Može li Hrvatska učiti na primjeru SAD-a?

Izborni proces nikada nije savršen, stoga u svakom trenutku treba raditi na njegovom daljnjem unaprjeđenju kako bi volja građana uz vrlo visoke standarde uvijek bila izražena na slobodnim i poštenim izborima.

Izborni proces nikada nije savršen, stoga u svakom trenutku treba raditi na njegovom daljnjem unaprjeđenju kako bi volja građana uz vrlo visoke standarde uvijek bila izražena na slobodnim i poštenim izborima. I dok u Hrvatskoj na tom polju treba još puno raditi, problema su na svojem terenu svjesni u jednoj od najstarijih demokracija svijeta, pa su tako i 57. predsjednički izbori u SAD-u pod povećalom misije OESS-a, u kojoj sudjeluje iDragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, koji će kroz seriju članaka popratiti probleme koji se pojavljuju u američkim izborima. Pored ostalog, bit će tu riječi o registraciji i brisanju birača te transparentnosti financiranja izbornih kampanja koje nakon posljednjih odluka Vrhovnog suda također postaju veliki izazov, a premda je riječ o situacijama ‘preko bare’, imajući na umu recentna hrvatska iskustva, i više je nego jasno da je riječ o gorućim temama.

Izbori za nove ‘Obamu’ i ‘Bajića’, šerifi i referendumi – šarena Amerika

Otvaranje novih radnih mjesta, sustav zdravstvene zaštite, porezi, deficit, nacionalna sigurnost, obrazovanje, pitanje pobačaja – glavne su teme koje dominiraju u dosadašnjoj kampanji za 57. predsjedničke izbore u SAD-u, koji će biti održani u utorak, 6. studenog 2012. Naime, izbori se u Americi održavaju prvog utorka, nakon prvog ponedjeljka u studenom svake četiri godine, a u tamošnjem predsjedničkom i dvostranačkom političkom sustavu na predstojećim izborima glavni kandidati za predsjednika i potpredsjednika su iz redova: demokrata Barack H. Obama i Joe Biden, te republikanaca: Mitt Romney i Paul Ryan.

Pored njih dvojice, u utrci za predsjednika u različitim državama sudjeluju i dodatni kandidati kao što su Rocky Anderson predložen od strane Justice Party, Gary Johnson (Libertarian), Jill Stein (Zeleni), Virgil Goode (Constitution). U Floridi će se, primjerice, moći glasati za 12 različitih kandidata uz mogućnost upisivanja dodatnog kandidata na glasački listić koji se kvalificirao kaotzv. write-in kandidat. Treći kandidati mogu imati važnu ulogu u izborima jer mogu oduzeti značajan broj glasova nekom od glavnih kandidata i tako ugroziti šanse bilo kandidata demokrata, bilo kandidata republikanaca.

Međutim, uz izbore za predsjednika, u svakoj od američkih država održavaju se minimalno i izbori većinskim sustavom za Kongres koji se sastoji od Zastupničkog doma (bira se svih 435 zastupnika na dvije godine, različit broj iz svake države ovisno o broju stanovnika) i Senata (bira se 33 senatora od 100 na mandat od šest godina, po dva senatora iz svake države). U nekim državama i okruzima se održavaju i izbori za šerife, državne odvjetnike, referendumi…

Odluka u rukama elektora – ključeve drže manjine, posebno žene?

Zbroj zastupnika i senatora čini broj elektora koji de facto biraju predsjednika i potpredsjednika jer američki građani ne biraju izravno predsjednika i potpredsjenika. Primjerice, u Californiji se bira 53 zastupnika i dva senatora što znači da Kalifornija ima 55 elektorskih glasova, tj. elektora koji će nakon izbora birati predsjednika i potpredsjednika u pravilu prvog ponedjeljka nakon druge srijede u prosincu (17. prosinca 2012.).

