Otvoreno pismo organizacija civilnog društva Vladi RH

Babe, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, CESI, CMS, Documenta, GONG, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija i Zelena Istra osuđuju način na koji je Vlada RH prihvatila Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.

U Zagrebu, 10. prosinca 2009.

OVORENO PISMO VLADI REPUBLIKE HRVATSKE:

Babe, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, CESI, CMS, Documenta, GONG, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija i Zelena Istra
OSUĐUJU NAČIN NA KOJI JE VLADA RH PRIHVATILA KODEKS SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANOM JAVNOŠĆU U POSTUPCIMA DONOŠENJA ZAKONA, DRUGIH PROPISA I AKATA

Vlada RH, na sjednici održanoj 21. studenog 2009. godine, prihvatila je Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Riječ je o odluci koju bi organizacije civilnoga društva, potpisnice ovog pisma, sa zadovoljstvom pozdravile da nije sljedećeg:

1. Vlada je ovu odluku donijela na zatvorenoj sjednici te o istoj nije javnost informirala niti putem priopćenja s dotične sjednice.
2. Odluka Vlade donesena je nakon više od godine dana od kako je tekst Kodeksa uži kabinet Vlade odbio prihvatiti (srpanj 2008.), a da u međuvremenu javnost nije imala nikakvih saznanja o tome u kojem je postupku usuglašavanje teksta Kodeksa i radi li se uopće na tome.
3. Tekst Kodeksa koji je Vlada prihvatila 21. studenog 2009. sadržajno se razlikuje od teksta koji je odbijen u srpnju 2008., a o samim promjenama koje su unesene nije bilo javne rasprave niti je javnost o njima informirana na bilo koji način prije prihvaćanja Kodeksa. Pri tome je posebno zabrinjavajuće da je u proceduri zaobiđen i Savjet za razvoj civilnog društva te niti članovi Savjeta nisu imali priliku dati konačno očitovanje na tekst Kodeksa prije njegova prihvaćanja na sjednici Vlade.
4. Izmijenjeni tekst Kodeksa, odnosno tekst koji je Vlada prihvatila, ne smatramo zadovoljavajućim i adekvatnim, što je detaljnije obrazloženo u komentarima na tekst Kodeksa koje prilažemo ovome pismu.

Sve gore navedeno upućuje nas na zaključak kako je Vlada i ovom odlukom željela samo pro forma ispuniti obveze koje za nju proizlaze iz više različitih nacionalnih strategija, a bez stvarne volje i spremnosti da značajnije uključi organizacije civilnog društva i drugu zainteresiranu javnost u procese donošenja odluka i da iste uopće informira o prihvaćanju Kodeksa. Apsolutno je neprihvatljivo da je Kodeks koji bi trebao dati smjernice za učinkovito savjetovanje državnih tijela i zainteresirane javnosti, u konačnici izrađen bez savjetovanja s organizacijama civilnoga društva i bez javne rasprave te prihvaćen daleko od očiju javnosti, na zatvorenoj sjednici. Takvo postupanje upravo je kontradiktorno s prihvaćenim Kodeksom, tj. s njegovim ciljevima i načelima.

Vlada je ovakvim postupkom pokazala krajnje nerazumijevanje procesa savijetovanja sa zainteresiranim javnostima jer prihvaćanje dokumenta koji bi trebao doprinijeti uključivanju javnosti u procese donošenja odluka bez da se o tome samu javnost informira, ne može se drugačije nazvati.

Dodatna kritika Vladi može se uputiti i zbog činjenice da je u listopadu 2009. Vijeće Europe, pa i Hrvatska kao članica VE, prihvatila Kodeks dobre prakse za građansko sudjelovanje u procesu donošenja odluka, a pratećom Deklaracijom Vijeća ministara VE je, zajedno s drugim državama članicama pozvana da dotični Kodeks uzme u obzir pri razvijanju sudjelovanja NVO-a u procesima donošenja odluka, što je Vlada prilikom donošenja Kodeksa propustila učiniti.

Nadalje, ovakvim je postupanjem ponovno minorizirana uloga Hrvatskog sabora, budući da je Vlada samostalno donijela odluku o Kodeksu bez rasprave i odlučivanja u najvišem zakonodavnom i reprezentativnom tijelu, što smatramo nedopustivim.

