Sabor je na lošim temeljima, tako glasi obrazloženje toga što će Hrvatski sabor ipak odraditi čitav 11. saziv u prostorima Vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman, a ne kako je prvotno optimistično najavljivano da bi saborski zastupnici zadnju godinu mandata ipak mogli provesti u obnovljenoj zgradi na Trgu svetog Marka.
Nesretnu vijest hrvatskoj javnosti je obznanio šef parlamenta Gordan Jandroković nakon obilaska radova na saborskoj zgradi u sklopu postpotresne obnove, tijekom kojeg su mu projektanti i nadzornici pojasnili kako su otkrili da su temelji na nekim dijelovima bili jako slabi i da će neplanirani dodatni konstrukcijski radovi na ojačavanju svih temelja dodatno produljiti podstanarstvo Sabora na Črnomercu.
Sabor kao ukras demokraciji
Ispalo je da, zapravo, uopće nije loše što se tijekom radova ispostavilo da je stara zgrada Sabora na slabim temeljima, jer sada je jedinstvena prilika projektantima, arhitektima i građevinarima da grešku isprave i zgradi osiguraju čvrsto utemeljenje i konstrukcijski je ojačaju.
Ovdje govorimo — shvatio je već poštovani čitatelj — o zgradi Hrvatskog sabora, dakle samo o formi. Međutim, kada je riječ o "temeljima Sabora", o saborskim raspravama, o zastupnicima, o njihovoj kvaliteti, o korelaciji Sabora kao najvišeg zakonodavnog tijela s Vladom kao izvršnom vlašću, uz trunku malicije moglo bi se primijetiti da je kvalifikacija "Sabor na lošim temeljima" vrlo prispodobiva i samoj suštini hrvatskoga parlamenta.
O kvaliteti rada Sabora - o kompetencijama, sposobnostima i radnoj etici saborskih zastupnika - o razini komunikacije, ispisani su valjda već epovi kojima se u velikoj većini slučajeva konstatira da su svi ti elementi kvalitete saborskog postojanja iz mandata u mandat u padajućoj putanji. To je vidljivo, kako iz ispitivanja javnog mišljenja u kojima Sabor od svih institucija redovito najlošije kotira, tako i iz niskog odaziva birača na parlamentarne izbore.
Tomu sigurno pridonosi i nimalo pogrešan dojam da je Sabor samo ures demokraciji, da služi kao protočni bojler za prihvaćanje Vladinih odluka i da de facto živimo u neproglašenom kancelarskom sustavu.
Članak 81. Ustava jasan je da ne može biti jasniji: "Hrvatski sabor nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru". Ali, papir trpi sve, pa čak i kad na njemu otisnu temeljni akt države. Praksa pokazuje da se sve saborske rasprave vode per la finta i neovisno o kvaliteti ili nekvaliteti kakvog Vladina prijedloga pojedinog zakona ili odluke, i jednako tako neovisno o kvaliteti ili nekvaliteti oporbena protuprijedloga ili amandmana. Vladina, osim što je prva, uvijek je i zadnja.
Bez puno ženiranja, saborske rasprave stoga možemo okarakterizirati larpurlartističkima, jer se vode samo da bi se zadovoljila demokratska forma i procedura, a na koncu izglasalo isključivo što Vlada hoće, želi, traži ili zahtijeva.
Toliko su rijetki bili slučajevi kroz mandate da je Vlada prihvatila nešto od oporbenih prijedloga ili amandmana da su svaki put kad bi se to dogodilo, mediji odmah potom iz sve snage zavrištali s naslovima kao da je netom Trgom bana Jelačića prošetao Jeti i rukovao se s prolaznicima, Nessie nekim čudnim putevima iz škotskog jezera uplivala u Jadran ili da se u Sikirevcima ojario zeleni jarić s devet nogu.
Amandmani koji ulaze u povijest
Ono što bi u zdravoj parlamentarnoj demokraciji trebalo biti normalno - nadmetanje argumentima i kvalitetom prijedloga i zakona kako bi se izglasao što bolji na dobrobit društva i države - u Hrvatskom saboru se događa tako rijetko da se smatra mirakulom i promptno dobiva tretman breaking newsa.
I nije to slučaj samo s HDZ-ovim Vladama. Ignoriranje oporbe i korištenje "svojih" zastupničkih ruku samo za formalnu potvrdu tekstova pristiglih iz Vlade bio je imanentan svakom dosadašnjem kabinetu u Banskim dvorima, ali kako je SDP u 35 godina državnosti imao samo dvije Vlade, onda većina kritike ide na HDZ-ov račun.
Od recentnih "proboja" oporbe u legislativu medijski arhivi bilježe da je ljetos Mostov Ante Kujundžić uspio da mu prođe amandman na Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim se obaveznog javljanja HZZO-u svaka tri mjeseca radi provjere statusa osiguranika oslobađaju samohrani roditelji s djecom do sedam godina, zatim osobe koje skrbe za teško oboljelog člana obitelji, te učenici i studenti koji su u postupku ponovnog upisa.
Svakako važno, dobro i korisno za tu specifičnu kategoriju građana, no, bez većih učinaka na šire društvo. I to je manje više sve što je u ovoj godini prihvatila većina a da je pristiglo iz oporbenih saborskih klupa. A poštenja radi, ne može se reći da opozicija ne "proizvodi" zakonske prijedloge, interpelacije, a amandmane napose.
I sami će reći da su svjesni da će biti odbijeni, ali, poručuju, neka i njihovih zakonskih prijedloga, pa makar zato da budu spremni za aktiviranje čim oni osvoje vlast. Nerijetko se čuju i pozivi HDZ-u da prepišu njihove prijedloge, da neće cjepidlačiti na copyrightu nego im je samo bitno da se zakon donese za dobro građana.
Osim saborske palače na Markovu trgu, na lošim je temeljima i parlamentarna demokracija. Samo, za razliku od zgrade, ono što se u njoj zbiva teško će se moći popraviti i ispraviti sve dok političke stranke koje se dočepaju većinskog broja zastupničkih ruku, vlast budu shvaćale kao svoje leno i pravo da odbiju sve što nije njihovo. Sve dok im je vlast prilika da vladaju umjesto da služe, temelji parlamentarne demokracije i dalje će ostati temeljito ugroženi.
***
Predbilježite se na besplatni tjedni Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu informacije o tjednim raspravama Hrvatskog sabora, s mjesečnim kolumnama i intervjuima, te drugim važnim događanjima.
***
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović. Izneseni stavovi i mišljenja u članku su autoričini i ne odražavaju nužno Gongove stavove.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni.
