Iako je financiranje izborne kampanje za popunjavanje saborskih klupa na hrvatskim parlamentarnim izborima 2011. bilo najtransparentnije do sada, građani poučeni gorkim iskustvom očekuju daljnje poboljšanje zakonskog okvira za nastavak borbe protiv korupcije uključujući i registar donatora političkih stranaka i kampanja. Međutim, važnost transparentnosti financiranja izbornih kampanja jedna je od važnih tema i u SAD-u gdje utjecaj novca ima veliku ulogu u izborima, i to ne samo zbog financiranja izbornih kampanja, nego i zbog potencijalnih veza donatora te obnašatelja vlasti.
Iako je financiranje izborne kampanje za popunjavanje saborskih klupa na hrvatskim parlamentarnim izborima 2011. bilo najtransparentnije do sada, građani poučeni gorkim iskustvom očekuju daljnje poboljšanje zakonskog okvira za nastavak borbe protiv korupcije uključujući i registar donatora političkih stranaka i kampanja. Međutim,važnost transparentnosti financiranja izbornih kampanja jedna je od važnih tema i u SAD-u gdje utjecaj novca ima veliku ulogu u izborima, i to ne samo zbog financiranja izbornih kampanja, nego i zbog potencijalnih veza donatora te obnašatelja vlasti, upozorava Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, koji je pratio netom završene izbore u SAD-u okviru misije OESS-a.
Američki predsjednički kandidati Barack Obama i Mitt Romney zajedno sa svojim strankama prikupili su, procjenjuje se, vrtoglavih milijardu dolara, čiji je najveći dio potrošen na oglašavanje što pokazuju i izvještaj agencije Kantar Media/CMAG prema kojemu su republikanci na oglašavanje dosad potrošili oko 500, a demokrati oko 400 milijuna dolara. Primjerice, u Floridi u kojoj se predviđao tijesan rezultat i koja nosi 29 elektorskih glasova, na oglašavanje je od travnja potrošeno oko 133 milijuna dolara, dok je na različitim televizijama od lipnja ove godine emitirano oko 915.000 oglasa za predsjedničke izbore što je 44,5 posto više nego u odnosu na isti period 2008.
Financiranje Obamine kampanje uglavnom se temeljilo na manjim donacijama izravno preko službenih izbornih stožera, a kako kandidati imaju pravo na jeftinije cijene oglašavanja, njegov izborni stožer je mogao zakupiti više medijskog prostora od Romneya. S druge strane, više od polovice oglasa u korist Romneya plaćaju Super PAC-ovi, i to do dva ili tri puta više cijene oglasnog prostora jer za njih s obzirom da nisu kandidati, vrijede komercijalne cijene oglasa.
Prema podacima organizacije civilnog društva Center for Responsive Politics, koja je pratila financiranja izbornih kampanja, super PAC-ovi su potrošili više od 600 milijuna dolara. Najveći poznati donator je vlasnik kockarnica u Las Vegasu Sheldon Adelson, koji je zajedno sa svojom suprugom republikancima donirao 53 milijuna dolara, a 20 milijuna je donirao super PAC-u Restore Our Future koji zagovara izbor Romneya i koji je dosad potrošio više od 138 milijuna dolara. S druge strane, u kampanju protiv izbora Romneya jedan od super PAC-ova na strani Obame - Priorities USA Action – potrošio je 68 milijuna dolara.
Kampanje za i protiv, izravno i preko trećih strana, ograničenja (ne) postoje
Sustav financiranja izbornih kampanja u SAD-u istovremeno je i složen i jednostavan, naime, iako je regulacija modela i načina financiranja vrlo složena, to ne mora jamčiti transparentnost financiranja jer se novac za kampanju može prikupljati relativno lako i trošiti putem trećih strana bez obaveze prikaza porijekla i iznosa donacija. Mogućnosti besplatnog predstavljanja kandidata i stranaka u medijima nema, ali nema ni ograničenja koliko smiju potrošiti, posebno kada je riječ o troškovima oglašavanja - osim ako predsjednički kandidat odluči primiti novac iz javnih sredstava što na ovim izborima Obama i Romney nisu zatražili.