Uzevši sve navedeno u obzir te uvažavajući činjenicu da je prihvaćenim Kodeksom predviđeno da Ured za udruge donese smjernice za njegovu primjenu, pozivamo Ured za udruge da u izradu istih uključi i organizacije civilnog društva, odnosno da provede savjetovanje u vezi toga sa zainteresiranom javnošću, slijedeći i ispunjavajući na taj način duh i namjeru Kodeksa. Ujedno pozdravljamo napore koje je Ured za udruge uložio u organizaciju savjetovanja s organizacijama civilnoga društva, rezultat kojih je bio tekst koji Vlada nije prihvatila u srpnju 2008. te se nadamo da će Ured i ovoga puta nastaviti s dobrom praksom te na taj način barem malo ispraviti ono što je Vlada učinila, odnosno propustila učiniti u vezi Kodeksa.

Pismo potpisuju:
Babe, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, CESI, CMS, Documenta, GONG, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija i Zelena Istra.

Prilog:
– Komentari na Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata – po poglavljima Kodeksa

DOSTAVITI:

1. Vladi RH, n/r predsjednice Vlade, gđe. Jadranke Kosor
2. Uredu za udruge Vlade RH, n/r predstojnika ureda, g. Igora Vidačaka
3. Savjetu za razvoj civilnog društva
4. medijima


Komentari na Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata – po poglavljima Kodeksa

I. poglavlje

Kodeksom nisu popisane djelotvorne mjere savjetovanja već dosadašnja praksa i to ne ona najbolja praksa, iako se u uvodu navodi kao cilj sumiranje djelotvornih mjera savjetovanja.

Kodeks ne jamči učinkovito savjetovanje iako se navodi takav razlog usvajanja kodeksa u uvodnom poglavlju.

II. poglavlje

Unutar poglavlja navodi se kako se Kodeksom utvrđuju opća načela, standardi i mjere za savjetovanje. Međutim, unutar Kodeksa se nigdje ne spominju konkretne mjere već samo opća načela i standardi savjetovanja.

Poglavlje navodi krajnji cilj Kodeksa – poticanje aktivnijeg sudjelovanja građana u javnom životu. Međutim, Kodeks ne može ostvariti ovaj cilj jer se ovako načelnim i općim smjernicama ništa novo ne uvodi u praksu već se samo popisuje dosadašnja, ne najbolja, praksa.

Kodeks navodi da postoje „napredniji i već uređeni standardi savjetovanja“ koje isti ne dovodi u pitanje. Zašto se Kodeks ne vodi naprednijim standardima već priznaje da se vodi manje naprednim standardima?

III. poglavlje

Definicija informiranja u suprotnosti je s nekoliko pozitivnih pravnih propisa RH.

Informiranje je prvi stupanj sudjelovanja zainteresirane javnosti koji podrazumijeva jednosmjeran proces, što znači da državna tijela informiraju građane prema svojem nahođenju ili građani dolaze do informacija na vlastitu inicijativu; za primjer toga odnosa navodi se pristup javnim aktima, službenim glasilima (Narodnim novinama ) i internetskim stranicama državnih tijela.

Naime, tijela javne vlasti tj. državna tijela ne mogu informirati građane prema svom nahođenju već prema točno utvrđenim domaćim i međunarodnim pravnim obavezama (Zakon o pravu na pristup informacijama, Aarhauška konvencija, i dr.). Kodeks bi trebao potvrditi da građani imaju pravo na pristup informacijama te da su tijela dužna postupati prema Zakonu u smislu objavljivanja nacrta dokumenata jer takva zakonska obveza već postoji. Također je bitno naglasiti kako je informiranje građana preduvjet za sve stupnjeve sudjelovanja u procesu donošenja odluka.

Definicija savjetovanja nije u skladu s međunarodnim standardima jer ne sadrži davanje povratnih informacija od strane državnih tijela.

Savjetovanje, u smislu ovog Kodeksa, je dvosmjerni proces tijekom kojeg državna tijela traže i primaju povratne informacije od građana odnosno zainteresirane javnosti u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata.

Savjetovanje je stupanj u kojem inicijativa za sudjelovanje dolazi od strane tijela vlasti, no ona kao preduvjet moraju adekvatno informirati javnost o tome što pripremaju, te učiniti dostupnima različite prijedloge, nacrte itd.

Definicija uključivanja javnosti propustila je navesti primjere dobre prakse koji već postoji u RH, a to je uključivanje javnosti u savjetodavna tijela (odbore, i dr.).

Definicija partnerstva nije potpuna jer ne opisuje što partnerstvo predstavlja već samo što pretpostavlja.

V. poglavlje

Nije sasvim jasno koje su to mjere koje Kodeks propisuje kao skup aktivnosti kojima se dostižu željeni standardi. Kodeks uglavnom navodi opće standarde bez konkretnih mjera.

