Demonopolizacija hrvatskog vanjskopolitičkog aparata, jačanje civilne komponente međunarodne razvojne suradnje, jačanje građanskog nadzora sigurnosnih službi i policije te povećanje transparentnosti proračuna sigurnosno-obavještajnih agencija i transparentnosti politike javnih nabava u sigurnosno obavještajnom sektoru – neke su od tema oko kojih je portal gong.hr, imajući na umu stvarne ovlasti koju nosi funkcija za koju se natječu, sučelio predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović i predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića.
1) Kako shvaćate slobodu mišljenja, govora i izražavanja i je li to nešto podložno varijacijama ovisno o funkciji osobe te prostoru u kojem se govori?
Grabar-Kitarović: Ja sam za punu slobodu govora i mišljenja, ali se ona mora odgovorno koristiti da se ne bi vrijeđali nacionalni, vjerski ili drugi osjećaji bilo kojeg građanina.
Josipović: Sloboda mišljenja, govora i izražavanja spadaju u temeljne slobode demokratskog društva, zajamčene Ustavom i međunarodnim instrumentima. Te vrijednosti demokracije treba pod svaku cijenu treba štititi. Upravo je taj pluralizam razlika između otvorenih društava kakvo Hrvatska teži biti u punom smislu riječi, naspram totalitarnih sistema kakvima smo svjedočili kroz povijest.
Bitno je naglasiti kako demokracija, za razliku od totalitarnih režima, odvaja privatnu sferu od javne – to je možda i temeljna razlika. U demokraciji, privatna sfera pojedinaca – njihovo osobno mišljenje, privatnost njihova doma i obitelji mora biti zaštićena od uplitanja države u svakom smislu. Drugačije je doduše, kada osoba obnaša javnu funkciju. Tada je interes javnosti taj koji širi prostor rasprave, ali do mjere zaštite osobnog i obiteljskog dostojanstva.
Nadalje, javne osobe imaju pojačanu odgovornost, političku, moralnu, za izgovorene riječi. Svatko tko obnaša određenu javnu funkciju odgovoran je za posljedice koje njegove izgovorene riječi mogu prouzrokovati – tako primjerice, huškanje na neku skupinu ljudi, pozivanje na mržnju u javnoj sferi treba osuditi u svakom smislu, jer takvo izražavanje može imati izravnu posljedicu ugrožavanja stabilnosti poretka. Takvo djelovanje, primjerice govor mržnje u javnoj sferi, narušava temelj demokracije i samim time ne može se tolerirati u zajedničkoj javnoj sferi.
Sloboda govora i izražavanja ograničena je jedino najvažnijim vrijednostima demokratskog društva. Nedopustivo je, ponekad i kažnjivo, pozivati na nasilje, mržnju, diskriminaciju, rat ... Istina, nije uvijek lako odrediti gdje su granice u sukobu slobode mišljenja, govora i izražavanja i drugih društvenih vrijednosti. Ali, upravo se demokratska društva ističu slobodom izražavanja, uz granice utvrđene samim demokratskim karakterom društva, pravima i slobodama drugih koje se ne smije žrtvovati slobodi govora.
2) Što mislite o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i njezinu razvoju kao multikulturnog društva?
Grabar-Kitarović: Zalažem se za najviše standarde poštivanja prava nacionalnih manjina i multikulturalnosti u RH. Isto očekujem i za Hrvate u susjednim državama.
Josipović: Zaštita prava nacionalnih manjina jedna je od temeljnih vrednota hrvatskog društva, zagarantirana Ustavom. Naš sustav jedan je od vrlo kvalitetnih sustava koji čuva prava nacionalnih manjina i traži jedan razumni balans odnosa većine i manjine. To ne znači da je sustav savršen i da se ne može unaprijediti. U tom kontekstu, bitna je i regionalna politika, politika mira i suradnje sa susjedima. Naravno da u praksi ima još problema, no čvrsto vjerujem kako Hrvatska ima snage riješiti ih, naravno uz političku volju koja mora biti prisutna.