Kandidati svoju kampanju financiraju primljenim donacijama, ali važnu ulogu u kampanjama imaju i treće strane - korporacije, sindikati, različite organizacije i udruženja koja osim izravnih donacija, mogu različitim kanalima voditi kampanju ili u korist, ili protiv jednog od kandidata. Korporacije i sindikati nemaju pravo donirati sredstva izravno kandidatima, ali mogu osnovati tzv. PAC (Political Action Committee) koji se u tom slučaju naziva connected committee.
Ovakvi odbori mogu prikupljati sredstva samo od osoba povezanih s takvim odborima kao i od nekih pokroviteljskih udruženja koja su povezana s odborom, ali ne i od korporacija ili sindikata. Druga vrsta PAC-a je tzv. non-connected odbor koji nije povezan, niti osnovan od strane korporacije ili sindikata nego, primjerice, od grupe građana, a takvi odbori mogu primati donacije od bilo koga.
PAC-ovi se moraju registrirati pri Federalnom izbornom povjerenstvu i dužni su objavljivati financijske izvještaje s imenima donatora i visinama donacija, a ne smiju biti povezani sa službenim izbornim stožerima pojedinih kandidata. Da bi neki odbor postao PAC, mora primiti minimalno 1.000 dolara donacija na godišnjoj razini kako bi financirao kampanju u korist ili protiv jednog od kandidata.
Koga briga za transparentnost?
S obzirom da korporacije i sindikati nemaju pravo donirati sredstava izravno kandidatima, niti donirati sredstva nekom od odbora, Vrhovni sud SAD-a je 2010. godine u slučaju „Citizens United v. FEC“ – 558. U.S. 50 (2010) donio odluku da korporacije i sindikati ipak imaju pravo donirati sredstva odborima koji organiziraju kampanju za ili protiv nekog od kandidata te osnovati takve odbore, ali pritom ne smiju biti dio službenih izbornih stožera kandidata. Takvi se odbori nazivaju Super PAC-ovi i također imaju obvezu objave financijskih izvještaja u kojima navode donatore i iznose donacija.
No, različite mogućnosti financiranja i vođenja izbornih kampanja ne osiguravaju i odgovarajuću razinu transparentnosti što pokazuje i sljedeći primjer. Naime, neprofitne organizacije koje su oslobođene poreza, tzv. 501(c) organizacije – nazvane tako prema dijelu poreznog zakona - koje se bave, primjerice, socijalnim pitanjima, radničke organizacije i trgovačke komore, imaju pravo neograničenog prikupljanja sredstava koja mogu koristiti ako se žele uključiti u izborne kampanje na bilo koji način.
Međutim, pritom nisu dužne javno objaviti financijske izvještaje o donatorima i troškovima svojih kampanja što nailazi na velike kritike javnosti, organizacija civilnog društva i akademskih stručnjaka. Drugim riječima, u konačnici možete ishodu izbora pridonijeti donirajući milijune dolara nekoj od organizacija 501(c) koje zagovaraju (ne)izbor nekog kandidata, a da nitko ne zna da ste donator. Osim, naravno, kandidata kojemu ste pomogli doći na vlast.
Sloboda govora ne smije ovisiti o količini novca!
Organizacije civilnog društva Open Secrets – Center for Responsive Politics i Sunlight Foundationističu da je kod financiranja izbornih kampanja u SAD-u ključno pitanje mogu li američki građani, u demokraciji koja u velikoj mjeri ovisi o novcu kojem se ne zna porijeklo, imati svoje predstavnike koji će štititi njihove interese, a upozoravaju i da pravo na slobodu govora ne bi trebalo biti ovisno o raspoloživoj količini novca.
Koliko je važna transparentnost političkih stranaka i izbornih kampanja, posljednjih se godina uvjerila Hrvatska, a izazovi transparentnosti financiranja izbornih kampanja u SAD-u kao stabilnoj demokraciji još dodatno pokazuju da jedan od prioriteta u Hrvatskoj stalno mora biti transparentnost i otvorenost u svakom pogledu uz kontinuirano unaprijeđenje sustava i kontrolu njegova funkcioniranja kao jednog od temelja u borbi protiv korupcije.
