Međunarodni dan borbe protiv korupcije ukazao je na nedovoljnu političku volju za borbu protiv korupcije, izostanak sinergijskog djelovanja i jačanja institucija te izostanak mjera za jačanje medija u borbi protiv korupcije.
U četvrtak, 7. prosinca u Hrvatskom saboru je povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije održana tematska sjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije o strategijama i akcijskim planovima borbe protiv korupcije.
Nakon uvodnog govora Željka Jovanovića, predsjednika Vijeća, svoja viđenja borbe protiv korupcije u uvodnim govorima iznijeli su: Dinko Cvitan, glavni državni odvjetnik, Dalija Orešković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Anamarija Musa, povjerenica za informiranje, Slavica Lukić, novinarka i potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva te prof. Nenad Zakošek, predsjednik Vijeća GONG-a.
Slavica Lukić je posebno upozorila na alarmirajući stanje u medijima koji bi trebali biti jedan od glavnih faktora u prevenciji i borbi protiv korupcije. Istaknula je kako u strategijama i planovima za borbu protiv korupcije nema mjera za jačanje kapaciteta novinara i medija da štite javni interes, a neki novinari dobivaju i opomene pred otkaz za svoje javne istupe ili komentare. Sve rjeđe mogu govoriti o nepravilnostima u radu pojedinih institucija, a o pritiscima unutar medijskih kuća ne smiju govoriti. Stoga je potrebno mijenjati Zakon o medijima koji bi se zaštitilo pravo novinarima da upozoravaju na pritiske unutar medija, a da zbog toga ne dobiju opomenu pred otkaz, smanjenje plaće ili otkaz.
Posebno je teška situacija na HRT-u, javnom servisu koji tone u profesionalnoj kvaliteti što je, između ostalog, posljedica promjena zakona koje su omogućile da Glavnog ravnatelja bira Hrvatski sabor običnom većinom, pa je tako izražen politički utjecaj, a HRT je postao državni servis kao produžena ruka vladajućih. Potrebno je što prije javni servis vratiti javnosti. Začuđujuće je da HRT kao javni servis nema redakciju istraživačkog novinarstva. S druge strane, portali otvaraju pojedine teme o kojima drugi ne govore, međutim, veći broj portala ne mora nužno značiti i više pluralizma.
Veliki problem medija u Hrvatskoj je i netransparentnost njihovog vlasništva, a svjež je slučaj preuzimanja Novog lista od strane slovačkog fonda iza kojega se i dalje ne zna tko stoji. Slavica Lukić ujedno je naglasila da su tiskani mediji doživjeli potop, što postaje opasno i zabrinjavajuće, a istovremeno se nastavlja trend smanjenja zapošljavanja novinara jer medijskim kućama tiskani mediji nisu glavni posao, pa se gubi briga za javnim interesom. Posebno je zabrinjavajuća nesigurnost radnih mjesta novinara, ističe novinarka Lukić, kojima se smanjuju plaće, a nema ni kolektivnih ugovora. U tijeku je sudski proces koji je pokrenulo 56 novinara protiv svog tadašnjeg poslodavca EPH zbog raskida kolektivnog ugovora. Elektronički mediji i dalje nemaju redakcijske statute što negativno utječe na položaj novinara u tim redakcijama, a sudski progoni novinara zbog obavljanja svog posla sve su češći.
Svakodnevno je vidljiva sprega političkih, financijskih i medijskih centara moći koji sprječavaju da se problematiziraju teme od javnog interesa, a kad se krenu problematizirati, tada obično bude kasno, kao što pokazuje slučaj Agrokora. Tako se i danas u medijima ne mogu pronaći kritički tekstovi o nekim kompanijama i problemima poput radnih uvjeta i što sve podnose zaposleni u trgovačkim centrima, problemima koje građani imaju s teleoperaterima i bankama iz čega je vidljiv upliv marketinga u novinske tekstove i uređivačku politiku. Tanka je granica između marketinga i medijskog sadržaja.
Ne postoji jasna politička volja kako bi se društvo izliječilo od korupcije, istaknuo je Željko Jovanović poručujući da je potrebno što prije prijeći s riječi na djela osvrćući se na planove i strategije za borbu protiv korupcije. Upozorio je i da nakon svih skandala i sudskih procesa zadnjih godina od slučaja Sanader, Fimi medije i farbanja tunela nema pravomoćnih presuda. Hrvatska je 2016. godine s 50. mjesta percepcije korupcije pala na 55. mjesto.