U kontekstu zaštite prava nacionalnih manjina, pogotovo je važno ne vraćati se u prošlost i u neke ratne godine. U Hrvatskoj ne smije biti „unutarnjih neprijatelja“, podjela i mržnje – ključno je okrenuti se budućnosti. Ipak, treba istaći da praksa nije uvijek na istoj razini kao odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Mnoge se odredbe ne poštuju, posebice kada je riječ o zapošljavanju. Neke manjinske zajednice imaju specifične probleme. Tako je romska zajednica više izložena siromaštvu i društvenom isključenju koje proizlazi iz njega. Srpska zajednica i njeni pripadnici imaju probleme s povratkom i obnovom kuća. Problemi s jezikom i pismom opće su poznati….. Da sumiram, imamo odlične zakone, ne i takvu praksu. Iako, u posljednjim je godinama učinjeno mnogo i pozicija manjinskih zajednica bitno je bolja nego pred desetak i više godina. Formula “da integracija, ne asimilacija“, čini mi se ispravnom.
3) Kako ćete se konkretno zalagati za nultu stopu tolerancije prema korupciji?
Grabar-Kitarović: Poticanjem potpune neovisnosti DORH-a, USKOK-a i drugih institucija kako bi oni uvijek svugdje i uključivo radili svoj posao i da se spriječe bilo kakve manipulacije borbom protiv korupcije u svrhu političkih obračuna. Ohrabrit ću sudbene vlasti za istrage u gospodarskom kriminalu uključujući i one koje se vuku iz devedesetih.
Josipović: Moja zadaća je, da kao predsjednik Republike Hrvatske u skladu sa svojim ovlastima, usmjeravam Hrvatsku u pravom smjeru, da svojim inicijativama i djelima pokažem koje vrijednosti bi društvo trebalo njegovati.
Borba protiv korupcije u postratnom tranzicijskom društvu poput hrvatskog svakako je jedna od temeljnih zadaća za naše društvo. Još kao zastupnik u Hrvatskom saboru inicirao sam izmjenu Ustava o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kriminala u pretvorbi i privatizaciji, a kasnije sam na tome radio i kao predsjednik, da bi naposljetku ti moji prijedlozi 2010. bili ugrađeni u Ustav.
To smatram jednim od najvažnijih postignuća svog mandata, jer bez toga neki od poznatih političara koji su se ogriješili o svoju javnu dužnost danas ne bi odgovarali za počinjena kaznena dijela. Upravo su takve inicijative zadaća predsjednika. Hrvatska je danas pravednija zemlja u kojoj više nema „nedodirljivih“. Planiram nastaviti taj posao sličnim inicijativama.
4) Koji bi i zašto trebali biti prioriteti i strateški ciljevi vanjske politike RH?
Grabar-Kitarović: Zaštita interesa svih hrvatskih građana, promicanje nacionalnih interesa u svijetu, odgovarajuće pozicioniranje RH u EU i NATO i obnova narušenih strateških partnerstava s tradicionalnim prijateljima, rješavanje otvorenih pitanja sa susjednim zemljama i njihov put u članstvo EU i NATO, razvoj odnosa sa rastućim svjetskim silama poput Kine, Indije, Brazila i drugih, zaštita međunarodnog pravnog poretka 21 stoljeća, provedba Milenijskih ciljeva UN-a, promicanje i poštivanje ljudskih prava svugdje u svijetu i ništa manje važno, gospodarska diplomacija.
Josipović: Strateški ciljevi vanjske politike su očuvanje mira i stabilnosti te sigurnosti naše domovine. Uz to, gospodarskom diplomacijom ćemo jačati poziciju naših tvrtki i ostvariti uvjete za njihov proboj na strana tržišta.
Polazeći od tih, općih ciljeva, nastavit ćemo jačanje naše europske pozicije te tradicionalnog partnerstva sa SAD-om. Naravno, naš interes možemo i moramo pronaći i u drugim dijelovima svijeta, posebno kada je riječ o gospodarskim interesima. Našoj poziciji snažno doprinosi angažman u međunarodnim mirovnim misijama u kojima ćemo i dalje biti orijentirani na neborbeno sudjelovanje.
Kao bitne stavke moram istaknuti „Novu diplomaciju“ koja prije svega služi promociji ekonomskih i sigurnosnih interesa naše zemlje. Na realizaciji velikih projekata moramo odlučiti o partnerima - državama, kompanijama i pojedincima. Odnosi s globalnim medijima, sveučilištima i kompanijama postaju jednako važni kao i odnosi s državama i međunarodnim institucijama.
Također našoj zemlji potrebna je međunarodna promocija energetske politike u koju spadaju sastanci s raznim visokim dužnosnicima zemalja lidera, energetska održivost te pozicioniranje Hrvatske kao energetskog čvorišta.
Uz navedeno, valja nastaviti jačanje naše europske pozicije, sada kao članice EU. U tom kontekstu vidim i nastavak regionalne politike za koju imamo novu, europsku polugu.
