‘U Hrvatskoj odgovore od vlasti traže samo ‘luđaci’ i zviždači’

U Hrvatskoj odgovore od vlasti još uvijek traže samo ‘luđaci‘ ili zviždači iako svi građani imaju pravo znati, ali nevolja je u tome što je manje od polovice njih uopće čulo za Zakon o pravu na pristup informacijama, a tek nešto više od jedne desetine je svoje ustavno pravo pokušalo iskoristiti, upozorio je TIH uoči Međunarodnog dana prava na pristup informacijama.

U Hrvatskoj odgovore od vlasti još uvijek traže samo onako uvjetno rečeno ‘luđaci’, ili zviždači iako svi građani imaju pravo znati, ali nevolja je u tome što je manje od polovice njih uopće čulo za Zakon o pravu na pristup informacijama, a tek nešto više od jedne desetine je svoje ustavno pravo pokušalo iskoristiti, upozorio je Transparency International Hrvatska uoči Međunarodnog dana prava na pristup informacijama.

Zakon o pravu na pristup informacija na papiru postoji već devet godina, no s tom je činjenicom upoznato tek 47,5 posto građana, a riječ je o jednom od ključnih mehanizama u prevenciji korupcije. Međutim, pozitivan pomak je ipak vidljiv jer u posljednjih pet godina kontinuirano raste postotak građana koji znaju da imaju pravo znati, naime, 2007. ih je za ZPPI znalo samo 29,5 posto, pokazali su rezultati ispitivanja javnog mnijenja, šestog po redu, koje je na reprezentativnom uzorku od 1.300 građana 3. i 4. rujna provela agencija Promocija Plus za Transparency International Hrvatska.
 
Ohrabruje i da polovica građana koji su čuli za Zakon o pravu na pristup informacijama, zna da ima pravo tražiti informacije od svih tijela javne vlasti i poduzeća u njihovom vlasništvu, a 23,7 posto točno zna i koja prava im zakon osigurava. Onima koji postavljaju pitanja, a takvih je samo 10,8 posto, najviše zanimaju financiranje projekata iz proračuna ( 19,3 posto), socijalna skrb (17,7 posto), te stanje i održavanje komunalne infrastrukture (15,3 posto)‘. ‘Iako je dobivenim odgovorom zadovoljno bilo tek 29,8 posto građana, i tu je ipak riječ o napretku jer je 2008. kad je tek 4,6 posto građana zatražilo informaciju, od toga tek njih 26,8 posto dobilo u potpunosti odgovarajući dogovor’, kazao je predsjednik TIH-a Nikola Kristić.

Potreban je dodatan napor tijela javne vlasti

‘Sve ovo pokazuje da bi tijela javne vlasti u Hrvatskoj trebala uložiti više truda u promociju i provođenje Zakona o pravu na pristup informacijama i uspostaviti uspješniju komunikaciju između vlasti i građana te tako omogućiti uspješnije upravljanje javnim resursima i minimizirati rizik od korupcije. Ukoliko se želi stvoriti preduvjete za uspješno provođenje ovog zakona, neophodno je kontinuirano educirati građane te osigurati resurse za kvalitetan rad neovisnog tijela koje nadzire provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama’, upozorio je član Odbora TIH-a Don Markušić.

‘Pomaci postoje u svim sferama, ali je proces da se dosegne razina s kojom bi svi bili zadovoljni veoma dug“, naglasio je Kristić, kazavši kako podatak o malenom broju građana koji su sami tražili informacije pokazuje ‘apatičnost građana, koja je rezultat nepovjerenja u sustav, ali i borbe za svakodnevicu zbog koje nemaju vremena za postavljanje pitanja’. Slična je situacija s pasiviziranošću građana bila vidljiva i kad je prilikom istraživanja o informiranosti o Europskoj uniji samo 25 posto od njih 40 posto koji se smatraju nedovoljno informiranima, samo potražilo informacije.

Što radi Agencija za zaštitu osobnih podataka? 
 
Dakako, građani trebaju osvijestiti da postoji i vrijeme između izbora, kao i da imaju pravo pitati te ag početi aktivno koristiti, no s tim pravom ih netko mora i upoznati te educirati kako ga koristiti, a to je zadaća Agencije za zaštitu osobnih podataka, koja tu još i više nego očito ima dosta posla, baš kao što uz određene pomake, ali ipak i dalje stoji po strani potreba proaktivne objave od strane tijela javnih vlasti, čime se jača povjerenje građana.

U međuvremenu, pitanje oko AZOPA kao Agencije koja još uvijek više pažnje polaže na zaštitu, nego pristup informacijama, a zbog čega, pored ostalog, GONG i ukazuje na potrebu Povjerenika za informacije, i TIH smatra da bi to bilo rješenje kao što to uostalom i pokazuje dobra praksa u drugim zemljama, podsjetio je Kristić.

Osvrnuo se pritom i na razmjenu informacija u smislu komunikacije Vlade prema građanima preko medija te zaključio da bi ‘Vlada morala imati puno jaču komunikacijsku strategiju od samog pisanja na mrežnim stranicama te biti otvorena prema medijima što sada nije slučaj, a mediji moraju biti nezavisni od pritisaka kapitala kako bi bile prikazane relevantne informacije’.

Čudnovate zgode oko Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa

Članovi TIH-a konferenciju za medije iskoristili su i da bi izrazili svoje nezadovoljstvo oko izbora članova Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, a za koje se kandidirao i TIH-ov član Zorislav Antun Petrović, no odbijen je već drugi put zbog, po tumačenju saborske stručne službe, nedostatka radnog staža u stručnoj spremi s obzirom da se traži osam godina, a on je diplomirao 2006. Kristić je kazao da je Petrović ima dugogodišnji staž u novinarstvu, a i bogato znanje o tematici sukob ainteresa s obzirom da je bivši predsjednik TIH-a.

I nije on jedini koji se susreo s nedosljednošću pri izboru članova Povjerenstva jer je odbijenicu dobila i još jedna članica TIH-a Davorka Budimir iako je i ovaj put, kao i prošli, predala predala istu prijavu, no tada je njezina kandidatura prihvaćena, a sad odbijena. S druge strane, saborski Odbor za informiranje primjenio je drugačiju praksu pri izboru Ravnatelja HRT-a i nije prihvatio tumačenje saborske stručne službe da jedan od kandidata nema dovoljno radnoga staža.
Međutim, nije to jedina nedosljednost, naime, životopisi kandidata za Povjerenstvo nisu javni, osim dijela njih koji shvaćaju pravo javnostida zna tko su ljudi koji će baratati povlaštenim informacijama vezanima uz političare koje će nadgledati na račun poreznih obveznika, pa su tako životopisi kandidata kod izbora sudaca Ustavnog suda ili izbora Pučkog pravobranitelja koji je u tijeku, bili objavljeni.

‘Kako je moguće da dva saborska tijela postupaju različito u istim uvjetima?’, zapitao je i Kristić te zaključio: ‘Argumentacija i utemeljenost trebaju biti uvjet za primanje u tijela, a ne čista formalizacija, pogotovo kada je riječ o izboru za tijelo koje će imati nevjerojatne ovlasti’.

Leave a Comment!