ZAKON O OSTVARIVANJU PRAVA NA PRAVNU POMOĆ – GRAĐANI OBESPRAVLJENI

Koalicija više od 20 udruga protivi se Prijedlogu zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoć, koji je nedavno u Hrvatskom saboru izglasan u prvom čitanju, zato što se spomenutim Prijedlogom zakona ograničava građane lošeg imovnog stanja u dobivanju adekvatne i pravovremene pravne pomoći te je on suprotan Ustavnom načelu jednakog pristupa sudovima.

Medijima

Zagreb, 25. srpnja 2007.

ZAKON O OSTVARIVANJU PRAVA NA PRAVNU POMOĆ – GRAĐANI OBESPRAVLJENI

Koalicija više od 20 udruga protivi se Prijedlogu zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoć, koji je nedavno u Hrvatskom saboru izglasan u prvom čitanju, zato što se spomenutim Prijedlogom zakona ograničava građane lošeg imovnog stanja u dobivanju adekvatne i pravovremene pravne pomoći te je on suprotan Ustavnom načelu jednakog pristupa sudovima.

Također, mišljenja smo kako je proces izrade i donošenja ovog Zakona samo prividno transparentan te kako će Zakon ovakvog sadržaja stvoriti pretpostavke za uspostavljanje monopola odvjetnika, a što će za građane u konačnici značiti nemogućnost dobivanja one pravne pomoći koju, zbog lošeg imovnog stanja, ne mogu platiti.

Tražimo povlačenje Prijedloga zakona iz procedure, ponovno formiranje radne skupine te otvaranje prave javne rasprave o predmetnom Zakonu kako bi se građanima omogućilo ostvarivanje prava zajamčenih međunarodnim konvencijama te ustavom RH.

Od brojnih primjedbi na sadržaj i tekst Prijedloga zakona, ističemo one najznačajnije kako slijedi:

1) Preuzak krug pravnih stvari (vrsti predmeta/sporova) u kojima je moguće odobriti pravnu pomoć, što diskriminira građane jer će morati plaćati pravnu zaštitu u drugim vrstama predmeta. Ovime se ostvaruju pretpostavke za stvaranje monopola odvjetnika.
Naime, člankom 5. Prijedloga zakona propisano je u kojim se pravnim stvarima (vrstama predmeta/sporova) može odobriti pravna pomoć, međutim krug tih pravnih stvari je preuzak, a u svim ostalim pravnim stvarima pravna se pomoć pruža od strane odvjetnika, to jest sukladno odredbama Zakona o odvjetništvu, što znači da će građani takvu vrstu pravne zaštite biti prisiljeni plaćati prema odvjetničkoj tarifi.

Građani lošeg imovnog stanja ne smiju biti ograničeni u tome za koje će im se vrste predmeta pružiti pravna zaštita o trošku države jer se time derogira njihovo Ustavom zajamčeno pravo na pristup sudovima i drugim tijelima pred kojima imaju ostvariti svoja prava. Njima se besplatna pravna pomoć mora pružiti u svim predmetima i pravnim stvarima te ih država ne smije ograničavati odredbama ovakvog Zakona.

Primjer: građanin lošeg imovnog stanja traži pravnu pomoć za pravnu stvar za koju se pomoć ne može dobiti temeljem odredbi ovog Zakona. Bit će upućen na odvjetnika kojem neće moći platiti odvjetničku nagradu, slijedom čega neće moći dobiti pravnu zaštitu.

2) Sužava se krug građana koji bi, s obzirom na loše imovno stanje, mogli ostvariti pravo na pravnu pomoć, a moguće su i zlouporabe, posebice u slučaju „pravne pomoći u slučaju pravičnosti“.
Zakonodavac je nejasno propisao koji su maksimalni prihodi kućanstva u kojem živi osoba koja je zatražila pravnu pomoć.

Također, ostavljeno je previše prostora za diskrecione prosudbe nadležnih tijela i zlouporabu zbog činjenice kako se većina imovinskih prilika uopće neće provjeravati jer su nadležna tijela očigledno nedovoljno ekipirana.

