Saborska zastupnica Centra Viktorija Knežević, rezimirajući svoju prvu godinu u parlamentu, kaže da je ugodno iznenađena vrlo kvalitetnim raspravama koje se tamo vode, ali i žali što te rasprave rijetko dospiju na naslovnice ili u informativne emisije. U razgovoru za Parlametar ona kritizira vladajuće zato što u pravilu odbijaju oporbene prijedloge, što, kako kaže, govori o političkoj kulturi kod nas koja još nije na razini na kojoj bi se osjećala odgovornost prema građanima tako što bi se prihvaćali svi opravdani prijedlozi.
Knežević se zalaže za to da se premijeru i ministrima uvede da su, po uzoru na britanski parlament, obavezni barem jednom tjedno doći u Sabor i odgovarati na pitanja zastupnika.
Može mala inventura prve godine Vašeg prvog zastupničkog mandata? Postali ste članica najvišeg predstavničkog i zakonodavnog tijela u državi pa nas zanima jeste li zadovoljni Hrvatskim saborom, parlamentarnim radom, aktivnošću zastupnika i je li to ono što ste čekivali? Ili se pridružujete velikom dijelu nezadovoljne javnosti koji smatra da od Sabora i onih kojima su ukazali povjerenje ne dobivaju "value for money" i žestoko kritizira jako dobro plaćene parlamentarce od kojih većina ne pokazuje osobiti radni elan i entuzijazam?
Kome na dušu staviti mršavu dvojku koju hrvatski parlament za svoj rad redovito dobiva u svim istraživanjima javnog mišljenja – vladajućoj većini, opoziciji, medijima ili možda čak i građanima i njihovoj eventualno pretjeranoj nadi i vjeri u Sabor?
Što se dojmova tiče, moram priznati da sam bila čak i ugodno iznenađena. Kad provedete cijeli dan u Saboru, i to dulje vrijeme, vidite da se ondje vode zaista vrlo kvalitetne rasprave. Nažalost, te rasprave rijetko dospiju na naslovnice ili u informativne emisije. Kada se radi o brojnim zakonima koji su stvar struke, oporba često vrlo korektno glasa za prijedloge vladajućih. S druge strane, vladajući skoro u pravilu ne prihvaćaju prijedloge oporbenih zastupnika. Sugestije se eventualno prihvate ako se iznesu nakon prvog čitanja zakona, pa se mogu ugraditi u konačni prijedlog.
To je vrlo frustrirajuće za oporbene zastupnike. Možete se pripremati kao da idete na olimpijadu, napisati amandman koji je potpuno opravdan, ali to često ništa ne znači. Politička kultura kod nas, barem kad su u pitanju vladajući, još nije na razini na kojoj bi se osjećala odgovornost prema građanima tako što bi se prihvaćali i opravdani prijedlozi oporbe.
Primjerice, prošle smo godine u raspravi o minimalnoj plaći – koja se uređuje na razini cijele države – predložili da se ona korigira ovisno o troškovima života u pojedinoj sredini, po uzoru na Veliku Britaniju. Jasno je da su troškovi života u Dubrovniku i u Gospiću bitno različiti. Međutim, vladajući su to odbili uz izliku da bi takvo rješenje bilo teško provedivo. No, težina provedbe ne bi smjela biti opravdanje za odbijanje pravednog prijedloga, osobito ako je u korist građana. A i ta tvrdnja nije točna. Državni zavod za statistiku raspolaže vrlo preciznim podacima o razlikama u troškovima života među regijama.
Usporedba, kako to radi parlament u Austriji
U Saboru zaista postoji niz zastupnika i zastupnica koji se ozbiljno pripremaju za rasprave, ali njihovi istupi ostaju u sjeni. Razloga je više, od toga da se u medijima favorizira sukob i površnost, do činjenice da ljudi imaju malo vremena i pozornost obraćaju samo na ono što ih u tom trenutku emotivno ili negativno privuče.
