20 godina demokracije – Akteri izbora: birači, kandidati, stranke i koalicije

Akteri izbora – birači, kandidati, stranke i koalicije bili su tema drugog od pet tematskih skupova kojima su GONG i Fakultet političkih znanosti odlučili dati svoj doprinos obilježavanju 20. obljetnice održavanja prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj. Akteri izbora – birači, kandidati, stranke i koalicije bili su tema drugog od pet tematskih skupova kojima su GONG i Fakultet političkih znanosti odlučili dati svoj doprinos obilježavanju 20. obljetnice održavanja prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj. Razgovor o demokratskoj zrelosti aktera izbora otvorio je Nenad Zakošek, dekan Fakulteta političkih znanosti i član Vijeća GONG-a, dok su okvir diskusije svojim uvodnim izlaganjima zadali Ivan Grdešić i Andrija Henjak, predavači s FPZG-a. Među sudionicima rasprave, koju je moderirao Boško Picula, bili su i saborski zastupnik SDP-a Josip Leko, kolumnist Novoga lista Neven Šantić te saborska zastupnica HDZ-a, Marija Pejćinović Burić.

Grdešić je u svom izlaganju kazao kako se kroz protekla dva desetljeća odvijao svojevrsni proces političkog učenja, i to uspješan, budući da su svi akteri izbora, koji su se početkom `90-ih po prvi put susreli s demokracijom, naučili kako je vlast, ukoliko se pažljivo ne osluškuje poruke biračkog tijela, zaista moguće izgubiti, ali isto tako i na sljedećim izborima legitimnim putem vratiti. On smatra i kako je stvoren sustav koji onemogućava manipuliranje izbornim procesom te sprečava potencijalni monopol jedne stranke, zbog čega su već i birači i stranke shvatili kako će u budućnosti odlučujuće uloge igrati koalicije.Također, ustvrdio je kako su birači, premda duboko zahvaćeni procesom političkog učenja, većini slučajeva ipak donijeli racionalnu izbornu odluku.

Andrija Henjak kazao je kako smatra da će u narednim godinama stranke djelovati u prilično drugačijem kontekstu, budući da nakon 2000. godine u biračko tijelo ulaze novi birači, manje privrženi simbolici rata, državnosti i religije, na koju su se stranke u `90-ima pozivale kako bi osvojile izbore. Rekao je kako su stranke danas dominantne na političkoj sceni, pa se čak i tijela koja bi trebala biti neovisna, popunjavaju članovima iz, kako ih je nazvao, „stranačkih kartela“. Osim toga, smatra da su stranke zanemarile komunikaciju s biračima te da su slabo pripremljene da odgovore na izazove, posebno među mlađim biračima. Oni su takvim ponašanjem stranaka nezadovoljni, jer je evidentno kako su zaboravile da bi njihova primarna uloga trebala biti kreiranje različitih javnih politika i ključnih pitanja, te analiziranje različitih društvenih trendova. Zbog toga su se birači okrenuli u jednom drugom, čak pomalo negativnom smjeru, okrećući se populističkim političarima poput Keruma i Bandića.

HDZ-ova saborska zastupnica Marija Pejćinović Burić složila se s konstatacijom Nenada Zakošeka s otvaranja skupa, kako je povjerenje u političke stranke u konstantom padu, međutim, upozorila je kako je to trend i u ostalim europskim zemljama.

Josip Leko podržao je prethodne govornike u tvrdnji kako je 2000. godina zaista bila prijelomna za noviju političku povijest Hrvatske, pogotovo zbog stupanja koalicije na vlast, a kasnije i njezinog preustroja, što je za tadašnje političke prilike bilo jedno potpuno novo iskustvo. Govorio je i o prilikama unutar samog SDP-a, napominjući kako je i unutar njihove stranke došlo do velikih promjena nakon 2007. godine, kada čelno mjesto u stranci zauzima osoba neopterećena komunističkom prošlošću. Istaknuo je kako su dva najveća aktualna problema izbornog sustava u Hrvatskoj nesređeni popis birača te netransparentno financiranje političkih stranaka, s čime se, sudeći prema reakcijama iz publike, većina prisutnih složila.

Kao jedini predstavnik medija među diskutantima, Neven Šantić ustvrdio je kako sa svoje promatračke pozicije novinara zaključuje kako je pomak k razvitku zrelijeg demokratskog djelovanja u Hrvatskoj vidljiv, premda je i dalje veoma malen, te kako danas novinari više nemaju toliko problema s političarima, koliko s kontrolom onih koji drže krupni kapital.

Nakon uvodničara i diskutanata rasprava se zahuktala čim je publika dobila priliku za postavljanje pitanja, odnosno nakon intervencije poznatog sociologa Dražena Lalića, koji se nije složio s tvrdnjom Ivan Grdešića o racionalnosti odluka hrvatskih birača. Kako je istaknuo Lalić, unatoč očiglednim korupcijskim aferama pred same izbore 2007. godine, birači su svoje povjerenje ipak poklonili HDZ-u, a sveukupno, s obzirom na probleme na koje je upozorio i Leko, ne može se govoriti o zrelosti političkog sustava Hrvatske.

Iz publike su stigli i komentari kako je većina onoga što je postignuto u smislu konsolidacije demokracije u Hrvatskoj zapravo učinjeno zbog pritisaka međunarodnog okruženja te kako je teško govoriti o demokratskoj zrelosti zemlje u kojoj Vlada sabotiranjem referenduma svjesno ignorira volju građana koji su je izabrali. Osim toga, bilo je govora i o potrebi jačanja unutarstranačke demokracije, posebice unutar većih stranaka poput HDZ-a i SDP-a. Rasprava je kraju privedena sa zaključkom kako proces sazrijevanja demokracije u RH još uvijek traje, no kako je, s obzirom na sve popratne okolnosti samog nastanka države, sporiji napredak zemlje u dosizanju demokracije opravdan.