1. Pravodobno informiranje o planu donošenja zakona, drugih propisa i akata
U Kodeksu se navodi kako zainteresirana javnost treba biti pravodobno informirana o planu donošenja zakona, drugih propisa i akata javnim objavljivanjem jedinstvenog popisa zakona i drugih propisa koji se izrađuju i predlažu za donošenje u kalendarskoj godini. Međutim, ne navodi se konkretno tko treba objaviti ovaj popis, gdje i u kojem roku. Bez navedenih podataka ovaj odlomak je beznačajan.

2. Dostupnost i jasnoća sadržaja postupka savjetovanja
U Kodeksu se navodi kako tijela nadležna za izradu nacrta zakona, drugih propisa i akata javno objavljuju nacrte na internetskim stranicama ili na drugi odgovarajući način. Međutim, ne navodi se konkretno koliko ranije prije upućivanja konačnog prijedloga nacrta trebaju dokumenti biti objavljeni. Ovakva odredba već postoji u zakonskim propisima (Zakon o pravu na pristup informacijama) i ne poštuje se upravo zato što nema navedenih rokova i sankcija. Teško je za očekivati kako će se odredba Kodeksa poštovati ako se ne poštuje ista odredba Zakona.

3. Vremenski rok provedbe internetskog i drugih oblika savjetovanja
U Kodeksu se navodi kako objava poziva na savjetovanje o nacrtima zakona, drugih propisa i akata treba sadržavati jasno naznačen vremenski rok za očitovanja zainteresirane javnosti za koji je poželjno da ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta. Međutim, sukladno europskim standardima rokovi za savjetovanje u EU su minimalno 8 tjedana za pisani odgovor i 20 radnih dana za sastanke. Uz to, u Hrvatskoj već postoji zakonska obveza i na njoj utemeljena dobra praksa savjetovanja u trajanju od 30 dana u području zaštite okoliša.

4. Povratna informacija o učincima provedenog savjetovanja
U Kodeksu se navodi da se očitovanja zainteresirane javnosti kao i sažeto objedinjeno obrazloženje neprihvaćenih primjedbi na određene odredbe nacrta javno objavljuju na internetskoj stranici tijela nadležnog za njegovu izradu. Međutim, ponovo se ne navodi u kojem roku tijela objavljuju navedene informacije – npr. prije usvajanja zakona ili nakon usvajanja zakona.

5. Usklađenost primjene standarda i mjera savjetovanja u državnim tijelima
U Kodeksu se navodi da će se imenovati koordinatori za savjetovanje kao kontakt osobe u svim središnjim tijelima državne uprave odnosno uredima Vlade zaduženima za izradu nacrta zakona. Međutim, nije navedeno tko će imenovati koordinatore – zar će sami sebe imenovati? Ili ih treba imenovati tijelo o kojem se radi. Nije navedeno u kojem roku će biti imenovani koordinatori i na koje razdoblje.

VII. poglavlje

U Kodeksu se navodi da tijela nadležna za izradu nacrta zakona, drugog propisa ili akta iz nadležnosti Vlade Republike Hrvatske informiraju Vladu o provedenom postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću kao i o rezultatima savjetovanja. Međutim, nije jasno kako, kada tj. koliko često i u kojoj formi tijela informiraju Vladu te kome točno šalju navedene informacije. Također je nejasno koje sve informacije šalju Vladi. Radi veće transparentnosti, trebala bi postojati jedna internetska stranica (možda i već postojeća stranica Vlade) na kojoj bi sve ove informacije bile objavljene zbirno (a ne samo na stranici nadležnog tijela), radi lakšeg praćenja provedbe Kodeksa.

VIII. poglavlje

U Kodeksu se navodi da se u žurnim okolnostima razdoblje i načini savjetovanja mogu odgovarajuće prilagoditi, a posebno se odnosi na okolnosti koje su u vezi dinamike ispunjavanja obveza koje proizlaze iz procesa pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Međutim, Poslovnik Hrvatskog sabora jedini je dokument koji može propisivati koji su zakoni i propisi podložni hitnom postupku. Ujedno treba ponovno naglasiti koliko je u posljednje vrijeme doneseno zakona bez savjetovanja sa stručnom i zainteresiranom javnošću koji su ili bili ukinuti, ili izmijenjeni ili čekaju odluku Ustavnog suda ili su se pokazali neprovedivima.

X. poglavlje

Kodeks navodi da je Ured za udruge zadužen za izradu smjernica za primjenu Kodeksa. Međutim, propušteno je navesti tko će izraditi smjernice za praćenje primjene i evaluaciju primjene Kodeksa.


Leave a Comment!