Elektori imaju formalno pravo glasati za kandidata kojeg žele iako gotovo u pravilu glasaju za one kandidate koji dobiju većinu glasova birača u toj državi. Može se dogoditi da kandidat za predsjednika i potpredsjednika izgubi izbore iako dobije ukupno više glasova birača jer netko od elektora ipak nije glasao sukladno rezultatu glasanja većine birača u njegovoj državi. Za pobjedu na izborima potrebno je dobiti 270 elektorskih glasova od ukupno 538 elektora.

Posebno su zanimljive tzv. swing states ili battleground state u kojima će utrka biti neizvjesna do samog kraja jer niti jedan od kandidata nema uvjerljivu premoć kao u drugim državama u kojima su demokrati ili republikanci tradicionalno pobjednici. Neke od važnih swing država koje nose i veliki broj elektorskih glasova su Florida (29 elektorskih glasova) i Ohio (18 elektorskih glasova). Izbore bi, kako se čini, mogao odlučiti odaziv, tj. registracija za glasanje pripadnika manjinskih skupina hispano, latino i azijskog porijekla, ali i odaziv žena.

Kompleksan sustav i neujednačena pravila – tko i kako koga i zašto bira?

Komplicirani sistem izbora prati i vrlo kompliciran pravni okvir organiziranja i provođenja izbora, naime, svaka država ima svoje izborno zakonodavstvo i jedinstvena pravila koja se značajno razlikuju, a zadnji pokušaj uvođenja zajedničkih minimalnih standarda na federalnoj razini kojih se trebaju držati sve države bio je 2002. godine kada je usvojena tzv. HAVA (Help America Vote Act). Usvajanje HAVA-e bilo je vjerojatno potaknuto situacijama na predsjedničkim izborima 2000. – slučajevi brisanja birača s popisa birača prije izbora i tijesan rezultat glasanja u Floridi kad je samo 537 glasova od ukupno oko šest milijuna odlučilo komu je otišlo tadašnjih 25 elektorskih glasova iz Floride.

O neujednačenim pravilima govori i činjenica da se u nekim državama može glasati bez glasačke iskaznice, u drugim državama mora se imati iskaznica sa slikom dok se u Oregonu i Washington D.C-u glasa isključivo poštom. Nadalje,u pojedinim državama i okruzima različit je način registracije birača, tehnologije glasanja i načina ponovnog brojanja glasova. Zanimljivo je da građani Washingtona, njih oko 600.000, nemaju pravo birati kongresnike i biraju samo predsjednika SAD-a. Također, sadašnji razvoj situacije i dalje upućuje na izazove u pojedinim američkim državama posebno vezano za registraciju birača i brisanje birača. Transparentnost financiranja izbornih kampanja nakon posljednjih odluka Vrhovnog suda također postaje veliki izazov.

SAD kao punopravna članica OESS-a pozvala je OESS da razmotri promatranje općih izbora 2012. u SAD-u što je uobičajena praksa svih država članica OESS-a. OESS prati izbore u SAD-u u okviru tzv. ograničene promatračke misije (6. promatračka misija u SAD-u od 2002. godine) koja će biti fokusirana uglavnom na predizborno razdoblje bez promatranja izbornog dana s velikim brojem promatrača.

Glavna zadaća misije je utvrditi u kojoj se mjeri SAD kao članica OESS-a drži standarda te organizacije vezano za izbore, a koje je i sama prihvatila kako bi se u svakoj državi članici OESS-a osigurali slobodni i pošteni izbori uz vrlo visoke standarde. Misija OESS-a objavit će nakon izbora uobičajeni konačni izvještaj o provođenju izbora s preporukama za unaprjeđenje izbornog procesa.Činjenica da OESS promatra izbore u nekoj od svojih država članica (Republika Hrvatska je također članica OESS-a) nije znak za uzbunu, nego pokušaj da izborni proces bude još kvalitetniji i da volja birača dođe do punog izražaja u demokratskoj atmosferi na slobodnim i poštenim izborima.

Leave a Comment!