Također, “pravna pomoć iz razloga pravičnosti“ bitno će opteretiti rad sudova, a notorna je činjenica da sudski postupci ionako traju predugo. Budući se ovakav zahtjev po ovom kriteriju može staviti u bilo kojoj fazi postupka, vrlo vjerojatno će to dovesti do ozbiljne zlouporabe prava (uglavnom onih koji imaju moć i utjecaj), a posljedično može bitno usporiti ostvarenje efikasne pravne zaštite.

Primjer: Pravnu pomoć temeljem ovog Zakona neće moći ostvariti majka dvoje studenata koja živi u iznajmljenom stanu i ima mjesečne prihode od npr. 4.000,00 Kn. Od tih prihoda plaća najamninu u iznosu 1.000,00 Kn mjesečno, režije u iznosu od 800,00 Kn mjesečno, a od ostatka iznosa mora prehraniti sebe, djecu te im platiti školovanje ili minimalno knjige. S kojim će sredstvima ona pokriti troškove odvjetničke nagrade

S druge strane, dioničar u trgovačkom društvu koji nema stalna primanja, ali dobro zarađuje na tržištu kapitala, mogao bi zatražiti zaštitu svojih prava putem instituta besplatne pravne pomoći jer možda ne prikaže realno imovno stanje, a istovremeno ga nadležno tijelo ne provjeri.

3) Propisana procedura te sustav nadzora nad provedbom Zakona neefikasni su, dugotrajni i neće dovesti do adekvatnog rješavanja problema onih građana koji nemaju novaca za odvjetničke nagrade i ostale troškove.

4) Uloga udruga u pružanju pravne pomoći minorizira se te ograničava, čime se zanemaruje kultura građanskog djelovanja za opće dobro i poštivanje ljudskih prava. Građani će ostati zakinuti jer su udruge do sada pružile pravnu pomoć u više od 100.000 slučajeva.

Naime, pojedine udruge pozvane su na sudjelovanje u izradi Prijedloga zakona, ali nije napravljen sustavni pregled pravnih stvari (predmeta) u kojima su udruge do danas pružale pravnu pomoć.

Nastavno, početkom 2005. godine radna je grupa prestala s radom, a nacrt Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći objavljen je na Internet stranicama Ministarstva pravosuđa, gdje je stajao 2 godine, međutim komentari na isti nikada nisu objavljeni. Također, udruge su tražile dostavu prijedloga zakona, međutim nisu ga dobile. Naziv zakona je primijenjen u zakon o ostvarivanju prava na pravnu pomoć, a komentari udruga koje su bile članice radne skupine za izradu zakona drugog naziva nisu prihvaćene.

Prividna transparentnost i minoriziranje udruga osobito su vidljivi u tome što se Prijedlogom predviđa njihovo djelovanje u znatno suženom segmentu (savjetodavna pomoć i pomoć pred upravnim tijelima). Istovremeno se izostavlja mogućnost bilo kakvog relevantnog postupanja i djelovanja pred sudskim tijelima gdje se u najvećoj mjeri odlučuje o pravima i obvezama građanske naravi, te o ljudskim pravima u najširem smislu.

Također, u potpunosti je izostavljena uloga i mogućnost djelovanja udruga građana u smislu praćenja pravnih postupaka , a s ciljem detektiranja problema u vezi zaštite ljudskih prava (primjerice u bolnicama, kazneno-popravnim ustanovama, institucijama socijalne skrbi i slično). Za udruge je to vrlo važan segment pravne pomoći.


MART, CESI, GONG, Srpski demokratski forum, O-zona, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Izvor, Autonomna ženska kuća Zagreb, Zelena akcija, OGI, CMS, B.a.B.e., HHO, Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoc – Vukovar, Odbor za ljudska prava Karlovac, Dalmatinski odbor solidarnost, Organizacija za građanske inicijative, Projekt građanskih prava – Sisak, Koalicija za promociju i zaštitu ljudskih prava – Osijek, Ženska mreža Hrvatske, Centar za žene žrtve rata – Rosa

Leave a Comment!