Sadašnji trenutak pruža nam priliku za iznalaženje kvalitetnih rješenja za regulaciju umjetne inteligencije i suočavanje s problematičnom koncentracijom moći u tehnološkoj industriji, pokazao je Godišnji izvještaj instituta AI Now.
Umjetna inteligencija (AI) sve više zaokuplja našu pozornost i medijske naslove, izazivajući istovremeno bojazan i zadivljenost njezinom potencijalnom budućnošću. Raskrižje na kojem se nalazimo omogućuje nam da ništa u vezi umjetne inteligencije (i industrije koja ju pokreće) ne prihvaćamo kao datost, već da iskoristimo ovaj trenutak za preuzimanje kontrole nad njenom razvojnom putanjom – počevši od suočavanja s koncentracijom moći u tehnološkoj industriji.
Umjetna inteligencija ovisna je o tehnološkim divovima
Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, šačica aktera iz privatnog sektora stekla je moć i resurse koji konkuriraju državnoj moći i omogućuju razvoj i promicanje umjetne inteligencije kao ključne društvene infrastrukture. Sve više oblikujući tijek naših života, od sporednih utjecaja poput kreiranja rute kojom ćemo izbjeći prometnu gužvu do onih značajnijih, koji mogu odrediti kakav ćemo posao dobiti i koliko ćemo biti plaćeni. U svim tim domenama pojavljuju se isti problemi: tehnologija ne radi kako je obećano i proizvodi visoke stope pogrešaka ili nepoštene i diskriminirajuće rezultate. Ali vidljivi problemi samo su vrh ledenjaka. Netransparentnost ove tehnologije znači da možda nećemo znati kada se AI koristi ili kako funkcionira, čime se umanjuje i naša mogućnost da odlučujemo o njezinom utjecaju na naše živote.
Ovaj rizik pojačan je jednim od temeljnih svojstava umjetne inteligencije: ona se u osnovi oslanja na resurse koji su u vlasništvu i pod kontrolom samo nekolicine velikih tehnoloških tvrtki (Big Tech). Riječ je o megakorporacijama sa sjedištem u SAD-u među koje ubrajamo Google, Apple, Facebook, Amazon i Microsoft (često skraćeno GAFAM), a ponekad i druge tvrtke poput Ubera ili Twittera. Dominacija tehnoloških divova u području umjetne inteligencije ima tri temeljne dimenzije:
Podatkovna prednost: tvrtke koje imaju pristup najvećem skupu podataka i najdublje uvide u ponašanje potrošača stečene putem nadzora imaju prednost u stvaranju AI proizvoda. Tehnološki divovi koriste svoju ekonomsku moć kako bi stekle podatkovnu prednost i nametnule se kao temeljna infrastruktura u brojnim sektorima, od zdravstva do proizvodnje robe široke potrošnje.
Prednost računalne snage: umjetna inteligencija oslanja se na znatnu količinu računalne snage, što podrazumijeva velike troškove i materijalnu ovisnost o čipovima i lokacijama podatkovnih centara te profesionalnim kompetencijama ograničenog broja visokokvalificiranih tehnoloških radnika i radnica. Manji broj tvrtki samostalno upravlja vlastitom infrastrukturom, dok veći broj AI startupova pribjegava korištenju licencirane infrastrukture (u vlasništvu divova) te se u pravilu međusobno natječu da ih preuzme neka Big Tech tvrtka. Monopol ovih tvrtki nad resursima može se (i već se koristi) kao sredstvo gušenja konkurencije.
Geopolitička prednost: sustavi umjetne inteligencije razvijaju se ne samo kao komercijalni proizvodi, već prije svega kao strateška gospodarska i sigurnosna sredstva za pojedine države, uz implikaciju da taj razvoj treba biti poguran javnim politikama, a nikada sputan. Natjecateljska retorika država (utrka SAD-a i Kine) pozicionirala je AI tvrtke u središte geopolitičke borbe i omogućila divovima kontinuirano prikupljanje resursa i političkog kapitala.
Tehnološke tvrtke dosad su se pretežno povezivale s težnjom za široko korisnim inovacijama u javnom interesu, sve dok organiziranje predvođeno radnicima i radnicama, medijske istrage i zagovaračke skupine nisu rasvijetlile brojne štetne posljedice njihova djelovanja. Tada je postalo jasno da su tvrtke koje razvijaju i implementiraju AI i srodne tehnologije motivirane istim stvarima koje - strukturno i nužno - motiviraju sve korporacije: rast, profit i uljepšane tržišne procjene. Otpor lokalnih zajednica prema širokoj primjeni sustava za prepoznavanje lica samo je jedan od primjera koji pokazuju da se, prestanemo li poistovjećivati umjetnu inteligenciju s napretkom, možemo pravodobno suočiti s njezinim ozbiljnim ekonomskim, društvenim i političkim učincima – uključujući povećanje nejednakosti u pristupu obrazovanju i zdravstvu, mogućnostima stambenog zbrinjavanja, dizanja kredita, sindikalnog udruživanja i ostvarenja brojnih drugih prava.
