Europarlamentarne su izborne kampanje hrvatskih političkih stranaka, političara i političarki pokazale da u Hrvatskoj postoji jaz između pro-EU političke scene te anti-globalističke i suverenističke političke scene. Također, izborni rezultati Mislava Kolakušića i Ivana Pernara pokazali su da popularnost na društvenim mrežama ne znači nužno i izborni uspjeh. S druge strane, Nini Skočak je uspjeh na platformama donio i visokih 22.263 preferencijalnih glasova, pa i umalo ulazak u Europski parlament, iako ona nije etablirana političarka.
Izbornoj su nedjelji prethodile političke kampanje hrvatskih političkih stranaka i političarki, putem kojih su nastojali potaknuti birače i biračice na izlazak na izbore. Posebno su se važnima u tom pogledu pokazale društvene mreže, a promatrajući sadržaj objava službenih profila političara i stranaka uočeno je par zanimljivosti.
Njihove i naše politike
Politički narativi koji su se isticali u tim objavama su otkrili jasnu podjelu kandidatkinja i političkih stranaka na dvije skupine. Prvu čine HDZ, SDP, Možemo i IDS, koji predstavljaju pro-EU aktere. To su političke opcije koje su, unatoč međusobnim političkim razlikama, obilježene isticanjem važnosti postojanja i djelovanja Europske unije, naglašavajući njen pozitivan učinak na Hrvatsku i hrvatsko društvo. Sadržaj objava ovih aktera nije sadržavao dezinformacije ili teorije zavjera, fokusirajući se na isticanje prethodnih uspjeha (HDZ), na kritiku HDZ-a i isticanje njihovih korupcijskih skandala (IDS, Možemo, SDP), ili na dizanju svijesti o marginaliziranim političkim potrebama i nedovoljnoj zastupljenosti mladih kao društvene skupine (Gen Z lista).
Drugu skupinu čine Domovinski pokret, Pravo i pravda, Odlučnost i pravednost, Ivan Pernar i Most, definiranu s anti-EU zavjereničkim narativima i nacionalno suverenističkom pozicijom. Ovi su akteri predstavljali alternativnu političku scenu, koja pruža otpor prema Europskoj uniji i problematizira utjecaj kojeg ima nad nacionalnim politikama i društvima. Prema njima, EU nameće svoje interese i politike državama članicama, koje vodeće političke stranke poslušno prihvaćaju te provode na štetu društvenih interesa. Ovi akteri tvrde da su štetne politike tzv. rodna ideologija, narušavanje nacionalnih granica i poticanje dolaska stranih radnika. Takve se strane politike, koje dolaze od globalističkih sila i elita, prozivaju kao “njihove, a ne naše politike”, jer one ugrožavaju tradicionalno hrvatsko društvo i hrvatske vrijednosti.
Te su kritike često bile praćene i spominjanjem teorija zavjera, a najistaknutiji su zagovaratelji bili Mislav Kolakušić, Domovinski pokret i Most. Najčešće su teorije zavjera bile zavjera o zamjeni stanovništva, prema kojoj globalističke elite namjerno potiču promjenu strukture nacionalnog stanovništva, zavjera o velikom resetu, prema kojoj globalističke elite planiraju promijeniti svjetski poredak, te zavjera o uspostavljanju digitalne diktature, prema kojoj EU želi kontrolirati živote svih kroz uvođenje digitalnog eura.
Digitalna popularnost (ne)znači i biračku podršku
Na ovim se izborima također zanimljivim pokazalo da velika podrška na društvenim mrežama ne znači nužno i izborni uspjeh. Po tom pogledu je zanimljivo usporediti etablirane političare Mislava Kolakušića i Ivana Pernara, anti-EU etablirane političare, s političkom novopridošlicom i pro-EU Ninom Skočak.
Naime, njih troje već nekoliko godina kultivira i razvija snažnu zajednicu pratitelja na svojim društvenim mrežama, a njihove objave uvijek ostvaruju veliki broj pregleda, lajkova, komentara i dijeljenja. Ivan Pernar tako broji ukupno 231.821 pratitelja na Facebooku, Instagramu i TikToku, Mislav Kolakušić ukupno 373.142 na Facebooku, Instagramu, Tiktoku i X, a Nina Skočak ukupno 271.982 na Facebooku, Instagramu i TikToku.
Sadržajno gledano, Mislav Kolakušić u svojim objavama često raspravlja o negativnom utjecaju globalističkih institucija i elita na hrvatsko društvo. U njima se često okreće teorijama zavjera, razvijajući zavjerenički narativ o zlonamjernom planu globalističkih elita za uspostavu digitalne diktature, u kojoj će svi izgubiti svoje osobne slobode. Ivan Pernar također spominje slične teorije zavjera, ali svoj sadržaj temelji na provokativnim aktivnostima i izjavama, kako bi izmamio reakciju drugih.
Nina Skočak je pak svoje objave temeljila na promociji svoje Gen Z liste te isticanju potreba i problema mladih.
Iako su Mislav Kolakušić i Živi zid, čiji je član bio Ivan Pernar, 2019. godine osvojili mandat na europarlamentarnim izborima upravo zbog političkih kampanja na društvenim mrežama i velikom broju pratitelja, ovog su puta doživjeli izborni neuspjeh. Dok je Mislav Kolakušić 2019. godine osvojio 68.883 preferencijalnih glasova, sada je osvojio tek 18.472. Živi zid je 2019. godine osvojio 60.847 glasova, a sada je Ivan Pernar osvojio samo 1.435 preferencijalnih glasova.
Naspram varljivosti lajkova ovih dviju anti-EU etabliranih političara, Nina Skočak je pokazala da se digitalna popularnost može prenijeti u (relativni) izborni uspjeh. Iako se njezina lista tek ove godine pojavila na hrvatskoj političkoj sceni te iako nije etablirani političar, ona je na ovim izborima ostvarila 22.263 preferencijalnih glasova, čime je bila iznimno blizu prelasku izbornog praga i osvajanja mandata. Ova tri slučaja pokazuju kako lajkovi i digitalna popularnost mogu biti varljivi, jer to samo po sebi ne donosi izborni uspjeh.
Porast zavjereničkih i anti-EU narativa u digitalnom prostoru
Praćenje je izbornih kampanja razotkrilo snažnu prisutnost anti-EU, anti-globalističkih i zavjereničkih političkih narativa, ali i veći broj političkih aktera koji takve narative dijele. U odnosu na 2019. godinu, njihov broj je značajno porastao, a razloge možemo tražiti u COVID-19 pandemiji, ratu u Ukrajini te porastu radikalne desnice u Europi. Značajno je pritom da su 2019. godine jedini relevantni zavjerenički i anti-EU akteri bili Mislav Kolakušić i Živi zid, dok se u 2024. godini među takve aktere mogu uključiti Most i Domovinski pokret, koji su sada prisutni i u hrvatskom parlamentu.
