Afera Hotmail u sjeni nagodbe za Agrokor

05. srpnja 2018.

Odbačaj kaznene prijave u aferi Hotmail stvorio je dojam da je najvažnija institucija u borbi protiv korupcije instrumentalizirana za peglanje vladinog imidža i pranje spornih radnji samog državnog vrha.

Petnaest mjeseci nakon početka rada izvanredne uprave izglasana je nagodba za Agrokor. Rješavanje krize u Agrokoru zaključeno je dogovorom većine vjerovnika, što ne umanjuje sumnju u objektivnost i neovisnost pravosudnih institucija, koje su na temelju niza dvojbenih argumenata odbacile kaznenu prijavu u slučaju Hotmail.

Većina oporbe bila je suzdržana prilikom glasanja o novom državnom odvjetniku, u travnju ove godine, smatrajući da je nastavljena praksa političkog kadroviranja HDZ-a. Na početku mandata Dražena Jelenića stigla je prijava protiv premijera, ministra financija, bivše potpredsjednice Vlade i bivšeg Vladinog povjerenika u Agrokoru.

Odbacivanje kaznene prijave od strane USKOK-a donijelo je olakšanje premijeru jer je afera Hotmail, jedna od najvećih korupcijskih afera s kojima se suočila Hrvatska, ugrožavala funkcioniranje ionako tijesne vladajuće većine. Bilo je to olakšanje i za Izvanrednu upravu u Agrokoru, koja je zaključila svoj posao izglasavanjem nagodbe 4. srpnja.

No, umjesto jačanja vjere u institucije, pojačana je sumnja u rad pravosuđa koje istraživanju korupcije nije pristupilo dovoljno odlučno, a i sama nagodba tek treba proći test vremena u kojem bi nezadovoljni vjerovnici mogli tužiti državu.

Nakon niza tekstova i e-mail poruka objavljenih na portalu Index.hr, iz stranke Živi zid i Slobodna Hrvatska tražili su da se istraži zlouporaba položaja i ovlasti, zlouporaba povlaštenih informacija i trgovina utjecajem, te su kazneno prijavili Martinu Dalić, Andreja Plenkovića, Antu Ramljaka i Zdravka Marića. Svi su elementi kaznene prijave odbačeni u manje od mjesec dana, a sam USKOK nije pronašao neke nove. Čitajući obrazloženje odbijanja prijave stječe se dojam da je riječ o završnoj riječi obrane, a ne o zaključku tijela koje bi trebalo razotkrivati korupciju i organizirani kriminal.

USKOK razgovarao sa samo četiri aktera

Tijekom izvida USKOK je razgovarao sa samo četiri aktera. Na temelju toga je zaključio da ne postoji veza između odabira osoba koje su činile radnu skupinu za izradu Lex Agrokora i njihovog kasnijeg angažmana u Agrokoru u svojstvu izvanrednog povjerenika i njegovih savjetnika ili podizvođača.

Radna skupina za Lex Agrokor nikada nije bila formalno imenovana, što je Vlada pravdala potrebom za brzim djelovanjem, a zbog čega se odustalo od uobičajene procedure donošenja zakona. To je obrazloženje prihvatio i DORH, odnosno USKOK, vidljivo je iz njihovog rješenja. No, jesu li zaista postojali razlozi za djelovanje izvan propisanih demokratskih procedura mogao je ocjenjivati sud, a ne odjel Državnog odvjetništva za borbu protiv korupcije.

Potpredsjednica Vlade komunicirala je s autorima preko privatnog maila, o čemu je premijer bio stalno izvještavan. Ramljak je po vlastitom priznanju održavao sastanke s vjerovnicima prije bilo kakvog imenovanja, nakon toga je pisao Zakon, bio imenovan za izvanrednog povjerenika i predložio angažman glavnog konzultanta koji je na kraju angažirao njegovu tvrtku i ostale članove takozvane grupe Borg, što im je donijelo višemilijunske honorare.

