Sve kad bi u Domovinskom pokretu i odlučili ući u parlamentarnu većinu s vodećim HDZ-om, neveliki su izgledi da bi doista zaživjeli zloguki scenariji iz dijelova Domovinskog pokreta koji se odnose na kulturu i medije, a koji ta stranka gordo naziva "Mediji u RH" i "Novi hrvatski kulturni imaginarij".
Još je manja vjerojatnost da bi na čelo Ministarstva kulture i medija ponovno mogao zasjesti kratkotrajni, ali vrlo štetočinski nastrojen ministar kulture Zlatko Hasanbegović koji je u svom nesretnom mandatu uspješno potamanio većinu neovisnih, neprofitnih medija od kojih su se samo rijetki i najžilaviji uspjeli održati njemu unatoč.
Teško je zamisliti takav razvoj događaja u kojem bi se Andrej Plenković odrekao svoje bliske i odane suradnice Nine Obuljen Koržinek, koordinatorice izrade HDZ-ova izbornog programa uz čije se ime vezuje afera Geodetski fakultet i koju je Plenković grčevito branio. Slična je situacija, predmnijevamo, i s Josipom Jurčevićem, čiji se stavovi u bitnome ne razlikuju od Hasanbegovićevih, koji se tijekom vikenda samonominirao za ministra kulture.
Tako je govorio Đinđić
Još je manje zamislivo da bi Hasanbegović bio u konkurenciji za ministra kulture u eventualnoj većini koju bi skupio Peđa Grbin i njegove Rijeke pravde. A kako i zašto su oni uopće došli u situaciju da budu u istoj rečenici ili, gluho bilo, u koaliciji s radikalno desnim Domovinskim pokretom, pa i Mostom, priča je za neke druge novinske stupce, ali niti ona neće izostati.
Postizborna situacija u kojoj nema odmah vidljivog konačnog pobjednika i jasnog sastavljača Vlade sezona je gutanja živih žaba. "Ako već moraš progutati živu žabu, ne gledaj je dugo. Ako moraš progutati više živih žaba, prvo progutaj najveću", kazivao je jednom prilikom prije 21 godinu u atentatu ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić (ovdje se ispričavamo Domovinskom pokretu zbog spominjanja Srba).
Međutim, Plenković sebi baš ni pod kojim uvjetima ne može priuštiti pristajanje uz krajnje radikalne ideje iz nekakvog "Novog hrvatskog kulturnog imaginarija" i neskriveno čvrstu čizmu nad medijima, ma koliko mediji vrlo često bili i pod njegovom paljbom, nasrtajima i pokušajima bilo javne, bilo tajne kontrole.
Definicija cenzure
On to ne može jer bi time automatski poništio osam godina pomno građenog imidža umjerenog i uključivog političara, neovisno bilo to iskreno ili samo poza, a pogotovo ne zbog slike u europskim krugovima koja mu je, nije se teško domisliti, ipak ponešto važnija od situacije na domaćem terenu.
Držanjem ljestava radikalnoj kulturno-medijskoj revoluciji koju traži Domovinski pokret, drastično i nepovratno bi mu pale dionice na europskoj burzi na kojoj trenutačno kotira više nego pristojno. A slabo je izvjesno da bi takvu žrtvu bio spreman podnijeti, pogotovo zato što su programi za kulturu i medije HDZ-a i DP-a u priličnoj koliziji, barem u javno proklamiranim verzijama.
Sva je prilika, dakle, da Plenković tu, po našoj ocjeni, najveću žabu neće morati gutati. Za ostale žabe vidjet ćemo hoće li se i kako uopće snaći. Ipak, kako se onaj kojega su grizle zmije, boji i guštera, vrijedi ovdje alarmirati na opskurne i opasne odrednice iz DP-ove kulturno-medijske obznane. Jasna i nedvosmislena ambicija da određuju tko, što i kako smije objavljivati i koga se od medija smije financirati javnim novcem, a koga ne, nedvojbeno je definicija cenzure koju članak 38. Ustava jasno zabranjuje i usto jamči slobodu misli i izražavanja.
