Izborne priče hrvatskih građana...

Htjela bih se javno požaliti na neprofesionalno i nekorektno ponašanje izbornog povjerenstva u Dubrovniku.
Naime, danas sam krenula obaviti svoju građansku dužnost i glasovati na parlamentarnim izborima u gradu Dubrovniku.Moje prebivalište je u Rijeci, a boravište u Dubrovniku te sam krenula glasati na izborno mjesto pod koje spada moja ulica iz adrese boravišta u Dubrovniku. Dolaskom na glasačko mjesto u hotelu Kompas, u ulici Kardinala Stepinca, predočila sam osobnu iskaznicu i potvrdu o boravištu na šta mi je odgovoreno da trebam nazvati centralno glasačko mjesto na kojem glasuju osobe van mjesta prebivališta. Pokušala sam dobiti nekoga na broj koji su mi dali, međutim nitko se nije javljao. Po povratku na glasačko mjesto, odgovorne osobe su mi dali alternativni broj na koji mi se javio vrlo drzak gospodin te mi samo odbrusio da se oni danas ne javljaju na telefon ?????????
U međuvremenu je netko sa glasačkog mjesta u Stepinčevoj ulici uspio dobiti nekoga negdje te su me uputili da odem na sud u Dubrovniku gdje ću moći glasovati jer tamo glasuju osobe koje nisu u mjestu prebivališta. Dolaskom na sud u Dubrovniku, ponovno sam predočila osobnu iskaznicu i potvrdu o boravištu. Gospođa je rekla da mora provjeriti da li uopće mogu glasovati u Dubrovniku s obzirom da mi je prebivalište u Rijeci. Vratila se i rekla da ne mogu glasati u Dubrovniku nego samo u Rijeci i da ako imam dodatnih pitanja da se mogu obratiti predsjedniku DIP-a u Dubrovniku.
Otišla sam do predsjednika Županijskoga suda u Dubrovniku i predsjednika DIP-a u Dubrovniku gdje se uspostavilo da je on bio drski gospodin koji mi je rekao da se danas ne javljaju na telefon. Rekao mi je da ne mogu glasovati u Dubrovniku jer sam trebala promijeniti prebivalište. Htjela sam objasniti da imam boravište u Dubrovniku već 2 godine te što su mi rekli na glasačkom mjestu u Stepinčevoj ulici i da su me oni uputili, ali on me još jednom drsko prekinuo, počeo vikati da ako mi nije jasno što on meni govori da nemamo što dalje razgovarati.

Isprovocirana, i ja sam povikala da je on tu radi toga da normalno porazgovara sa mnom i objasni mi što mi je činiti, to jest postoji li ikakvo rješenje za moju trenutnu '' glasačku'' situaciju. Gospodin Kačić me nije htio dalje slušati te je pozvao zaštitara koji me pitao da li sam imala dogovoren termin za sastanak.

Zvala sam DIP u Zagrebu. Gospodin mi je uljudno objasnio da nisam na vrijeme podnijela zahtjeva za upis u popis birača u Dubrovniku. Shvativši da sam to propustila napraviti na vrijeme, shvatila sam svoj propust. Ali, gospodin iz Zagreba me svejedno uputio da nije profesionalno ni korektno ponašanje DIP-a u Dubrovniku te da će ih nazvati i upozoriti ih na to.

Moje je pitanje zašto još uvijek službe koje su tu radi svojih građana daju sebi za pravo postaviti se kao tirani i ne dopustiti dijalog koji je osnova svake demokratske države? Iako sada znam da nisam mogla glasovati u Dubrovniku, zašto se to nije moglo iskomunicirati na civiliziran način kako se očekuje od Predsjednika Županijskoga Suda?

Kome se obratiti u takvim slučajevima? Pišem Vam jer ne bih htjela da sve ostane na tome kako će netko iz Zagreba nazvati u Dubrovnik te vjerojatno upozoriti da se takvo što ne smije ponoviti. Htjela bih da se moj glas bar ovako čuje.

Unaprijed hvala!"

obzirom da ste uključeni u ovu izbornu noć te pratite izborne rezultate, koristim priliku da Vas upoznam i sa onom drugom stranom izbora, onom stranom koja će se najvjerojatnije izgubiti u brojevima i statistikama o nepravilnostima na provedenim izborima, a koja neće, na žalost, promijeniti ništa, osim što čovjeku ostavlja gorak okus i golemo razočaranje....
Na žalost, građani su navikli boriti se sa svakakvim problemima, navikli su na brojne nepravde koje im se rade, njima i njihovim obiteljima. A pod teretom nedaća, često slegnemo ramenima i pokušamo nastaviti dalje.
Međutim, dođe vrijeme za reći "Dosta"!!!
Vjerujem li da će nam izbori donijeti nešto novo - NE! Jer, trebamo mijenjati svoju svijest i savjest kako bismo imali snage mijenjati one koji kroje naše živote.
Zašto ovo pišem?

Ja sam građanka ove lijepe nam države, u četrdesetim godinama, radno sposobna. Ne drugačija od mnogo žena u našoj zemlji, radnog dana u trajanju minimalno 10 sati...
Danas sam, kao i većina drugih žena, otišla na izbore. Naravno, tek kada sam u svojoj kući i svojoj obitelji napravila sve što je trebalo, a kako je posla uvijek puno, otišla sam tek oko 18 h. I tamo me dočekalo grubo iznenađenje! Dakle, ja - NEMAM PRAVO GLASATI! Moje ime jest na listi, ali prezime nije. A, prezime sam promijenila ima već 15 godina!
Zovem Državno izborno povjerenstvo da ih pitam u čemu je problem, ali oni kažu - to nije naš posao, ne znamo. Zovem ured unutarnjih poslova na kojeg su me uputili, ali oni ne znaju u čemu je problem i uzimaju moj broj telefona. Nakon pola sata zovu me iz istog tog ureda i kažu da trebam doći i donijeti sa sobom vjenčani list(?!) kako bi dokazala da sam promijenila prezime. Znači, ni osobna, ni vozačka, ni putovnica nisu valjani dokumenti? Na pitanje kako je moguće da od 1997. godine nisu uskladili podatke s biračkim popisom odgovora nema. A odgovor je jako jednostavan- netko nije odradio svoj posao, netko prima plaću od mog rada i mojih davanja da bi radio - što? I što je još gore, ni na slijedećim izborima neću imati pravo glasa ukoliko te promjene ne odradim sama šetajući od vrata do vrata naše prekobrojne državne uprave... Naravno, za to treba izdvojiti dan, biti odsutna na poslu... A tko će meni to platiti? I iako sam promislila da bi to treba lo odraditi i već gotovo sjela u auto u žurbi da ipak stignem glasati, odustala sam!
Ne, neću glasati ni na slijedećim izborima, neću izlaziti na referendume... Biti ću nepostojeći građanin. Zašto?
Zato što me niti jedna vlast koja ne ispravi ovaj propust ne smatra vrijednom glasa pa samim tim i nije vrijedna moga glasa! Jer, svi oni koji jesu u ugodnim preplaćenim foteljama državne uprave tu su radi mene i radi svih ljudi ove države, mi smo im to omogućili i trebaju dokazati da vrijedni našeg povjerenja! Moj izborni dan je prošao, moje izborno pravo mi je uskraćeno, oduzeto, a tim su povrijeđena još mnoga druga prava kao građanina ove države. Žalosno je da se ispraviti ne može, još žalosnije da se običan čovjek nema kome obratiti za pomoć. Izgleda da običan čovjek nema baš nikog na svojoj strani!
U tom duhu, mogu se samo nadati da će moj mail ipak netko pročitati. Jer, promjene ipak ne očekujem. Razočaranje je beskonačno duboko.