Tezom da radna skupina nije bila tajna, nego „nejavna“ USKOK je dao opravdanje odustajanju od procedura skupine Borg, čiji je točan sastav i način funkcioniranja javnost doznala tek nakon objave mailova. Kao „životno logičan razlog nejavnosti" naveo je kako je informacija o zakonodavnom djelovanju Vlade mogla utjecati na sudionike na tržištu kapitala. Pri tome je iz rješenja vidljivo da USKOK uopće nije ispitivao sumnju u zlouporabu povlaštenih informacija koje su bile dostupne odabranom krugu ljudi bez ograničenja i koje i sam prepoznaje kao presudno važne.

Pisci zakona nisu mogli lobirati za svoje buduće honorare?
Iako je odluka o angažmanu radne skupine za Lex Agrokor kojom je rukovodila Martina Dalić donesena dogovorom vladajuće većine HDZ-a i Mosta, USKOK tvrdi da pisci zakona nisu mogli lobirati za svoje buduće interese i višemilijunske aranžmane – jer je po njihovom mišljenju postojao neizvjestan ishod izglasavanja zakona u Saboru i aktivacije Lexa od strane Ivice Todorića. Potpuno je nevjerojatno da bi itko tko prati hrvatsku političku scenu mogao prihvatiti tezu da zakonski prijedlog Vlade upućen u Sabor neće dobiti podršku vladajuće većine.

K tome, USKOK izrijekom tvrdi da kasniji angažman članova radne skupine u Agrokoru nije mogao biti unaprijed dogovoren, mada je grupa Borg radila za potpredsjednicu Vlade, a angažman Ante Ramljaka za povjerenika pravdaju tezom da je prvi izbor bio Branimir Bricelj, preskačući činjenicu da je i Bricelj pisao zakon, te da je nakon toga i on angažiran kao jedan od konzultanata s lukrativnim ugovorom. "Životno logičan" im je Ramljakov odabir skupine Borg, koja je formalno za vladu radila probono, kao kasnijih plaćenih konzultanata u Agrokoru.

Uskok je prihvatio i izjavu Alastaira Beveridgea iz Alix Partnersa koji navodi da je zbog nižih troškova angažirao lokalne konzultante, prešućujući da se ne radi o nekim nepovezanim osobama, već o ljudima koji su stvorili zakonski okvir za angažman Alix Partnersa i ocijenili njegovu ponudu najboljom, na pozivnom natječaju po nedovoljno transparentnim kriterijima.

Odgovornost i male sjene

Posljednja rečenica u priopćenju Uskoka, u kojoj se navodi da „drugi vidovi odgovornosti osim kaznene“ nisu razmatrani i nisu u njihovoj nadležnosti, zvuči kao pokušaj da se javnost uvjeri da su Martina Dalić i njezini suradnici dovoljno sankcionirani ostavkama potpredsjednice vlade i vladinog povjerenika. Sam premijer, podsjetimo, nije smijenio Martinu Dalić i Antu Ramljaka, nego je samo prihvatio njihove ostavke pravdajući ih „malim sjenama koje bacaju mrlju“, odnosno nedovoljnom transparentnošću u državnom upravljanju Agrokorom. 

U USKOK-u prihvaćaju tezu da je odvjetnika Borisa Šavorića angažirao Ante Ramljak, mada on sam nije tada imao nikakvu političku težinu, i mada je Božo Petrov javno kazao suprotno - da je Šavorića angažirao upravo Andrej Plenković.

Odbacivanje prijave šalje poruku da se će dužnosnicima biti tolerirano da poluge državne moći koriste neodgovorno, da njihove „nejavne grupe“ pišu zakone uz pomoć kojih su poslije nagrađeni unosnim poslovima u kompaniji koju je preuzela država i stvore podlogu za procvat korupcije.

GONG je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom.

chevron-right