Suvremena predstavnička demokracija već je dugo vremena u krizi. Ta je kriza vidljiva na svim razinama javnog upravljanja koje su vezane uz demokratske političke procese. Opća apatija građana i birača, relativno slab odaziv na sve vrste izbora i vrlo slabo korištenje formalnih instrumenata direktne demokracije, poput referenduma, građanske inicijative, peticija i mjesnih zborova građana, signaliziraju krizu demokratskog političkog poretka.
Zato je potrebno promisliti o novim kanalima participacije koji će vratiti povjerenje građana u politički proces i dodatno legitimirati djelovanje javne vlasti. Jedno od rješenja rastuće krize aktualnog političkog poretka su demokratske inovacije, piše prof. dr. sc. Vedran Đulabić u analizi „Demokratske inovacije u lokalnoj samoupravi“.
Radi se o raznovrsnim alatima uključivanja građana u odlučivanje i obavljanje lokalnih poslova koji imaju za cilj donošenje informiranih odluka, usuglašavanje stajališta i objektivno odmjeravanje snage argumenata koji se koriste u raspravi.
Temeljni oblici sudjelovanja javnosti u lokalnoj samoupravi regulirani su općim zakonom koji uređuje lokalnu i regionalnu samoupravu. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi donesen je 2001. kad je Hrvatska prešla na novo shvaćanje lokalne samouprave utemeljeno primarno na doktrini političke decentralizacije. Zakon je od tada mijenjan i dopunjavan trinaest puta. Međutim, dijelovi koji reguliraju sudjelovanje građana nisu doživjeli značajne promjene posljednjih godina unatoč činjenici da je korištenje tih instrumenata (npr. građanske inicijative i lokalni referendum) prilično nisko.
U Hrvatskoj postoji nekoliko glavnih instrumenata sudjelovanja građana u lokalnim javnim poslovima. Građani mogu sudjelovati u donošenju odluka putem lokalnog referenduma, zborova građana te mogu ponositi pisane peticije i prijedloge.
Građanska inicijativa zabilježena je samo 11 puta u 389 jedinica lokalne samouprave obuhvaćenih istraživanjem provedenim 2015. godine. Također, održano je svega 18 obvezujućih lokalnih referenduma. Povrh toga, zabilježen je i jedan referendum o opozivu izvršnog čelnika u jedinici lokalne samouprave.
Razlozi tako slabe upotrebe instrumenata izravnog donošenja odluka su brojni i složeni. Neki od njih najvjerojatnije proizlaze iz niske građanske svijesti, nedostatka odgovornosti i građanske kulture te obrazovanja građana za život u demokratskom društvu, tehničke složenosti provedbe tih instrumenata, slabog položaja lokalne samouprave u ukupnoj arhitekturi vlasti i drugih sličnih faktora.
Kao primjere dobrih demokratskih inovacija autor navodi institucionalizaciju vijeća građana u njemačkoj jezičnoj zajednici Belgije i skupštinu građana Pariza stalnog tijela za konzultaciju s građanima. Među popularnim demokratskim inovacijama koje su primjenjive u lokalnoj samoupravi posebno se ističu različiti oblici mini javnosti odnosno tzv. javnosti u malom.
Od svih demokratskih inovacija, sudjelovanje građana u planiranju proračuna vjerojatno je najpoznatija i najraširenija lokalna demokratska inovacija koja se iz brazilskog grada Porto Alegre proširila po cijelom svijetu. U Hrvatskoj se participativno budžetiranje iz istarskog grada Pazina proširilo na nekoliko desetaka gradova i općina u Hrvatskoj. Grad Zagreb je 2024. pokrenuo pilot projekt participativnog planiranja proračuna u četiri gradske četvrti, a projekt je nastavljen u 2025. s povećanim brojem četvrti koje sudjeluju.
Skupštine građana kao dosta popularna demokratska inovacija u svijetu organizirane su i u Hrvatskoj. Do sad su zabilježena dva primjera primjene takvih inovacija, u Rijeci i Varaždinu.
Cijelu analizu preuzmite ovdje:
