Daleka, hladna, nepristupačna – Europska unija – (još jedna) nakupina anonimnih birokrata koji ljude tlače svojim apsurdnim zahtjevima jer koga briga je li krastavac kvrgav ili nije i smije li mrkva biti zdepasta, kad je daleko važnije da sir i vrhnje, rakija i kolinje ostanu netaknuti. Samo, građane za te, a i neke druge stvari malo tko išta pita, osim kad dođu izbori na kojima treba odigrati unaprijed zadane uloge. Kakvu bi onda sliku i mogli imati o Europskoj uniji i izborima koji su pred vratima ...
No, je li sve to baš zbilja tako i što se dogodilo sa snom o Europi, sa željom o njegovanju demokracije i je li riječ o lošem scenariju ili o lošim glumcima, ili je i Europa bila samo još jedan mit?
Prvi put nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 500 milijuna građana EU birat će svoje predstavnike u Europski parlament na petogodišnji mandat tako da ujedno posredno biraju i slijedećeg predsjednika Europske komisije. Njega će birati Europski parlament na prijedlog Europskog vijeća, ali će pritom morati voditi računa o rezultatima izbora – iako ostaje otvoreno pitanje što će se dogoditi ako ne poslušaju glas građana. A takav pristup teško da ih može potaknuti na veći odaziv što je jedan od ključnih ciljeva ovih izbora s obzirom na to da prema istraživanjima polovica građana slabo razumije fukcioniranje EU, a čak 60 posto njih misli da njihov glas nema nikakva utjecaja.
Prilično je, dakle, jasno zašto je odaziv iz izbora u izbore sve niži i niži, a opet mnogi smatraju da će izbori potkraj svibnja, pogotovo s obzirom na gospodarsku krizu, predstavljati svojevrstan test potpore javnosti institucijama EU te izbor između integracija i euroskpeticizma. Podsjetimo, na zadnjim europskim izborima održanima 2009. odaziv je bio najniži i iznosio je 43 posto što je variralo od članice do članice - doduše, u Luksemburgu je bio veći od 90 posto, ali je u Slovačkoj bio 18 posto. Svoj su doprinos apatiji dali i hrvatski birači kojih je na hrvatske eu-izbore u travnju prošle godine izašlo jedva 21 posto. Takav «tradicionalno slab odaziv» legitimnost izabranih članova dovodi u pitanje, dodatno pojačavajući demokratski deficit EU, koja se već duže vrijeme nalazi u krizi uz sve snažnije jačanje lijevih i desnih populizama kao odgovor na krizu pri čemu svaki kao krivca ima svoje «druge», odnosno «svoje manjine» - za lijeve su to korporacije i neoliberalne poslovne elite, a za desne imigranti i etničke te vjerske manjine.
Izvor: FaH
Dopunska nastava - demokracija bez građana nije demokracija
„Demokracija bez sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka nije prava demokracija i današnja kriza predstavničke demokracije proizlazi upravo iz toga da građani ne sudjeluju dovoljno u tom procesu. Izbori su tradicionalan temeljni način participacije građana u kojem oni jednom u četiri ili pet godina izlaze i očituju se o izborima, bilo da su kvalitetno ili nekvalitetno informirani što znači da se može dovoditi u pitanje kako oni donose svoju odluku. A glavni preduvjet da bi bili aktivni i tijekom mandata izabranih vlasti, jest upravo to da budu informirani o svojim pravima i u tom smislu važna je razina političke kulture i njihove osviještenosti. Također, važno je i da im sustav omogući kanale djelovanja kroz koje se mogu izraziti i dati svoje prijedloge, koji potom trebaju biti ozbiljno razmotreni, a ako ih se nikada ne usvoji, onda je sudjelovanje građana uzaludno i besmisleno“, upozorava Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, organizacije civilnog društva utemeljene prije gotovo 20 godina upravo radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima.
