Ugasili im Facebook, ali promatrači su iza svakog ugla

24. veljače 2016.

Građani Ugande od 1986. imaju istog predsjednika, a tako će i ostati idućih pet godina. U zemlji koja ima više benzinskih i policijskih postaja te vjerskih objekata nego škola, ni društvene mreže nisu sigurni kanal komunikacije, ali zato u promatranju izbora sudjeluju – doslovno svi.

Predsjednik Ugande Museveni osvojio je novi mandat već u prvom krugu pobijedivši s 62%, dok je njegov glavni protivnik Besigye osvojio 34% glasova. Odaziv je bio 63,5% što je za 4% više nego 2011. Očekivanu pobjedu u nedemokratskom okruženju zasjenili su problemi na izborni dan koji su posljedica loše organiziranosti provedbe izbora, nedovoljne edukacije birača i biračkih odbora što je tek manji problem u odnosu na opće političko okruženje koje je prethodilo izborima, a odnosi se na nedozvoljene utjecaje na birače, uznemiravanje te sustavnu upregnutost svih državnih i lokalnih institucija u kampanji novog/starog predsjednika. 

Ugasili im Facebook, ali promatrači su iza svakog ugla 1

Kako bi se spriječilo dvostruko glasanje, po prvi put su se koristili biometrijski uređaji za otiske prstiju svakog birača, a uz to korištena je od prije poznata metoda skeniranja tzv. rezanca koje dobije svaki birač i označavanje tintom birača koji su glasali. Izbori se u Ugandi provode na biračkim mjestima na otvorenom prostoru - uglavnom u hladovini vjerskih objekata i u dvorištima škola. Birači glasaju većinskim sustavom za predsjednika, zastupnike u parlamentu i za predstavnice žena u parlamentu u posebnoj izbornoj jedinici. Kako bi se birači lakše snašli, na listićima su otisnute i slike kandidata te njihovi simboli poput nogometne lopte, stolca i sl. Ne postoje klasični paravani iza kojih se glasa kako bi se osigurala tajnost glasanja, nego se glasa u plastičnim posudama. Biračka su mjesta u pravilu otvorena od 7 do 16 sati, no mnoga nisu otvorena na vrijeme. Dan prije izbora i na izborni dan izborna šutnja se uglavnom poštovala uz iznimke promidžbenih aktivnosti tzv. stranačkih milicija koje su pokazivale svoju vidljivost ponekad plašeći birače. 

Ugasili im Facebook, ali promatrači su iza svakog ugla 2

Proces brojanja glasova također se odvija na otvorenom i svaki građanin ima pravo pratiti brojanje s određene udaljenosti te u slučaju spornog važenja glasačkog listića može izraziti svoje mišljenje - uglavnom nadvikivanjem. Tako se taj participativni proces pretvara u svojevrsnu zabavu, navijanje i pjevanje. Međutim, ukoliko krenete mirno prosvjedovati, vrlo lako vas mogu zatvoriti ili pucati u zrak kako bi se rastjerali prosvjednici. Glavni kandidat opozicije opet je bio zatvoren pred kraj izbornog dana i nakon izbora jer je izražavao svoje nezadovoljstvo rezultatom, a njegovo zatvaranje se pravdalo očuvanjem sigurnosti građana.

Iako provedba izbornog dana možda može zadovoljiti minimalne standarde održavanja izbora, političko okruženje ugrožava poštenje izbornog procesa i izražavanje slobodne volje građana, pa čak i temeljna politička prava poput prava na mirne prosvjede. Primjerice, pozivajući se na očuvanje sigurnosti, dan prije izbora i par dana nakon izbora onemogućena je komunikacija na glavnim društvenim mrežama poput Facebooka i WhatsAppa , što je izravno ugrozilo pravo na slobodu mišljenja i pristup informacijama. Promatračka misija Europske unije objavila je prilično kritičku ocjenu izbornog procesa koju možete pročitati ovdje:  http://www.eueom.eu/files/pressreleases/english/PressRelease_PS_20160220.pdf

Ugasili im Facebook, ali promatrači su iza svakog ugla 3

Tako su isforsirana "sigurnost" i lažni strah postali jedni od glavnih tema kojom bi se građani trebali voditi i plašiti bez obzira koliko je i od koga stvarno ta sigurnost (ne)ugrožena, što je izbore stavilo u sferu sigurnosti i lažnog straha umjesto u civilnu sferu kojoj i pripadaju. Hoće li građani postati žrtvom stalne priče o sigurnosti te hoće li se na taj račun režimima upitne demokratičnosti "gledati kroz prste" ostaje jedno od pitanja za glavne aktere međunarodne zajednice.

Jedna od kandidatkinja je naglasila kako u Ugandi ima više benzinskih i policijskih postaja te vjerskih objekata nego škola. Ostaje pitanje do kada će građani biti zavedeni umjetnim strahom koji im se sustavno nameće i kada će početi tražiti odgovore na pitanja zašto, primjerice, nemaju normalnu opskrbu vodom.

chevron-right