Normalizacija odnosa stanja u regiji, kroz unaprjeđenje odnosa sa susjedima postavio sam kao jedan od glavnih ciljeva u prvom predsjedničkom mandatu. Smatram da je taj cilj uvelike ispunjen. No neka pitanja ostala su otvorena kao što su: sudbine nestalih, granice, povrat izbjeglica, vraćanje otetog kulturnog blaga te rješavanje imovinskih i statusnih pitanja građana.
5) Hoćete li i u kojem smjeru zagovarati demonopolizaciju hrvatskog vanjskopolitičkog aparata i zalagati se za uključivanje predstavnika civilnog društva u savjetovanja prilikom formuliranja i provedbe ciljeva sigurnosne i vanjske politike?
Grabar-Kitarović: Kao profesionalni diplomat zalažem se za daljnju profesionalizaciju službe te postavljanje veleposlanika i generalnih konzula temeljem sposobnosti, a ne u svrhu micanja ili uhljebljivanja. Pristalica sam uključivanja civilnog društva u kreiranje vanjske politike pa i sudjelovanja predstavnika civilnog društva u službenim izaslanstvima na međunarodnim konferencijama, posebice onih u okviru UN-a ili koje se tiču promicanja demokracije i ljudskih prava.
Josipović: Moderna demokratska društva sve svoje politike, ne samo vanjsku, formiraju kroz interakciju s civilnim društvom. Mi smo tu na samom početku. Nešto smo dalje otišli u pripremi zakona, pri čemu, uz neke razlike u praksi, ministarstva konzultiraju u određenoj mjeri civilno društvo. Da, u vanjskoj i sigurnosnoj politici tek moramo ozbiljno iskoračiti. Naravno, to ne znači da će civilno društvo donositi odluke umjesto legalnih i legitimnih tijela vlasti.
Nadležna državna tijela trebaju se konzultirati s civilnim društvom, ali, na njima je odgovornost i pravo donošenja konačnih odluka. Te se odluke, naravno, vrednuju u konačnici na narednim izborima. Osobno, učinio sam iskorak formirajući Savjet za vanjske poslove u kojemu su bili znanstvenici, predstavnici nekih nevladinih organizacija, osobe s diplomatskim iskustvom …
6) S obzirom na to da je međunarodna razvojna suradnja dio međunarodne vanjske politike i dugoročni instrument usmjeren na suzbijanje siromaštva u svijetu i osnaživanje globalnih partnerstava, na koji način kanite doprinijeti jačanju „civilne komponente“?
Grabar-Kitarović: Držim da je najbolje i najučinkovitije ulaganje u obrazovanje kao temelj razvoja svakog, a posebno nerazvijenog društva i onih koji su bili pod totalitarnim režimima. Stoga ću poticati civilni sektor koji se bavi bilo kakvom vrstom edukacije, razvoja medija,uvođenja interneta i modernih komunikacija, ali i pitanjima kao što su primjerice razminiranje i otklanjanje fizičkih prijetnji civilnom stanovništvu.
Josipović: Suzbijanje siromaštva jedan je od najsloženijih globalnih izazova s kojima se susreće današnje čovječanstvo, a usko je povezano s ostalim globalnim izazovima poput oružanih sukoba, organiziranog kriminala, ilegalnih migracija, povećanja cijena hrane, energenata, pandemija, te klimatskih promjena. Razvojna suradnja predstavlja mehanizam kako bi razvijene zemlje i zemlje u partnerstvu pronašle odgovarajuće odgovore, te novcem i investicijama pružile potporu razvoju slabije razvijenih zemalja. Hrvatska je mlada zemlja donatorica koja kroz razvojnu suradnju razvija partnerske odnose s ključnim zemljama partnerima i time osnažuje svoj vanjskopolitički položaj, te ostvaruje vanjskopolitičke, sigurnosne i gospodarske interese u trećim zemljama.
Politika hrvatske razvojne suradnje usmjerena je na suzbijanje siromaštva i ostvarivanje održivog i uključivog razvoja, s posebnim pristupom prema zemljama pogođenim sukobom. Kako je politika međunarodne razvojne suradnje bitan dio vanjske politike, moja uloga kao predsjednika Republike Hrvatske tu je iznimno bitna, jer svojim kontaktima, političkim utjecajem i iskustvom mogu pružiti potporu projektima i programima usmjerenima na ključne zemlje partnere, prvenstveno onima u regiji. Civilne su organizacije i do sad aktivno djelovale na poziv Vlade, ne samo u pripremi, nego i u provedbi nekih projekta, poput jačanja civilnog društva i preveniranja siromaštva u Afganistanu. Sličnu praksu treba primijeniti i u drugim slučajevima.
