Furio Radin, zastupnik talijanske nacionalne manjine, najdugovječniji je parlamentarac u Hrvatskoj, trenutačno i potpredsjednik parlamenta, u saborskim je klupama od 1992. godine, no, nije sigurno da neće ići i po još jedan mandat, što bi ga vjerojatno svrstalo među rekordere u međunarodnim razmjerima. Radin je na parlamentarnim izbornim 2020. godine u 12. izbornoj jedinici bio jedini kandidat talijanske nacionalne manjine i u Sabor je ušao s 890 glasova, što mu se nerijetko zna spočitavati u saborskoj raspravi, no, sve je u skladu s principima pozitivne diskriminacije i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Najdugovječniji ste od svih 151 zastupnika. U Saboru ste od 1992. godine i imate vrlo široku perspektivu pa ste i među najpozvanijima ocijeniti rad hrvatskog parlamenta kroz tri desetljeća. Kada je Sabor bio bolji – prije ili danas?
U Saboru sam od drugog saziva, u onom prvom 'socijalističkom' nisam bio, radio sam na Sveučilištu. Najbolji je bio drugi mandat Sabora. U prvom mandatu je bila velika predominacija HDZ-a, bilo ih je gotovo 70 posto, tako da i nije moglo biti velikih rasprava i diskusija. Kada sam ja došao u Sabor, u drugom sazivu predsjednici su bili prvo Stjepan Mesić pa onda Nedjeljko Mihanović i nismo imali određeno koliko vremena smijemo govoriti, mogli smo replicirati na što smo htjeli, nije postojao krivi navod i bio je to totalni raspašoj, ali ni blizu ovome što danas gledamo. No, unatoč tome, svaki zakon je trajao koliko i sada, nije bilo nikakve razlike.
To se može tumačiti na dva načina – jedan je taj što su ljudi bili pristojniji i nisu se javljali svakih pet minuta kao što se javljaju sada i kažu što god im padne na pamet i nije bilo vrijeđanja kakvom danas svjedočimo. Bilo je vrijeđanja po etničkoj osnovi, što je i tada nailazilo na osudu. A drugo je to što je bilo toliko HDZ-ovaca i govorio je samo jedan, a ostalih je bilo malo, primjerice, samo šest SDP-ovaca, tri Srba i tri Hrvata.
Najdraži mi je drugi mandat jer su u njemu u Sabor došli oporbeni ljudi koji su bili od formata poput Vlade Gotovca, koji možda nije bio toliko političar, koliko je bio iznimni intelektualac. Važno je i što smo u tom mandatu pripremali ono što smo zvali demokratskom promjenom koja je došla krajem 1999. godine. Onda se pokazalo da ni to nije bog zna što, međutim, tada su bila velika očekivanja i znalo je biti jako dobrih govora u Saboru.
Pretpostavlja se da se više nećete kandidirati. Kako ocjenjujete aktualni mandat u kojemu ste i potpredsjednik Sabora?
Aktualni mandat, uz prošli, najgori je do sada. A hoću li se ponovno kandidirati, odlučit ću na kraju mandata.
Nije vas baš jednostavno, svjetonazorski i ideološki, uklopiti u mentalitet HDZ-a. Međutim, čini se da uspješno surađujete u sklopu vladajuće koalicije. Kako uspijevate prevladati te razlike i balansirati među suprotnostima koje morate pomiriti kako biste funkcionirali kao pripadnik pozicije?
Ideološka pitanje više nemaju puno veze niti su ljudima od posebne važnosti. Jedno jutro da se Peđa Grbin probudi kao predsjednik HDZ-a, a Andrej Plenković kao predsjednik SDP-a, tu bi bilo možda pet minuta čuđenja i onda bi svi najnormalnije nastavili dalje, bez puno uzbuđenja, kao da se baš ništa nije dogodilo.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika.
Autorica teksta je Sandra Bartolović.