Duh hrvatskog jezika
Nakana zabrane srpskog tjednika Novosti zbog "antihrvatske djelatnosti" razlog je za uzbunu svih progresivnih, mislećih i demokratskih opcija, iako, kako vidimo, neke koje vole da ih se smatra takvima, uvrštavaju DP u svoje postizborne kalkulacije. Osim što taj naum znači gušenje slobode medija, koja podrazumijeva i kritičke objave i satiru, te što taj naum znači i uvođenje državne propagande, on je i duboko diskriminatoran, segregacijski i antimanjinski.
Od javnih medija tražila bi se "snažnija kroatizacija sadržaja", što nije baš razvidno što bi točno značilo, ali pretpostavljamo da bi značilo i ispravno korištenje hrvatskog jezika. E, tu se pisci programa DP-a nisu baš iskazali jer i sami na više mjesta navode "izvršit će se", "potrebno je izvršiti" i slično, što baš i nije u duhu hrvatskog jezika, ako ćemo baš inzistirati (a čini se i da su u nekom križarskom ratu protiv zareza).
Ili, primjerice, jedan od istaknutijih DP-ovaca, Stipo Mlinarić, ima običaj govoriti o "učestvovanju" u Domovinskom ratu, iako nam se čini da bi "sudjelovanje" bilo više u skladu s programom koji zagovaraju. Može sad Mlinarić tvrditi da lažemo, kao kad je nedavno novinare optužio da lažu kad tvrde da je rekao da je Plenković lopov, pa je zatražio da ga osramote ako ikada nađu da je to izgovorio. Pa su marni novinari za samo nekoliko sati pronašli njegov nastup u kojem to govori. Nadamo se da ne želi još sramoćenja jer snimki s "učestvovanjem" ima podosta.
Komunistička špranca kulturne revolucije DP-a
Uostalom, braćo DP-ovci, zar "snažnija kroatizacija sadržaja" ne bi trebalo biti "snažnije pohrvaćivanje sadržaja" kad se već ćeramo? A ćeraćemo se još. Opsesivna fiksacija na neojugoslavenstvo, KOS, UDB-u pokazuje da su DP-ovci ozbiljno zapeli u prošlosti i nikako ih se ne može smatrati lučonošama bolje budućnosti nego povratka u mračne trenutke donedavne, ali i starije povijesti.
Premda to u njihovom programu nije izričito napisano, iz njega sluti da im praktički niti osnivanje Ministarstva bogoštovlja i nastave/narodne prosvjete ne bi bilo mrzsko, sa sve etimoložkim, korienskim pravopisom. Teško je, naime, drugačije protumačiti zaključak da njihove "sveobuhvatne mjere u području kulturnog djelovanja u suštini djeluju s ciljem identitetskog osvještavanja čitavog pučanstva, a naročito mlađih naraštaja". U suprotnom, svojom glavom mislite samo u svoja četiri zida.
Zlosretna je asocijacija da DP-ova kulturno-medijska revolucija podsjeća upravo na Veliku proletersku kulturnu revoluciju pod vodstvom komunističkog lidera Maoa Zedonga, nezadovoljnog ideološkom nečistoćom, koji je oko sebe okupljao radikalne kadrove. To je rezultiralo gospodarskom i posebno društvenom regresijom, jer su se zatvarale škole, fakulteti i kulturne institucije, dok je državni teror jačao, uz neizbježni progon političkih neistomišljenika. Baš kao što bi DP uskratio javnim novce financiranje nepoćudnih, valjda, antidržavnih knjiga, a školskim udžbenicima ne gine revizija jer premalo je tu domovinske opijenosti i hrvatoljubnog zanosa.
Zapravo je baš zabavno da DP-ovci rade po komunističkoj špranci. Poznato je, međutim, i to da revolucija jede svoju djece. A tko će se na kraju sve najesti živih žaba, odgovor na to pitanje nismo dobili do zaključenja ovog teksta, ali slutimo da na njega nećemo predugo čekati.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
