Ovim tempom trebat će nam 200 godina

12. ožujka 2018.

Ministarstvo kulture u svibnju najavljuje popis gradiva koje treba digitalizirati, u što planira uložiti preko 80 milijuna kuna.

Upitnik sa 145 pitanja odaslalo je Ministarstvo kulture arhivima, knjižnicama, muzejima, pa i Hrvatskoj radio – televiziji, s ciljem analize trenutnog stanja prije definiranja plana digitalizacije u koji će uložiti 88 milijuna kuna. Odgovore očekuju do kraja ožujka. Na temelju upitnika radit će smjernice, a u svibnju bi trebalo biti završeno izvješće o popisu gradiva, kad će se ustanoviti i koliko tog gradiva ima. Sve to najavila je Jelena Bilić, voditeljica Službe za digitalizaciju kulturne baštine Ministarstva kulture, na panel raspravi koja se o digitalizaciji arhivske građe vodila na Danima otvorenih podataka u Srcu od 2. do 4. ožujka 2018. Zaključak rasprave mogli bi sažeti riječima Vikice Semenski iz Knjižnica Grada Zagreba: „Fond koji bismo trebali digitalizirati je oko deset tisuća jedinica. To znači - ovim tempom - za 200 godina“.

Ovim tempom trebat će nam 200 godina 1

Knjižnice Grada Zagreba ispunile su, naime, upitnik Ministarstva i odgovorile na pitanje koliko imaju vrijedne građe koja ne postoji nigdje drugdje.  „Posljednjih deset godina digitalizirano je samo 500 naslova – dakle 50 godišnje. Sredstva koje nam dodjeljuje Ministarstvo kulture i Grad Zagreb jedina su koja imamo za tu svrhu, a ukupno to bude oko 50 tisuća kuna godišnje“, izračunala je Vikica Semenski kako će za 200 godina biti gotova s poslom.

„Ministarstvo kulture je 2005. proizvelo strategiju digitalizacije gdje su točno bili navedeni razlozi zašto stvari ne idu kako treba – presitni projekti, premalo kontrole kvalitete, nedostatak koordinacije da se ne skenira tri puta isto djelo i da se skenira najbolji primjerak. Naš ključni problem je organizacijski. Imamo malo digitalizirane građe i zato što smo kasno shvatili da je jeftinije digitalizirati i čuvati digitalno. Nacionalni arhiv u Washingtonu nakon 2053. više neće primati papir. Natjerat će svoje agencije da digitaliziraju sve“, rekao je Jozo Ivanović, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog Državnog arhiva za arhivske informacijske sustave i međunarodnu suradnju, objašnjavajući razloge zbog kojih Arhinet nakon deset godina nije skupio značajniju količinu digitalizirane građe. Sličnu sudbinu dijeli i online repozitorij hrvatske kulturne baštine koji trenutno nije u funkciji, ali iz Ministarstva kulture najavljuju da uspostavljaju centralni repozitorij za hrvatsku kulturnu baštinu.

Kako se na panelu moglo čuti, u digitalizaciji arhivske građe vodeća je Nacionalna sveučilišna knjižnica koja godišnje napravi 80 do 90 tisuća stranica. No, to je beskrajno malo u usporedbi s drugim europskim zemljama.

„Trend je u većini zemalja uspješnih na području digitalizacije da postoji jedno ili nekoliko mjesta koja se specijaliziraju za taj posao i postignu visoku razinu produktivnosti. Švedska, na primjer, ima jedan centar za digitalizaciju i 40 – 50 zaposlenih, a radni proces su podesili tako da budu što  učinkovitiji. Godišnje proizvedu oko 15 milijuna kopija, plus meta podaci, dakle - šifra operatera, broj skenera, identifikator kontrolnog snimka tako da se kontrola kvalitete može izvršiti i nakon stoljeća“, objasnio je Ivanović kojem je bilo upućeno i pitanje hoće li Uredba o zaštiti osobnih podataka služiti kao izgovor da se arhivska građa učini još nedostupnijom.

„Imamo proklamiranu dostupnost, iako se tu i tamo spominje neko ime, osobni podatak. No, kad bi svaki put provodili pojedinačni postupak za takvu građu to bilo isto kao i zabraniti istraživanje“, odgovorio je pomoćnik ravnatelja HDA.

Digitalizacijom građe riješilo bi se i to pitanje jer na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu već imaju model koji može razlikovati imena osoba od imena tvrtki, pa čak i prepoznavati događaje – na razini rečenice – što znači procesuirati tekst izdvajajući informacije tko, što, kada, kome, gdje. 

„Imamo 15 godina iskustva u semantičkom indeksiranju dokumenata, iako je to tek jedna od stvari kojom se bavimo. Naša vizija je omogućiti korelaciju više izvora. Polazište svega što radimo je tekst, a cilj je što više strojno obradivih semantičkih podataka koji omogućuju bolje pretraživanje i pretvaraju informacije u znanje“, objasnio je Jan Šnajder, profesor FER-a, čime se bavi TakeLab koji je do sad semantički indeksirao Narodne novine za tražilicu CADIAL, dio digitalne arhive HINA-e, te zapisnike sjednica Sabora u sklopu projekta istraživačke platforme CEPIS na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

CEPIS je napravio bazu digitaliziranih dnevnih redova Sabora, tema tjednih sastanaka Vlade, dokumenata iz Narodnih novina, naslovnica Večernjeg lista – sve u razdoblju od 1989. do kraja 2015. i podatke će ažurirati do kraja godine, najavila je Daniela Širinić, voditeljica ovog projekta CEPIS-a zahvaljujući kojem su digitalizirani i zapisnici sjednica Sabora od '90.-ih do 2002. godine.  Inače bi ostali na papiru, a moguće i 'nestali' iz saborske arhive poput biografija preko polovine saborskih zastupnika od 1991. do 1995. kada se stvarala hrvatska država.

GONG je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva.

Razvoj edukacijskih modula sufinancirala je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva kroz Centre znanja za društveni razvoj.

Informacije i stavovi iz publikacija su odgovornost autora i suradnika u izradi i ne predstavljanju službeni stav Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

chevron-right