Službene stranice Vlade Republike Hrvatske trebale bi služiti informiranju građana i građanki o radu Vlade, a ne političkoj diskvalifikaciji oporbe.
Na službenoj stranici Vlade nerijetko se objavljuju sadržaji u kojima se omalovažavaju i diskreditiraju predstavnici oporbe zbog svojih oporbenih aktivnosti. Ta praksa na žalost nije nova, te predstavlja nepoštivanje ne samo oporbenih političara, već i uloge Vlade i same demokracije u Hrvatskoj.
Komunikacija političkih aktera u javnom prostoru uvelike oblikuje dominantni društveni narativ. Ukoliko se oni s najviše moći, vidljivosti, ali i odgovornosti u društvu neprestano služe uvredama, neistinama i ukratko - prakticiraju političku nekulturu, društvo će zrcaliti takav način ophođenja s neistomišljenicima.
Odnos prema oporbi, čije se kritike rada vladajućih predstavljaju kao pokušaji rušenja države, dio je narušavanja političke kulture u Hrvatskoj na koji Gong već godinama upozorava. I dok vrijeđalački diskurs na stranačkim stranicama predstavlja srozavanje demokratske kulture dijaloga, takve izjave na službenim stranicama Vlade još su više problematične.
“Oporbu ne zanima Gospić, ni zdravlje građana, zanima ih destabiliziranje i rušenje Vlade”, navodi se na stranicama Vlade. Inicijative oporbe proglašene su “rušiteljskima”, “pamfletima, punim neistina, konstrukcija i podmetanja”, vodeće oporbene stranke predvode “politiku opstrukcije” ili su “tragikomični”, a predsjednik RH “liječi komplekse” i “besprizorno insinuira”.
Službene mrežne stranice Vlade trebale bi predstavljati rad ključne institucije izvršne vlasti koja mora djelovati u interesu svih građana, neovisno o njihovoj političkoj pripadnosti. Upravo zato objave kojima se oporbu naziva "nesposobnom“, njezine inicijative "pamfletima“, a političko djelovanje prikazuje kao pokušaj destabilizacije države otvaraju važno pitanje: gdje završava legitimna politička polemika, a počinje neprimjereno korištenje institucionalne komunikacije za stranački obračun?
Vlada ima pravo odbaciti oporbene optužbe, osporavati njihove argumente i iznositi vlastite dokaze. Međutim, ozbiljnost odgovora ne mjeri se pogrdnim kvalifikacijama, nego kvalitetom činjenica kojima se iznesene tvrdnje pobijaju.
Posebno je važno razlikovati kritiku političkog prijedloga od diskreditiranja njegovih predlagatelja. Ako je oporbeni zahtjev neutemeljen, javnosti treba objasniti zašto, navesti relevantne podatke i ponuditi dokumentaciju, te prepustiti građanima da donesu odluku o pojedinim političarima. No, nažalost, umjesto toga na stranicama Vlade Republike Hrvatske samo u 2026. godini imamo naslove poput ovih:
Vlada nije stranka, kao što oporba nije neprijatelj države. Vladajuća stranka ima pravo na stranačku političku komunikaciju, ali službena komunikacija državne institucije nosi posebnu odgovornost. Građani imaju pravo očekivati informacije koje će im omogućiti da sami prosude o radu vlasti i oporbe, umjesto da im se unaprijed sugerira koga trebaju smatrati nesposobnim ili zlonamjernim.
U demokraciji se politička odgovornost ne izbjegava etiketiranjem kritičara. Ona se dokazuje transparentnošću, argumentima i spremnošću da se na neugodna pitanja odgovori činjenicama.
Pitanje stoga nije smije li Vlada kritizirati oporbu. Smije. Pitanje je koristi li službene komunikacijske kanale kako bi građanima pružila provjerljive informacije ili kako bi političke protivnike prikazala u negativnom svjetlu.
Institucije trebaju argumentirati, a ne vrijeđati. Činjenice trebaju biti važnije od etiketa, a javni interes važniji od stranačkog interesa. To je minimum odgovorne političke komunikacije i standard koji bi trebala poštovati svaka vlast, bez obzira na to tko je obnaša.
Uloga oporbe u demokraciji
Oporba je jedan od temeljnih stupova parlamentarne demokracije. Njezina uloga nije samo pokušati doći na vlast, nego i nadzirati rad Vlade, propitivati njezine odluke, upozoravati na moguće nepravilnosti i zastupati građane koji nisu dali potporu vladajućoj većini.
U demokratskom sustavu vlast i oporba imaju različite, ali međusobno povezane odgovornosti, te su obje važne za funkcioniranje političkog procesa. Vlada upravlja i provodi politike, dok oporba nadzire njezin rad, predlaže alternativna rješenja i zahtijeva obrazloženje odluka koje utječu na društvo.
No, kao što je rasprava na Međunarodni dan demokracije 15. rujna u Saboru pokazala, čini se da se u Hrvatskoj zaboravlja koja je uloga oporbe u demokratskom sustavu. Zbog toga je važno se podsjećati kako oporbeni zastupnici nisu smetnja demokraciji, nego njezin sastavni dio. Vrijeđanje i omalovažavanje oporbenih zastupnika i zastupnica pokazuje ne samo nepoštivanje svojih političkih protivnika, već demokratskog poretka kao takvog.
Demokratska zrelost ne očituje se u tome koliko glasno vlast odgovara svojim kritičarima, nego u tome koliko je spremna izložiti svoje odluke provjeri, argumentima i javnoj raspravi. Oporbu se može pobijati činjenicama, a njezine se tvrdnje mogu osporavati dokazima. No samo postojanje političkog neslaganja nije razlog za diskvalifikaciju onih koji vlast propituju, već osnovni postulat demokratskog poretka. Vlada ima pravo braniti svoje odluke i odgovarati na kritike, ali njezina institucionalna uloga zahtijeva jasno razlikovanje javnog informiranja od stranačke polemike.
