Slobodni i pravedni izbori temelj su za pravilno funkcioniranje svake demokracije. U vrijeme velikih sukoba poput rata u Ukrajini, koji je značajno zaoštrio međunarodne odnose na globalnoj razini, raste svijest o nužnosti jačanja zaštite integriteta izbora zbog sve većih mogućnosti stranog uplitanja.
Problem stranog uplitanja u demokratske procese postao je jedna od ključnih političkih tema nakon predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. godine, kada je zabilježen niz ruskih hakerskih napada usmjerenih na sabotažu kampanje kandidatkinje Hillary Clinton, ali i značajna zloupotreba društvenih mreža. Preuzimajući ulogu običnih američkih građana, prikriveni ruski “trolovi” (najčešće automatizirani profili, odnosno, “botovi”) svojom su online aktivnošću širili dezinformacije i promovirali polarizirajuće poruke o rasnim odnosima, muslimanskom ekstremizmu, migracijama i kontroli oružja, koje su posebno rezonirale među pristašama Donalda Trumpa. Raspirivanje sukoba na društvenim mrežama kulminiralo je rasističkim prosvjedima u organizaciji tih istih trolova, a Trumpova pobjeda na izborima poprimila je obilježja skandala nakon što je otkriveno kako su se algoritmi društvenih mreža i osobni podaci njihovih korisnika i korisnica upotrebljavali za manipulaciju javnim mnijenjem.
U narednim godinama, slični su se obrasci ponavljali i na području Europske unije tijekom francuskih predsjedničkih izbora 2017., izbora za EU parlament 2019. te referenduma o izlasku Ujedinjenog kraljevstva iz EU. Glavna pokretačica takvih operacija, Rusija, istovremeno njeguje veze s političkim strankama krajnje desnice u Europi, ali i mainstream političarima.
Uz Rusiju, francusko parlamentarno izaslanstvo za obavještajnu djelatnost DPR identificiralo je Kinu, Tursku i Iran kao predvodnice stranog uplitanja. Destabilizirajući učinci takvog djelovanja ponukali su institucije Europske unije na jačanje sigurnosnih mehanizama i otpornosti država članica kroz regulaciju financiranja političkih aktivnosti i online političkog oglašavanja, promicanje nezavisnog i etičnog novinarstva te ulaganje u kibernetičku sigurnost. Pri određivanju primjerenih mjera, važno je razlikovati strano uplitanje od stranog utjecaja. Strani utjecaj smatra se legitimnim elementom međunarodnih odnosa i diplomacije, dok god zadovoljava kriterije transparentnosti nužne za sprječavanje prikrivenog uplitanja - postupaka koji mogu poremetiti vrijednosti, procedure i legitimitet političkih procesa.
Financiranje političkih stranaka
Ususret nadolazećim izborima za Europski parlament, Europska komisija usvojila je Paket za obranu demokracije, koji sadrži preporuku o uključivim i otpornim izbornim procesima. Ona se poziva na Uredbu prema kojoj europske političke stranke i zaklade “ne smiju primati anonimne donacije ili doprinose od bilo kojeg javnog tijela država članica ili trećih zemalja, kao ni od bilo kojeg poduzeća nad kojim takvo javno tijelo može izravno ili neizravno izvršavati prevladavajući utjecaj”. Zabranjene su i donacije privatnih subjekata i pojedinaca iz stranih zemalja, osim ako ti pojedinci imaju pravo glasanja na izborima za Europski parlament.
Nasuprot tome, ograničenja stranog financiranja nacionalnih političkih stranaka i kandidata razlikuju se među državama članicama. Italija, primjerice, ima minimalne restrikcije na financiranje političkih stranaka što je zasigurno otvorilo prostor za korumpirane prakse poput navodnog ruskog financiranja kampanje stranke Lega, predvođene desnim populistom Matteom Salvinijem. Francuska pak zabranjuje stranim vladama, korporacijama, sindikatima i drugim kolektivima da daju donacije političkim strankama, no dopušta strankama da se zadužuju kod stranih banaka. Ta je rupa omogućila krajnje desnoj stranci Nacionalne fronte Marine Le Pen da podigne kredit u iznosu od 9,4 milijuna eura od ruske banke.
Kako bi se rizik uplitanja trećih zemalja u aktivnosti nacionalnih političkih stranaka i kandidata te organizacija za vođenje kampanja sveo na minimum, Komisija u Paketu za obranu demokracije preporučuje državama članicama da “utvrde eventualne nedostatke u svojem zakonodavstvu i drugim regulatornim mjerama povezanima s donacijama i ostalim financiranjem iz trećih zemalja” te da takve nedostatke uklone osiguravanjem transparentnosti donacija, određivanjem maksimalnog iznosa donacija i zabranom stranog financiranja.
Hrvatska je jedna od država u kojima je strano financiranje zabranjeno, no to ne znači da je otporna na strano uplitanje koje se može prikriti pranjem novca i drugim nepoštenim praksama poput prikrivenog političkog oglašavanja te kreiranja lažnih profila na društvenim mrežama s ciljem oblikovanja javnog mnijenja.
Političko oglašavanje i velike platforme
Kako bi spriječile manipulaciju biračicama i biračima u online sferi, institucije Europske unije donijele su Uredbu o transparentnosti i ciljanju u političkom oglašavanju. Njome se uvodi zakonska obveza označavanja političkih reklama uz javno dostupne podatke o tome tko ih je i koliko platio te jesu li ciljali određene skupine korisnika, dok se subjektima iz trećih zemalja zabranjuje sponzorirati političko oglašavanje unutar Europske unije u razdoblju od tri mjeseca prije izbora ili referenduma.
Primjena ove uredbe kreće tek 2025. godine, što znači da ćemo tek tada vidjeti koliko su doista učinkovite mjere koje odgovornost za transparentno oglašavanje stavljaju na stranke, agencije i pojedince koji te oglase plaćaju. Od velikih online platformi ipak se očekuje da ulože određeni napor u provjeravanje političkih oglasa te je takva dužna pažnja propisana još jednim važnim propisom koji je već na snazi - Zakonom o digitalnim uslugama.
Ovaj zakon obvezuje vrlo velike internetske platforme i tražilice na identificiranje sustavnih rizika koji proizlaze iz usluga koje pružaju, pri čemu je svaki nastali ili očekivani negativni učinak na izborne procese i građanski dijalog eksplicitno naveden kao sustavni rizik. Iz ovog zakona proizašao je i prijedlog Smjernica za ublažavanje sustavnih rizika za izborne postupke, koje predviđaju posebne mjere vezane uz AI-generirane sadržaje te dodatnu pripremljenost za razdoblja prije ili nakon izbora.
Bojazan oko stranog uplitanja u demokratske procese opravdana je uzmemo li u obzir geopolitičke interese, raspon strategija i sredstva koja strane države imaju na raspolaganju u digitalnom dobu, o čemu svjedoče i primjeri susjednih država na Balkanu. U međuvremenu, za Hrvatsku je nastupila je superizborna 2024. godina koja obuhvaća parlamentarne izbore (17. travnja), izbore za EU parlament (9. lipnja) i predsjedničke izbore, što otvara puno prilika za utvrđivanje “eventualnih nedostataka” nacionalnog regulatornog okvira za zaštitu od stranog utjecaja.