No, znaju li građani da su za par mjeseci izbori za zastupnike u Europskom parlamentu i to ove godine na razini cijele Unije, znaju li što i gdje mogu čuti o pravim europskim temama – ovo gotovo da je retoričko pitanje. Iako su generalizacije nepoželjne i podložne manipulacijama, iz razgovora s ljudima „na cesti“, o kojima ćemo također uskoro pisati, jasno se vidi da dobar dio njih ne zna o čemu je riječ ili nije zainteresiran.
Pritom poticaj promjeni takvoga stava niti pružaju oni koje se voli zvati političkom elitom, niti su za to odviše zainteresirani mediji, čast iznimkama, i tako po tko zna koji put ispada da je jedino važno tko će i pred kime biti na čijoj listi. Uz, dakako, očito neizostavan naramak prepucavanja oko nacionalnih tema uglavnom iz bespuća povijesnih ropotarnica iz kojih nisu izvučene i pouke, nego se jaši na starim ideološkim repovima bez ikakve inspiracije za viziju budućnosti u jednoj daleko široj slici. U Europskom parlamentu, međutim, ma koliko se činio dalekim i unatoč svim nedostacima koje se ne smije zanemariti, ipak se rasprave vode na temelju drugačijih političkih platformi, a i ima tri važne zadaće - zakonodavnu funkciju, nadzor nad Europskom komisijom te usvajanje EU proračuna.
Međutim, prošle je godine na «hrvatskim eu-izborima»propuštena prilika da građani, umjesto statista, postanu subjekti političkog odlučivanja o Hrvatskoj kao članici Europske unije, upozoravalo je civilno društvo na čelu s GONG-om okupljeno u Platformu 112 jer na rasporedu je i opet bila repriza: „Sam proces pristupanja Europskoj uniji bio je praktički bez građana, to su odrađivale političke elite, građane se samo obavještavalo u kojoj smo fazi i oni su samo čekali što će se s time dogoditi, hoće li biti referenduma i kada. I onda su političke elite ponudile na pladnju taj referendum koji je „pao“ preko noći. Građani nisu imali dovoljno informacija o EU, nekako su prema osjećaju odlučivali jesu li za ili protiv ulaska u EU», podsjeća Zelić.
Izvor: EPA
Kako vratiti klatno demokracije građanima?
Posljednje istraživanje o stavovima hrvatskih građana o ulasku u Europsku uniju koje je za Delegaciju EU proveo Ipsos puls pokazuje da su opći stavovi prema Uniji i hrvatskom članstvu stabilni i tako je od referenduma na ovamo, no pesimizam prema ekonomskoj budućnosti raste.Voditelj istraživanja Dragan Bagić kazao je da je to posljedica problema koji traju godinama i nisu sistematski riješeni."Ta skepsa u ekonomsku budućnost EU-a prenosi se na očekivanja za Hrvatsku. Vidjeli smo da su najnegativnija očekivanja vezana za ekonomski standard".
Istraživanje, koje se provodi već osam godina jednakom metodologijom, prošle je godine provedeno u travnju na 1.004 ispitanika starijih od 15 godina od kojih se 46 posto pozitivno izjasnilo na pitanje o općenitom osjećaju prema EU. Četvrtina ih ima podijeljene emocije, a negativno se izrazilo njih 29 posto. No, prilično su podijeljeni u viđenjima odnosa EU i RH, pa ih 29 posto smatra kako Unija tretira Hrvatsku pošteno i traži od nje samo neophodno, dok se 26 posto s tim uopće ne slaže. Istovremeno, istaknuto je kako još uvijek postoji potreba za informiranjem građana o EU, naime, rezultati samoprocjene informiranosti o EU pokazali su da se njih 16 posto smatra dobro informiranima, dok 40 posto smatra da nisu dovoljno informirani o EU. Međutim, čak 70 posto ispitanih nisu pokušali sami doći do informacija vezanih za EU.