Ne smijemo dopustiti da tehnološki divovi iskorištavaju naše živote, životne potrebe i institucije kao poligone za neograničeno testiranje novih tehnoloških pristupa. Na sreću, nije nužno graditi javne politike od nule - AI i tvrtke koje ju razvijaju već postoje u reguliranom prostoru i dužne su slijediti zakonski propisana pravila. Tu je bazu potrebno nadograditi novim alatima i pristupima, stoga je ovaj izvještaj posebno usmjeren na javne politike koje reguliraju rad velikih tehnoloških tvrtki. Pri tome su izdvojena četiri strateška prioriteta:
Primjena strategije koja tvrtke drži odgovornima za prevenciju negativnih učinaka upotrebe AI tehnologije, umjesto da javnost i regulatori kontinuirano istražuju, identificiraju i pronalaze rješenja za štete koje su već nastale. Potrebne su jasno definirane granice i zabranjene zone kako bi se identificirali oblici i domene upotrebe koje su prihvatljive, kao i one koje to nisu - primjerice, prepoznavanje emocija tehnologija je koja nikada ne bi smjela biti u upotrebi, posebice ne na radnom mjestu (osim što bi takva primjena potencijalno imala diskriminirajuće učinke, neetično je da poslodavci izvlače zaključke o unutarnjim stanjima zaposlenica i zaposlenika kako bi povećali dobit).
Nadilaženje granica pojedinih područja javnih politika kako bi se osiguralo sveobuhvatno rješavanje problema, imajući u vidu da napredak u jednoj domeni povlači napredak u drugima. Nedostatak interakcije između područja kao što su zaštita privatnosti i zaštita tržišnog natjecanja omogućio je tehnološkim divovima da uvedu samoregulacijske mjere poput Googleova Privacy Sandboxa, koji će u konačnici rezultirati jačanjem Googleove sposobnosti da izravno prikuplja informacije o potrošačima, pritom izbacujući konkurente iz igre. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je formirati strateške koalicije i povezati područja zaštite privatnosti i tržišnog natjecanja, kao i druge relevantne domene.
Prepoznavanje pokušaja ovladavanja javnim politikama i iskorištavanja njihovih slijepih točaka od strane tvrtki. Ovo je posebno važno naglasiti u kontekstu Europske unije, koja se pristupivši izradi Zakona o umjetnoj inteligenciji opredijelila za regulatorni okvir temeljen na rizicima, umjesto za okvir temeljen na pravima (kao što je bio slučaj s GDPR-om). Dok potonji pristup ne ostavlja mogućnost za pregovore kada je u pitanju obveza zaštite temeljnih prava, pristup usmjeren na rizike stvara prilike za zaobilaženje te obveze primjenom mjera umanjenja rizika. Nužno je pravodobno prepoznati situacije u kojima tvrtke pod krinkom podrške određenim politikama koriste priliku da ih liše ključnog sadržaja.
Prihvaćanje sveobuhvatne teorije promjene koja obuhvaća više od zakonodavstva i javnih politika. Kako bi se osigurala dugovječnost pobjeda nad partikularnim interesima, potrebno je osmisliti strategije koje održavaju zamah unatoč neizbježnim političkim zastojima. Moguće je učiti iz dobrih primjera u drugim domenama, od zagovaranja u području klimatskih promjena do udruživanja radnika i radnica, koji su rezultirali promjenama u praksama tehnoloških kompanija. Pritisci investitora još su jedan način postizanja ovog cilja, kao što je pokazao rad Sestara svetog Josipa od mira koji je potaknuo dioničare Microsofta da izglasanim prijedlozima drže tvrtku odgovornom za potencijalna kršenja ljudskih prava. Niz je aktera na čije se bogato iskustvo suočavanja s korporativnom moći možemo osloniti.
Za svaku od ovih strategija vrijedi isti zaključak - pravo vrijeme za djelovanje već je nastupilo, a izvještaj AI Now: 2023 Landscapeotvara ključna pitanja, nudeći rješenja koja trebamo početi primjenjivati želimo li da umjetna inteligencija služi javnosti, a ne tehnološkoj industriji - ako to uopće želimo.
