Prvi opozicijski pokušaj opoziva predsjednika Vlade Republike Hrvatske otkako je Andrej Plenković prije sedam godina zasjeo na tu funkciju, unatoč 11-satnoj raspravi, pokazao se kao potpuni fijasko. I to za obje strane, ne gledajući formalno nego sadržajno. Naravno da nitko nije očekivao da će opozicija imati većinu i srušiti premijera, jer da je tomu tako onda bi bili vlast a ne opozicija.
Ipak, ta je rasprava, a potom i glasanje, do kraja razgolitila, ako je netko još možda sumnjao, svu raskoš potkapacitiranosti vladajućih i smušenosti i neorganizacije oporbe koja, unatoč predugačkom nizu afera u vladajućim redovima koje su sada stigle i na premijerova vrata i koje ni najokorjeliji pratitelji političkih prilika više nisu u stanju pobrojati, nije stigla dalje izvan uobičajenog repertoara parola, fraza i floskula.
Penava kao govornik ispred oporbe
Opoziv jest inicirao Domovinski pokret, uz potpise ostatka opozicije. No, velika je greška oporbe što je dopustila da u njeno ime cijelo vrijeme govori Ivan Penava, umjesto da su podijelili vrijeme uvodnog govora predlagatelja.
Penava, naime, nije baš na glasu kao jedan među, da budemo nježni i pristojni, najvještijim govornicima, a nije demonstrirao niti osobitu političku umješnost budući da kao bivši član te stranke u kojoj je aspirirao na visoku dužnost, ima povijest odnosa s HDZ-om. Pa se vrlo naivno i nedoraslo dao od HDZ-ovaca uvući u raspravu o njegovim frustracijama i neostvarenim ambicijama u HDZ-u, kao i o Vukovaru i kome pripadaju zasluge, a kome kritike za taj grad.
Bilo je to nešto kao zamorna trosatna svađa za nedjeljnim ručkom disfunkcionalne familije. I kada je nakon Plenkovićeva odgovora na oporbene "optužbe" prava rasprava napokon započela, oporba se razmiljela kao rakova djeca. Svatko je drvio po svome, bez bilo kakva fokusa, dogovora i sustava.
Cijepljeni protiv političke mudrosti i mašte
Da, nebrojene su afere u kojima su zaglibili vladajući, pa i najbliži suradnici premijera koje je osobno birao, čime se potvrdilo da njegov famozni radar pod hitno mora na ozbiljni remont. No, oporba koja pretendira biti shvaćena ozbiljnom, mora biti u stanju definirati prioritete. Da je ozbiljnog stratega u oporbenim redovima, dogovorili bi se o tri, četiri točke; o tri, četiri najveće afere i na njima do besvijesti i u detalje "bušili" premijera i vladajuće, a ovako su samo dopustili da se rasprava razvodni.
Jer ako istodobno raspravljaš o svemu, onda ne raspravljaš ni o čemu. Osim ako iterirano "poštovani AP" Peđe Grbina nije vrhunac političkog umijeća i ultimativna ponuda izazivača na vlast, tada smo u priličnom problemu s opozicijom. Vladajućima se mora priznati da su savladali tehnologiju politike i vladanja. Svi su strpljivo odsjedili svih 11 sati rasprave i svaki oporbeni istup popratili su replikom.
Nije tu, istina, bilo osobite političke mudrosti i imaginacije jer su se njihovi istupi svodili na zajednički nazivnik rusofilne oporbe koja nije htjela pomoći ukrajinskim vojnicima, jer se boje svog poglavice Zorana Milanovića, a nije rijetka bila ni objekcija na račun šefa oporbe da je protuzakonito na račun naknade za odvojeni život "zamračio" 50 tisuća kuna, što je najdraža mantra ridikuloznog Hrvoja Zekanovića.
Zasjao novi HDZ-ov dijamant
Zablistala je jedino Ankica Zmaić, dotad nepravedno zanemareni HDZ-ov dijamant, nazvavši Plenkovića "snažnim i karizmatičnim liderom s čijim se rezultatom oporba ne može nositi". Državne subvencije za familiju su ipak državne subvencije za familiju. Ipak, mora im se priznati da su uporno odsjedili u dvorani, dok je oporbenjacima, kada bi završili sa svojim istupom, popustila disciplina, a time i volja za daljnjim boravkom u Velikoj vijećnici.
A sam "snažni i karizmatični lider", ignorirajući ili karikirajući sve što su mu oporbenjaci stavljali na dušu, branio se brojnim uspjesima svoje Vlade, mjerama protiv inflacije, subvencijama, rastom plaća i mirovina, boljim standardom, najmanjom nezaposlenošću, eurom, Schengenom, smijao se, bacao pokušaje duhovitosti i vrckavosti, a onda, kada mu je dosadilo, nakon sedam sati rasprave jednostavno otišao i ostavio svoje potpredsjednike da mu čuvaju lik i djelo.
Nije to bila od onih parlamentarnih rasprava koje će se dugo pamtiti. Štoviše, gotovo je već sutradan zaboravljena jer novinari nisu pokazali osobiti interes da traže reakcije, komentiraju, analiziraju. Unatoč tome kako su se oporbenjaci bodrili "a jesmo ga rasturili" i nabacivali si međusobno high-five.
Četvrtina oporbenih nije glasala
Posebna je priča glasanje o opozivu Plenkovića prošloga petka, kada se pojavilo 57 od 74 oporbenjaka, odnosno, gotovo četvrtina nije smatrala shodnim izjasniti se na tu temu. Većina od njih ponudila je prigodnu ispričnicu zašto, eto, baš taj dan nisu mogli doći u Sabor, iako je taj angažman zahtijevao tek manje od sat njihova predragocjena vremena.
Valja reći da je 57 ipak najveći broj oporbenjaka koji se do sada pojavio na glasanju o opozivu nekog od članova Vlade, koje tako rado i često iniciraju. Premalo za opoziciju koja očekuje da je se shvaća relevantnom. To make long story short – na megdanu imamo prepotentnu vlast i impotentnu opoziciju. Pa, bujrum, dragi birači.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović se od početka 1990-ih bavi političkim novinarstvom. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni.
Pribilježite se na Parlametar bilten OVDJE, i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