nisam se ranije tijekom dana stigla obratiti, ali imam potrebu podijeliti svoja iskustva sa današnjih izbora.
Došla sam na izborno mjesto obaviti svoju građansku dužnost, što činim svaki put od svoje navršene 18. godine. Stala sam lijepo u red i prvo što me dočekalo je vikanje (pretpostavljam) predsjednice povjerenstva na tom glasačkom mjestu koja je pokušavala objasniti jednom starom gospodinu (kolokvijalno bi rekli, jednom djedici) kako mu nitko od njih ne može pomoći (pretpostavljam da pročita koje su stranke/liste na listiću) i neka si nađe nekoga iz reda tko će mu pomoći pri glasovanju. Kada je djedica uzeo glasački listić i krenuo prema redu i prošao prema vratima, ista ta gospođa nije odreagirala na način da digne svoju stražnjicu sa stolca već je vikala meni da ga zaustavim. Je li to moj posao????
Stojim dalje u redu, slušam kako se odnosi prema čovjeku nešto ispred mene - pita ga prvo koje je nacionalne manjine (što ne bi smjela) i onda ga pita hoće li glasati za "normalnu listu". Pitam se koja je nenormalna?

Naravno, kad sam došla na red, uredno sam pozdravila sve prisutne i dala osobnu iskaznicu. Uslijedilo je - "vas nema na popisu". Na što sam rekla da me ima. "Vi ste manjina" odgovorila je, tj. zaključila ista ta pozamašna gospođa i nastavila pitanjem "koja?". Odgovorih joj "Pogledajte na popisu". Gospođa je onda inzistirala da joj kažem koja sam manjina i komentirala još "pa što se sramite?". Odgovorila sam joj upravo onako kako je zaslužila, da ne ponavljam riječi. Onda me pitala da li želim glasati za "normalnu, zagrebačku listu". Pitam se koja je ta lista. Do tog trenutka nisam znala da takva postoji. Prekinula sam diskusiju. Nisam željela na biračkom mjestu raditi dodatne incidente, no smatram kako su i ljudima prije mene, a i meni, te vjerojatno i svim drugim pripadnicima nacionalnih manjina na tom glasačkom mjestu kršena naša prava. Nismo mi ti koji smo smislili da nas se odjeljuje na druge popise. Niti ovakve nepismene osobe imaju što prozivati nas i tražiti da se dodatno izjašnjavamo. Dužnost je onih koji rade na biračkim mjestima uzeti osobnu iskaznicu građanina i pronaći ime i prezime na popisu birača. Ma kojem god bilo. Nije naša dužnost da radimo njihov posao, za koji su i više nego dobro plaćeni. Niti moram zaustavljati ljude da ne izlaze van biračkog mjesta sa glasačkim listićem, a bogami niti da odgovaram na neustavna pitanja i time olakšavam lijenim ljudima obavljanje njihovog preplaćenog posla. Nismo mi krivi što nas se stalno odjeljuje na neke druge popise, označava nas nekim drugim znakovima kao da nismo pošteni građani naše države, koji uredno radimo i plaćamo poreze.
I, da, nisam jedina s takvom pričom. Bilo ih je i na drugim biračkim mjestima u Zagrebu. Slične, pa i puno neugodnije od moje. Doduše ja svoju nisam doživjela neugodnom. Ljuta sam na to gdje se troše novci nas, građana Hrvatske i kako se prema nama u konačnici odnose ti isti ljudi koji su plaćeni našim novcem.

Također prigovor činjenici da sam bila na listi nacionalne manjine (srpske) iako sam već u više navrata tražila da budem na općoj biračkoj listi budući me manjinska politika ne zanima, a također manjici imaju propisane kvote za ulazak u sabor te se tim glasanjem ne utječe na opću političku sliku što je inače smisao glasovanja. Omogućili su mi da glasam na općoj listi, ali pri tom upisali da potječem iz Srbije što nije točno. Rođena sam u Zagrebu. Nisu se obazirale na moje prigovore, a također nisu našli za shodno da mi pojasne u koju su rubriku upisali SRBIJA jer nisam rođena niti sam ikada živjela u Srbiji.
Molim za pojašnjenje i za odgovore te da moje prigovore uvrstite na službenu listu prigovora.