«Naravno, uvijek se može postaviti pitanje zašto se građani sami ne informiraju o EU jer to je dimenzija aktivnih građana koji ne mogu očekivati da im država sve servira, nego se treba malo potruditi. Međutim, mislim da je svemu kumovala velika ekonomska kriza u kojoj se građani nalaze u moru egzistencijalnih problema s kojima se svakodnevno suočavaju i da su zbog toga i zbog manjka povjerenja u politiku, građani, jedan dio njih, pasivni. Ne znam, doduše, kada će doći do kritične razine, kada će se pobuniti i izaći na ulicu, no tada je to već slom sustava ili barem kriza sustava. No, što se tiče EU, mislim da to nije problem samo građana u Hrvatskoj, nego opće percepcije EU kao tvorevine koja je dosta birokratizirana, elitistički postavljena i koja se sve više udaljava od građana. EU moraju činiti građani EU, a sada ju se doživljava gotovo isključivo kao neke tamo mastodontske institucije“, smatra Zelić.
Izvor: european-council.europa.eu
Zanimljivo je, međutim, da su rezultati istraživanja Ipsos pulsa pokazali da, koliko god se ljudima EU institucije činile dalekima, čak 37 posto hrvatskih građana njima vjeruje više nego domaćim institucijama. No, s druge strane, koliko god mnogi od njih, a to opet nije samo pitanje hrvatskih građana, Europu doživljavali kao mjesto za bolji život, kriza je razotkrila naličje europskog sna i «razjedinjenje» u različitosti sve je bolnija točka, a s obzirom na recentne događaje vezane uz slobodu kretanja te varijabilnu jednakost i solidarnost među državama i narodima mnogi su skloni kazati da u Uniji gotovo da postoje kaste jer imamo građane prvog, drugog, trećeg, četvrtog reda.
«Činjenica je da imamo opći problem netrpeljivosti i ako ste negdje stranac, možda će vas se drugačije doživljavati, negdje je to više, a negdje slabije izraženo. Postoje, naravno, starije i novije članice i vjerojatno se ovi «noviji eu-građani» iz perspektive starih članica nisu još uklopili, ali to je kriv pristup jer se time u pitanje dovode osnovna načela EU - jednakost građana, jednakost država u skladu s Lisabonskim sporazumom i to je pitanje izgradnje europskog identiteta», ističe Zelić. Na tom se tragu već jesenas razvila svojevrsna polemika između utemeljitelja pokreta «Europljani. Sad.» koji poručuju: «Moramo prestati sumnjati u Europu i početi se ponašati kao Europljani» te užasnutih euroskeptika koji smatraju da «Europa ne smije postati laboratorij još jednog društvenog eksperimenta vječitih revolucionara».
Stoga, zbog svega navedenog, nameće se pitanje - umjesto da ostanu izbori, za koje se ispod brka često kaže da nikoga ne zanimaju, zašto ih ne iskoristiti kao prvu stepenicu u demokratiziranju demokracije – odgovor na to pitanje i moguća rješenja svakako bi trebali biti dijelom javne rasprave umjesto da se po tko zna koji put ispražnjeni od sadržaja bavimo isključivo omjerom snaga političkih stranaka i kandidata, i to čak ne po pitanju ovih, nego sljedećih parlamentarnih izbora. U suprotnom, i dalje ćemo mijenjati samo političare, ali ne i politike.
Ovaj tekst prvi je u nizu tekstova iz serije «EU izbori – prva stepenica u smanjenju demokratskog deficita EU», koja se, kao što joj i naslov kaže, bavi time kako izbori za zastupnike u Europskom parlamentu (EP) mogu pridonijeti smanjivanju demokratskog deficita Europske unije u smislu jaza između otuđenih građana i „birokratiziranog EU čudovišta". Projekt serije novinarskih tekstova, koje se izvorno objavljuje na neprofitnom portalu www.gong.hr, podržalo je Ministarstvo kulture.
