazao na „oduzimanje političke moći administrativnim jedinicama ovim zakonom koji im se nameće kao i ostali zakoni i strategije. Stoga ih treba okrupniti i dati im moć“. Da je riječ o „mačku u vreći“, ponovio je Vladimir Cvijanović sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta koji je poručio da je riječ o „popisu želja koje isti tren treba razbiti jer se njime pokušava nadoknaditi nepostojeća koordinacija ministarstava“.
„Koliko god bila velika zabrinutost za radna mjesta, još je veća za okoliš jer prirodni resursi nisu neograničeni, a vizija strateškoga razvoja ne postoji“, upozorio je Mladen Domazet s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, a bez vizije strateškog razvoja koja će poštovati okolišne i društvene aspekte, nije niti moguće proglasiti neki projekt „strateškim“ i davati mu prednost pred ostalim projektima.