U prošlotjednoj raspravi o Izvješću o radu Odbora za predstavke i pritužbe za prošlu godinu ozbiljno ste kritizirali njegov rad i u principu ga definirali kao pisarnicu koja samo zaprima podneske, bez mogućnosti građana, ali i zainteresiranih udruga i organizacija civilnog društva, da bez političkih posrednika sudjeluju u zakonodavnom procesu. Zatražili ste redefiniranje uloge i funkcije Odbora.
Kako biste preoblikovali rad i zadaće tog odbora kojemu je, među ostalim, u poslanju i da skrbi o pravima građana kojima su prekršena prava od strane tijela državne i javne uprave, da o tome obavještava nadležna tijela i da bude istinska i efikasna produžena ruka građana? Usto, dužnost je Odbora obavijestiti Sabor o kršenju zakona i ukazati na štetne pojave od šireg značenja i, slijedom toga, poduzimati mjere za njihovo otklanjanje, što je do sada bio rijedak slučaj.
Da, Sabor ima Odbor za predstavke i pritužbe čiji bi rad trebalo temeljito reformirati. U sadašnjem obliku on uglavnom duplicira funkciju pravobranitelja, ali sa znatno manjim ovlastima. Tijekom rasprave o izvješću o radu Odbora iskoristila sam priliku i iznijela primjer kako to funkcionira u austrijskom parlamentu.
Tamo postoji Odbor za predstavke i građanske inicijative koji djeluje kao stalno radno tijelo, s jasno definiranim postupkom. Građani mogu – bez posredovanja političkih stranaka – pokrenuti inicijativu koja se automatski uvodi u parlamentarni sustav, i to uz svega 500 potpisa. Inicijative se objavljuju na službenim stranicama, moguće ih je elektronički podržati, komentirati i pratiti u stvarnom vremenu. Odbor ima ovlasti zatražiti očitovanja nadležnih tijela, organizirati stručna saslušanja, izraditi prijedloge mjera i izvješća, a građani, pokretači inicijativa, mogu biti i javno saslušani.
U praksi, to znači da inicijativa građana ne završava u ladici nego dobiva institucionalni odgovor, čak i ako ne postoji politička pozadina ili medijski pritisak. Sustav podrške je jednostavan i digitaliziran, čime se cijeli proces čini bržim, pristupačnijim i ravnopravnijim.
Takav odbor je pravi institucionalni mehanizam za demokratsko sudjelovanje i funkcionalna veza između građana i parlamenta.
Zato ćemo predložiti izmjene Poslovnika (Hrvatskog sabora) kako bi se redefinirala uloga Odbora za predstavke i pritužbe. Želimo ga preoblikovati u odbor koji omogućuje građanima da – bez političkih posrednika – aktivno sudjeluju u zakonodavnom procesu. Da služi kao platforma za izražavanje, povezivanje i zakonodavnu akciju. Mislim da bi ovakvo rješenje osobito pomoglo radu udruga koje bi mogle, bez da se vezuju za određene političke opcije, iznijeti svoje prijedloge i inicijative.
Sustav koji proizvodi frankenstein zakone
Ako ovaj odbor postoji kako bi građani imali podršku u suočavanju sa sustavom, onda ga trebamo redefinirati tako da im zaista omogući pristup zakonodavnom procesu. Jer inače, osim referenduma, građani nemaju drugi institucionalni mehanizam za izravno sudjelovanje. A to znači da ostaju prepušteni političkim strankama koje odlučuju hoće li se neka inicijativa uopće razmotriti u Saboru.
Nezadovoljstvo radom saborskih zastupnika izrazio je i čelnik Sabora Gordan Jandroković pa je nedavno najavio nove promjene Poslovnika u koje bi se možda moglo krenuti već od jeseni. Imate li ideja kako unaprijediti rad parlamenta tako da se podigne razina rasprava, a smanje doskočice, clickbait istupi zastupnika, uvrede, udarci ispod pojasa, a nerijetko i govor mržnje? Kako Centar vidi kvalitetan i funkcionalan rad Sabora na korist i dobrobit građana i društva i što bi trebalo stajati u Poslovniku, bibliji saborskih zastupnika?
