Nećete vi to znati, ali saborski izvjestitelji u svojoj novinarskoj sobi imaju na zidu zalijepljenu isprintanu tablicu s imenima, fotografijama, stranačkom pripadnošću i mjestom na kojem zastupnice i zastupnici sjede u sabornici, jer nije lak posao prepoznati sve te likove. Pogotovo one koji se baš ničim nisu istaknuli, još manje rekli ili učinili nešto važno i korisno.
Nerijedak je slučaj i da ideš ususret nekome saborskim hodnicima i blagog pojma nemaš je li nadolazeći saborski zastupnik, zaposlenik u saborskim službama ili neka stranka pristigla u posjet nekomu u Saboru. Mnogi od saborskih zastupnika, priznat će vam tako u neformalnom razgovorima, da za neke od svojih kolega nikada čuli nisu iako dijele radni prostor. Istina, velika je sabornica, ali ne bi trebalo biti teško zapamtiti 151 ime. No, problem leži u tomu što je nezanemariv dio njih izabrao low profile radni mod.
Play dead stil nekih saborskih zastupnika
Jedan od tih zastupnika koji su se odlučili za play dead taktiku i kojega su novinari uvijek morali tražiti na tablici među no name narodnim poslanicima, i negdašnji je saborski zastupnik HDZ-a. Bivši gradonačelnik Trilja i u ovom sazivu izabrani zastupnik Domovinskog pokreta, Ivan Šipić, inače je vjeroučitelj koji je opakom burleskom sudbine postao ministar nečega u aktualnoj Vladi, demografije i još nekog resora. Valjda da mu vizitka gordo izgleda.
U pretprošlom sazivu Sabora Šipić je bio od fele nigdje vidljivih, nikome potrebnih, nikome važnih zastupnika, osim da o pokojem petku drhtavim prstićem, nesiguran je li baš dobro zapamtio upute koji gumb treba pritisnuti, bespogovorno i bez suvišnih pitanja usliši volju Vlade.
I tako je svom šefu, Svevišnjem, onako beskoristan krao dane po Saboru sve dok nije pukla tikva s HDZ-om oko ratifikacije Istanbulske konvencije kojoj se protivio, pa je, marginaliziran od stranačkih drugova, vratio stranačku iskaznicu. Koju godinu potom poligon za svoje stavove u rasponu od bizarnih do zabrinjavajućih pronašao je u DP-u. Izborio je saborski mandat i tako ga je poslalo u Vladu za ministra u ministarstvo koje nije niti postojalo - niti fizički niti kao ideja - i tek se nedavno skućilo. Nije pravo niti počelo raditi, a Šipić je oko sebe već nakupio grozd biranih savjetnika.
"Shit of the week"
Već prvi njegovi ministarski istupi zavapili su da se što prije bilo gdje vrati negdašnja Feralova rubrika Shit of the week, koju bi narečeni vjerojatno bjesomučno punio. Da se ne ponavljamo, riječ je o već opjevanim poticajima u kojima izjednačava boškarine, magarad i djecu. Nije se zapitao koliko bi tek poticaja za sve bilo od njegove pogoleme plaće, od koje društvo ima koristi otprilike kao i da se baci kroz prozor. A nije baš niti da smo očekivali toliku introspekciju.
I nećemo ovdje širiti nisku Šipićevih bisera, niti mislimo da je čak i kao ministar vrijedan osobita spomena, da neki dan na svom Facebook profilu nije objavio odvratan status kojim je pokazao da ne razumije demokraciju, medije, njihovu ulogu u društvu i da ne shvaća da su mu kritika i satira na njegov račun u opisu radnog mjesta.
Ognjem i mačem udario je na "polupismene i plaćene novinarčiće" koji ne razumiju njegove genijalna stremljenja da popravi demografsko stanje u državi. Posebno se dohvatio književnika i novinara Ante Tomića koji i inače svojim specifičnim i sjajnim duhovitim stilom ne štedi nikoga, neovisno o stranačkim bojama, zazivajući da mu se ponovno istrese kanta fekalija na glavu.
Kako je Šipić neki dan u Vladi glasao o deratifikaciji Istanbulske?
Nismo provjeravali Šipićeve fakultetske ocjene, ali, ili nije bio na predavanju ili je potpuno krivo shvatio katoličke postulate "tko tebe kamenom, ti njega kruhom". O "ljubi bližnjeg svog" da i ne govorimo. No, nije na sirotom Šipiću krivnja što ga je zadesila ministarska fotelja, zna se tko ga je tamo smjestio, međutim, do zaključenja ovog zapisa o tom sramotnom, nedemokratskom ispadu nismo niti iz Vlade niti iz DP-a čuli "ni mu ni be".
Oglasio se samo HND s ocjenom da je riječ o skandaloznoj, huškačkoj i neprihvatljivoj Šipićevoj izjavi kojom je novinaru i novinarskoj profesiji nacrtao metu. Inače, svoju gnjusnu objavu - taj, što ga zovu ministrom - započeo je požrtvovnom rečenicom: "Dajem od sebe koliko mogu, što mogu i u uvjetima kakvim uopće mogu išta dati." Šipiću, života ti, nemoj i ne moraš više ništa davati. Hvala ti kao da jesi.
I, da, Vlada je neki dan odbacila zahtjev Hrvatskog suverenista Marijana Pavličeka da se deratificira Istanbulska konvencija zbog koje je Šipić otišao iz HDZ-a da bi se bez imalo skrupula vratio u njihovu Vladu, samo što nije poznato kako su DP-ovi ministri, a osobito Šipić, o tome glasali. Ili ga je iznenada priteglo kada se trebalo izjasniti, pa je sav u znoju otrčao u prvi zahod? Valjda mu je jedan od savjetnika prišapnuo da pazi kako ne bi ugazio u kantu.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!