Prije svega želim napomenuti kako je moja diskrecija zakinuta prilikom ostvarivanja moga glasačkog prava i dužnosti te potaknuta time želim uložiti prigovor radi nepravilnosti prilikom ostvarivanja gore navedenog. Prilikom dolaska u 21. izbornu jedinicu kada sam stigla na red, nije mi zajamčena linija diskrecije prilikom preuzimanja glasačkog listića. Ne bi to bio toliki problem da moja nacionalnost odgovara većini građana Republike Hrvatske, međutim, moram priznati da sam se jako neugodno osjećala kada sam predala svoju osobnu iskaznicu i kada me nisu pronašli na listi na kojoj je većina glasača, odnosno, glasača koji su hrvatske nacionalnosti.
U prostoriji u kojoj sam se nalazila u tom trenutku bilo je otprilike 20ak osoba. Dvije službenice su me tražile na listi te nakon više puta pretrage prema početnim slovima prezimena su očito zaključile da sam možda na manjinskoj listi jer su me pitale na sav glas jesam li se možda prijavila kao nacionalna manjina i ako da kojoj manjini pripadam (iako se ja nikada nisam prijavila nigdje da želim biti na nekoj manjinskoj listi već koliko sam upućena popisi se razvrstavaju prema nacionalnosti). Prva osoba koja je iza mene stajala u redu bila je od mene udaljena maksimalno pola metra a da ne kažem da je barem 10 ljudi iza mene čulo nakon što je gospođa rekla: "Onda ste vi na srpskoj manjinskoj listi." Napokon su me pronašli, međutim, nakon toga tek slijedi za mene još veća neugodnost. Kada sam već po treći put odgovorila da ne želim listić za manjine, očito je procedura takva da službenice koje pretražuju i izdaju glasačke listiće moraju prepisati podatke u popis birača gdje su upisani svi koji su hrvatske nacionalnosti. I tada je krenulo diktiranje mojih osobnih podataka te je minimalno petero ljudi koji su stajali iza mene čuli moje ime i prezime, broj po kojem se vodim kao glasač, datum rođenja, nacionalnost i moju adresu stanovanja. Smatram kako to nije u redu, obzirom da u bilo koju banku ili neku drugu instituciju dođete imate diskrecijski prostor pa zašto onda on ne bi postajao i za vrijeme preuzimanja glasačkih listića. Da se razumijemo, ja se ne sramim onoga što jesam, ali smatram da ljudi oko mene koje prvi put vidim ne bi trebali znati tko sam i što sam i nemaju pravo, ukoliko im ja ne kažem, znati moje osobne podatke. Na kraju krajeva, državljanin sam Republike Hrvatske, rođena sam u Zagrebu, moji roditelji su rođeni u ovoj istoj Državi te također i moji bake i djedovi, volim teritorij na kojem živim i smatram da me se nema pravo degradirati i dovoditi u neugodnu situaciju.