Prostor za poboljšanje je ogroman. Prvo što bi trebalo uvesti je obveza da predsjednik Vlade i članovi Vlade barem jednom tjedno dolaze u Sabor i odgovaraju na pitanja zastupnika, kao što je to slučaj u britanskom parlamentu. Kod nas je aktualni sat jednom u tri mjeseca, što je premalo. Do tada većina važnih pitanja za građane izgubi na aktualnosti.
U Novom Zelandu, primjerice, vladajući na pitanja odgovaraju svakodnevno – aktualni sat imaju svaki dan od 13 ili 14 sati.
Druga važna stvar je rad saborskih odbora. Taj bi rad trebalo otvoriti javnosti, omogućiti stručnoj javnosti da prati sjednice i uključiti određen broj stručnjaka u rasprave putem videoveze, naravno, bez prava glasa. Ta je intervencija nužna jer se često događa da zakoni koje je prethodno osmislila struka u ministarstvima budu iskrivljeni, pa dobivamo tzv. frankenstein zakone.
Ako bi postojala mogućnost da stručnjaci izravno pred saborskim odborima iznesu svoje prijedloge, one koje su ministarstva odbacila, tada bi šanse za kvalitetnije zakone u saborskoj proceduri bile veće.
Propisati da premijer i članovi Vlade moraju stvarno odgovarati na pitanja
Osim toga, trebalo bi povećati osobnu odgovornost za zakonske prijedloge. Kod svake zakonske odredbe trebalo bi biti vidljivo tko je točno autor, tko je predlagatelj – kako bi se u slučaju manjkavosti znalo tko snosi odgovornost. Trenutačni sustav osobnu odgovornost gotovo potpuno isključuje.
Također, zastupnicima bi trebalo omogućiti pristup digitalnoj platformi, poput one u Europskom parlamentu, na kojoj mogu pratiti pripremu svih akata u svim fazama, jednostavnim klikom. Danas se nerijetko događa da tek u petak dobijemo dnevni red za idući tjedan. Mi pravnici možemo se brzo pripremiti, ali nemamo vremena angažirati stručnu javnost, a bez njihova glasa često je nemoguće stvoriti dovoljan pritisak za promjene.
Postoji sustav e-Savjetovanja, ali on nije dovoljan, rekla bih da je više revijalan nego stvaran. Stručnjaci u tom sustavu mogu ostaviti komentare, ali su u stvarnoj zakonodavnoj proceduri isključeni. Kada bi se spojile stručna znanja, politička volja i zainteresirana javnost, dobili bismo sinergijski učinak i daleko kvalitetnije zakone.
Na kraju, iako ne manje važno, trebalo bi uvesti obvezu da članovi Vlade i predsjednik Sabora na aktualnom satu odgovaraju sadržajno i činjenično na postavljena pitanja. Danas se ta obveza formalno smatra ispunjenom čim se nešto kaže, čak i ako nema nikakve veze s postavljenim pitanjem. Umjesto odgovora, često se koristi prilika za difamaciju zastupnika.
Nijedan drugi europski parlament nema potrebu propisivati da se mora odgovoriti činjenično – jer se to podrazumijeva. Nažalost, kod nas još uvijek nije tako. Kao što smo morali propisati da je neplaćanje uzdržavanja kazneno djelo – iako to gotovo nigdje u Europi nije slučaj – možda ćemo i ovo morati formalizirati da bismo dobili minimum sadržajnog dijaloga u interesu građana.
***
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović. Izneseni stavovi i mišljenja u članku su autoričini i ne odražavaju nužno Gongove stavove.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
