Na ovim izborima za Hrvatski sabor najskuplji mandat prema broju potrebnih glasova je Mostov iz VI izborne jedinice (22.433), a drugi najskuplji osvojio je Možemo! u VIII izbornoj jedinici (21.062). Najjeftiniji mandati su, pak, tri mandata Domovinskog pokreta iz V izborne jedinice za koje je toj stranci bilo potrebno po samo 10.272 glasova.
Podaci iz Gongove analize rezultata izbora za Hrvatski sabor, prikazani u priloženim tablicama, pokazuju velike razlike u "težini" ili "cijeni" osvojenih mandata pojedinih stranaka u pojedinim jedinicama, kao i to da bi izborni model kojega Gong predlaže već 10 godina, doveo do bitno manjih razlika u glasovima po osvojenim mandatima.
Prema Gongovom modelu, a s primjenom rezultata aktualnih izbora za Sabor, najskuplji mandat bio bi Mostov iz II jedinice (21.252 glasova) i Možemo! (20.853), dok bi najjeftiniji bili mandati IDS-a (11.441) iz V izborne jedinice, te SDP-a iz III (11.727), HDZ-a iz I (11.845) i Mosta iz IV izborne jedinice.
Generalno, razlika između najskupljeg i najjeftinijeg mandata po važećem izbornom modelu na ovim izborima je čak 12.161 glasova. Prema Gongovom modelu ona bi iznosila manje, 10.081 glasova i uopće analiza pokazuje da bi Gongov model donio bitno uravnoteženiju raspodjelu broja glasova po mandatima.
Primjerice, prema postojećem modelu u VIII izbornoj jedinici HDZ-u je za svako od četiri saborska mjesta trebalo 10.936 glasova. Možemo! je, međutim, svoj jedan osvojeni mandat dobio nakon čak 21.062 osvojenih glasova. U odnosu na prosječno potreban broj glasova za svako saborsko mjesto u toj izbornoj jedinici, riječ je dakle o 78 posto razlike u potrebnim glasovima između HDZ-ovih mandata i onoga Možemo!.
Sljedeća najveća razlika uočava se u I izbornoj jedinici. Za svaki od pet osvojenih saborskih mjesta HDZ-u i partnerima bilo je dovoljno po 12.753 glasova. Nasuprot tome, Mislav Kolakušić je u toj izbornoj jedinici u Sabor ušao kao prvi čovjek s liste Domovinskog pokreta i partnera koja je dobila 21.439 glasova i što joj je bilo dovoljno samo za taj mandat.
Opet, kad se taj HDZ-ov minimum i DP-ov maksimum uspoređuju s prosječno potrebnih 14.598 glasova za mandat za Sabor iz I izborne jedinice, dolazi se do razlike između "najjeftinijeg" i "najskupljeg" mandata od 60 posto.
Razlike između mandata osvojenih na izborima za Sabor 2024., kao što se vidi u prvoj tablici iz Gongove analize, velike su i u većini preostalih 10 izbornih jedinica na koje je podijeljena Republika Hrvatska po postojećem modelu.
Gong podsjeća da je riječ o izbornom modelu iz Zakona o izbornim jedinicama, donesenog u listopadu 2023. godine tek iz drugog pokušaja i nakon žestokih otpora opozicije u Saboru. Kada je u svibnju 2023. Vlada Republike Hrvatske predstavila svoj novi izborni model, Gong ga je nazvao "frankenštajnskim" zato što, primjerice, u isti jedinicu spaja otoke Pag i Vir s Petrinjom i Kutinom ili, pak, Osijek i Koprivnicu u istu jedinicu.
Jedan od prigovora Gonga bio je i zadržavanje podjele Zagreba u više izbornih jedinica, što je bio jedan od primjera ignoriranja upute Ustavnog suda da se izbjegava fragmentiranje administrativnih i tradicionalnih geografskih cjelina.
Čisto matematičkim ujednačavanjem prema Registru birača HDZ-ova vlada i HDZ-ova većina u Saboru donijeli su izborni model koji je na ovim izborima za Sabor svejedno doveo do novih izrazitih nerazmjera u broju glasova potrebnih za svaki osvojeni mandat u Saboru.
Gong podsjeća i na to da je ovo izborno rješenje proizašlo iz krajnje netransparentnog i isključivog procesa i da su se autori ovakvih izbornih jedinica od javnosti tajili pet mjeseci. Nakon što je Ministarstvo pravosuđa i uprave u listopadu 2023. konačno odlučilo da javnosti "otkrije" da su autori tog izbornog modela državni tajnik i dvoje službenika ministarstva Ivana Malenice, bilo je jasno da je zakon nastao u režiji političara vladajuće stranke, tzv. grupe MARŠ (Malenica, Anušić, Ressler i Šeks), kako se mjesecima špekuliralo u javnosti.
Nasuprot onakvim razlikama u težini saborskih mandata koje su po pojedinim izbornim jedinicama u ovisnosti o dobivenim glasovima osvojile pojedine stranke, Gongov izborni model donio bi puno ujednačeniju raspodjelu mandata. Gongov model predviđa šest izbornih jedinica iz kojih se bira različit broj saborskih mandata (razmjeran broju registriranih birača, najviše 29, najmanje 17) i izborni prag od četiri posto.
Prema tom modelu, najjeftiniji mandati bili bi šest HDZ-a iz I izborne jedinice (svaki po 11.845 glasova). U toj izbornoj jedinici bi, međutim, najskuplji bio onaj Domovinskog pokreta (16.758 glasova). To je razlika od 37 posto u odnosu na prosjek za tu izbornu jedinicu.
Najveća razlika bila bi u VI izbornoj jedinici između SDP-ovih 8 mandata (12.101 svaki) i jedan od Možemo! (20.853). Razmjerna razlika u odnosu na prosjek za tu izbornu jedinicu iznosila bi 66 posto. Sljedeća najveća razlika bila bi u II izbornoj jedinici, između zastupnika Domovinskog pokreta (13.561) i Mosta (21.252) dok nigdje drugdje ne bi iznosila više od jedne trećine prosjeka za tu izbornu jedinicu.
Generalno, za razliku od modela po kojem su provedeni ovi izbori za Sabor, a koji daleko najviše pogoduju HDZ-u, prema Gongovom modelu vidi se da bi na razini prosjeka za cijelu Republiku Hrvatsku najmanje potrebnih glasova po mandatu trebalo IDS-u, bez obzira što je riječ o manjoj i regionalnoj stranci, a zatim podjednako NP Sjever, HDZ-u i SDP-u.