Uostalom trebaju li uopće postojati različite liste po većini glasača i po manjinama kada u svakom popisu pišu isti podaci iz čega proizlazi da kada bih ja bila, kao i svaki drugi pripadnik manjine, upisana na popisu gdje su svi većinski građani RH i oni koji imaju pravo glasati po nekoj drugoj osnovi, službenici koie predaju glasačke listiće vidjeli bi moju nacionalnost i na isti bi me način mogli upozoriti da imam pravo odabrati da li ću uzeti listić za manjine ili opći glasački listić te kada bi postojao diskrecijski prostor nitko ne bi niti čuo da su me to pitale, i zašto uopće treba građane označavati bojom listića i ubacivanjem rozih listića u drugu kutiju pred svima. Također na taj način bi se ubrzalo glasanje jer djelatnici na izbornom mjestu ne bi trebali prepisivati podatke kada bi kraj onih koji pripadaju manjinama imali opciju da upišu u jednu običnu kućicu da li sam uzela manjinski listić ili opći. Na taj način bi se i izbjeglo dovođenje u pitanje moje diskrecije i možebitne predrasude osobe koja čita moje podatke jer ona će po svom osobnom nahođenju ili tiho ili glasno (kao u mom slučaju) pročitati osobne podatke glasača i nacionalnost jer isto neće imati niti potrebe čitati. Obzirom da sam se pri svakim izborima susretala sa diskriminacijom po nacionalnoj osnovi i do sada me to nije diralo smatram da napokon netko treba reći da ovakvo ponašanje nema smisla trpiti i da imam pravo reći da sam povrijeđena i da se neke stvari u ovoj državi trebaju promijeniti jer također sudjelujem u plaćanju doprinosa i svih nameta koje mi Zakon RH nalaže pa ako kao građanin RH poštujem sve što ova Država propisuje, onda neka se i moja osnovna ljudska prava od strane Države i svih ostalih službenika također poštuju.
Obzirom da svaki put kada idem glasati proživljavam ovakve nepotrebne neugodnosti ukoliko se nešto ne promijeni smatrajte da više neću dolaziti obavljati svoju građansku dužnosti jer se ne želim dovoditi u ovakve neugodne situacije jer mi je dosta trpljenja predrasuda sa svih strana koje sam proživljavala do sada ne samo pri ostvarivanju glasačkog prava, čast izuzecima koji su svjesni da sam ja mlada građanka RH koja nije kriva za ono što se događalo ranije na ovim prostorima.
Unaprijed hvala.

Moja supruga uzela je u Splitu potvrdu da će glasovati na otoku Drveniku Velikom i istu predala izbornom povjerenstvu u Trogiru. Kada je došla glasovati i, kako je nije bilo u biračkom spisku, predsjednik biračkog odbora je nazvao Trogir i dobio informaciju da ona treba glasovati Sinju, što je izazvalo nevjericu svih prisutnih. Napominjem da na Internetu stoji ispravno Drvenik Veliki.
Tako joj je onemogućeno biranje. Ili se je trebala vratiti u Split pa poći u Sinj.
Kako je to moguće?

Pojavili smo se (ja i XX) sa vazecim dokumentom..Putovnicom..izdanom u RIMU od strane HV, prisli glasackom mjestu i..
Odgovorna osoba pocela je traziti imena na listi koju je imala na stolu ispred sebe,te nakon nekoliko trenutaka, postavila pitanje

Dali ste se prijavili do tog i tog datuma (mislim da je 19/11/2011)"

Na moj odgovor: " Nisam znao da se moramo prijavti"receno mi je..."Pa mi smo objavili na radio VATIKANU!!?? da se morate prijaviti"
Naime,liste su napravljene jer bi vi mogli glasovati u Hrvatskoj u subotu, pa poslije doci u Veleposlanstvo i ponovo glasovati..
Da vam puno ne duljim NISU nam dali da glasujemo.Znaci,zbog eventualne mogucnosti da glasujem dva puta, bolje da uopce ne glasujem!!!
Da li je moguce da mi bude uskraceno osnovno pravo u demokratskom drustvu-pravo na slobodno misljenje?Da li smo nas dvoje JEDINI koji nismo znali za postojanje lliste za glasovanje?
Koliko ljudi nije moglo glasovati zbog tog razloga i da li ti glasovi mogu imati tezinu u krajnjem rezultatu?

Pišem u ime moje svekrve, žene s napunjenih 91 godinu koja je danas, 04.12.2011., uz pomoć dvoje susjeda (teško je pokretna)bila na glasačkom mjestu Lettisova 1(MO Stoja) u Puli, i nisu je našli na popisu. Nakon teške muke da dođe do birališta, doživjela je veliko razočaranje jer je nisu našli na popisu birača. Ja sam poslala sms poruku na 5454 i ona jest na popisu birača. Pogledala sam i popis birača na web stranici Državne uprave i konstatirala sam da je na biračkom mjestu 0040, Lettisova 1, MO Stoja, Pula. Ne bi se toliko mučila otići na biralište da iz bilo kojih razloga nije bila na popisu. Sama je izjavila da su to vjerojatno njezini zadnji parlamentarni izbori u životu...Jako me to rastužilo."