Glavni se državni odvjetnik Dinko Cvitan pitao je tko je to zadužen za borbu protiv korupcije jer, ako se misli da će DORH i USKOK riješiti problem korupcije u Hrvatskoj i s time se sam nositi, onda će odmah dati ostavku. Ističe da je potrebno sinergijsko djelovanje svih u borbi protiv korupcije. Zakonska je obaveza svih, posebno u državnim tijelima, da prijave kaznena djela, a neprijavljivanje je isto kazneno djelo. Ne smije se samo razgovarati o kapacitetima DORH-a i USKOK-a, nego i sudova koji su preopterećeni. Ove godine je preko 1500 osoba prijavljeno za korupciju, što je dvije trećine od ukupnog broja prijavljenih. Mora se napraviti detaljna analiza i stvoriti okvir koji će ubrzati rad sudova, a oduzeto je na desetke milijuna kuna imovinske koristi što je izravno uplaćeno u državni proračun. Cvitan ističe da se nije stalo s procesuiranjem korupcije, a percepcija se pravosuđa temelji samo na nekoliko popularnih slučajeva koji su bili u fokusu javnosti. Na kraju je Cvitan naglasio da je izuzetno važna suradnja državnih tijela s civilnim društvom, a zadaća svih treba biti nulta stopa tolerancije prema korupciji.
Predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković i Povjerenica za informiranje Anamarija Musa istaknule su važnost prevencije korupcije kroz jačanje integriteta dužnosnika i veći sinergijski učinak otvorenosti svih institucija, a tamo gdje su one zatvorene i ne objavljuju podatke, stvara se pogodno tlo za korupciju.
Dalija Orešković je naglasila potrebu za sustavnom borbom protiv korupcije kao dijela javnih politika. Povjerenstvo je od svog osnivanja značajno unaprijedilo radne procese, a uspjeli su izraditi popis dužnosnika. Stvoren je sustav automatizirane provjere i usporedbe podataka iz imovinskih kartica s podacima drugih tijela. Iako postoji nedorečenost Zakona o sprječavanju sukoba interesa, Povjerenstvo je uspostavilo praksu koja je potvrđena i od strane Upravnog suda. Na kraju je istaknula da je izostao sinergijski učinak i drugih institucija koje bi trebale bolje surađivati u borbi protiv korupcije, a sukobi interesa dužnosnika dovode u pitanje i integritet institucija te u konačnici i vladavinu prava.
Anamarija Musa ističe potrebu daljnjeg rada na podizanju svijesti o važnosti prava na pristup informacijama ne samo kod građana nego i kod tijela javne vlasti. Povjerenica je objavila svoju dosadašnju praksu u lako pretraživom obliku što je svima dostupno. Upozorila je i na druge propise koje koče provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama poput Prekršajnog zakona koji je teško provediv za izricanje kazni za kršenje Zakona. Musa je navela nekoliko statističkih podataka pri čemu su tijekom 2016. zaprimili ukupno 2.054 predmeta, 23% više nego u prethodnoj 2015. godini, a izradili su 4.349 izlaznih akata, 37,45% više nego u prethodnoj godini.
Prof. Nenad Zakošek je u ime GONG-a kao ključne kritike u borbi protiv korupcije istaknuo odustajanje od zakonskog reguliranja lobiranja kao načina kontrole utjecaja privatnih interesa i javnih dužnosnika, ponovno jačanje gradonačelnika kroz tzv. Lex šerif, negativan primjer pisanja Lex Agrokora u kojem nedostatak transparentnosti ostavlja dojam djelovanja partikularnih interesa. Upozorio je i na nepostojeći stvarni nadzor financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja od strane Državnog izbornog povjerenstva što otvara prostor za političku korupciju. Izdvojio je odustajanje od usvajanja Kodeksa ponašanja za članove Vlade kao negativan doprinos borbi protiv korupcije.
GONG je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva. Informacije i stavovi izneseni u članku su odgovornost autora i ne predstavljanju službeni stav Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