7) Hoćete li se i kako zalagati za jačanje građanskog nadzora sigurnosnih službi i policije na tragu prijedloga organizacija civilnog društva da se uspostavi neovisno vijeće kompetentnih stručnjaka za građanski nadzor svih mjera tajnih prikupljanja podataka pri saborskom Odboru za ljudska prava?
Grabar-Kitarović: Hoću. Ističem da je relevantno zakonodavstvo zastarjelo jer potječe iz 2006. godine te pri donošenju novih zakona i strateških dokumenata treba uvesti komponentu civilnog nadzora i uključiti ovakve prijedloge.
Josipović: U svom planu istaknuo sam kako će glavne zadaće sigurnosnih službi biti borba protiv organiziranog kriminala i terorizma te zaštita sigurnosnih i gospodarskih interesa naše zemlje. Djelatnici službi birat će se po stručnim kriterijima, uz obvezu stalne edukacije.
Posebna pozornost bit će posvećena nadzoru rada sigurnosnih službi s aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda, uključujući i jačanje civilnog i stručnog nadzora nad radom službi. Taj proces ima i svoje naličje. Civilni nadzor mora biti kvalitetniji što ovisi o izboru osoba koje sudjeluju u nadzoru. Isto tako, treba jačati etičke standarde u postupku civilnog nadzora i izbjeći svako „curenje informacija“. I civilni nadzor ima snažnu sigurnosnu komponentu koju ne treba zanemariti.
8) Kanite li se i u kojem smjeru angažirati u cilju povećanja transparentnosti proračuna sigurnosno-obavještajnih agencija i transparentnosti politike javnih nabava u sigurnosno obavještajnom sektoru?
Grabar-Kitarović: Da, naravno. Referiram se na gornji odgovor - to sve treba regulirati novim zakonodavstvom u tom području.
Josipović: Svakako podržavam povećanje transparentnosti proračuna sigurnosno-obavještajnih agencija i transparentnosti politike javnih nabava u sigurnosno obavještajnom sektoru. U proteklom sam mandatu dao ozbiljan doprinos s premijerom i čelnicima službi. Po prvi put objavljena je brošura o radu SOA-e, a na planu troškova, znatno je, posebno u VSOA-i sužen broj nabava koji su označene kao tajne i koje se ne moraju voditi po načelima javne nabave.
9) Hoćete li se i na koji način zalagati za:
a) uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja?
Grabar-Kitarović: Da.
Josipović: Smatram da je građanski odgoj važna stepenica u odgoju i obrazovanju. Glavni ciljevi tog predmeta su razvoj socijalnih vještina, učenje o nenasilnom rješavanju sukoba, razvijanje svijesti o vlastitim i tuđim pravima i njihovoj zaštiti, poticanje na aktivno sudjelovanje u životu zajednice, učenje o svojim i tuđim kulturama, prihvaćanje različitosti, poticanje na očuvanje prirode i okoliša, promicanje održivog razvoja te stjecanje informacija o sudjelovanju u javnom i političkom životu. Za uvođenje građanskog odgoja predsjednik kao jedine mehanizme ima političko djelovanje i javni zagovor. Na obje sam razine i do sada podržavao građanski odgoj i obrazovanje.
b) osiguravanje široke javne rasprave i konsenzus svih dionika oko tema poput davanja autocesta u koncesiju i istraživanja i eksploatacije nafte na Jadranu?
Grabar-Kitarović: Da.
Josipović: Da, i do sada sam se zalagao za široke javne rasprave o svim pitanjima, pa i ovima koje navodite. Smatram kako su oko svih bitnih pitanja od interesa šire javnosti, široka javna rasprava i konsenzus glavnih sudionika ključni. No, bitno je naglasiti kako je potrebno imati uvid u sve informacije da se tema sagleda iz svih kutova. Bez relevantnih informacija nije moguće zauzimati stanovišta, pa ni tražiti konsenzus. Ali, konsenzus nije uvijek moguć. Konačna je odluka odgovornost onih koji su demokratski izabrani da donose odluke.
napomena: gong.hr je oboje kandidata pružio jednaku mogućnost prostora za pisane odgovore, a na kandidatima je bilo da odluče u kojoj će mjeri tu mogućnost iskoristiti.
