Gong je uputio Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe Poslovnika Ustavnog suda kojom nikome nije dozvoljeno tražiti imena sudaca-izvjestitelja i ustavnosudskih savjetnika.
Prema odredbi članka 96. stavka 1. Poslovnika, nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i ustavnosudskom savjetniku kojima je predmet raspoređen, niti podatke koji se odnose na odlučivanje o predmetu. Time je Poslovnikom uspostavljena povreda Ustavom zajamčenog prava na pristup informacijama bez iznimke, neovisno o tome je li postupak u tijeku ili završen. Također, u koliziji je i sa Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu te Zakonom o pravu na pristup informacijama, ali i samim Poslovnikom koji jamči prisutnost novinara na sjednicama Ustavnog suda, na kojima izlažu i suci-izvjestitelji. Ustavni suci kao suci-izvjestitelji odgovorni su za pravnu obradu predmeta i predlažu nacrt odluke, stoga imaju značajnu ulogu u postupku kojeg vode.
Nakon što nam je u kolovozu 2023. Ustavni sud odgovorio da mora provjeriti smije li javnost znati tko je bio sudac-izvjestitelj u predmetu kojim je u svibnju 2022. godine srušen Mostov referendum, nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, ipak smo dobili odgovor da se radilo o Snježani Bagić. Međutim, o sucima-izvjestiteljima Gong je već vodio višegodišnju bitku s Ustavnim sudom koja je riješena tek nakon što je Visoki upravni sud naredio da nam mora dati njihova imena, i to u završenim postupcima. Tada se radilo o predmetima gdje je srušio presudu i ukinuo odluku o produljenju pritvora Ivi Sanaderu, ukinuo odluku o pritvoru Milanu Bandiću te odbacio prijedlog zabrane kandidiranja počinitelja svih kaznenih djela na izborima za Hrvatski sabor. Među argumentima za uskratu imena, bilo je navedeno kako bi to moglo naštetiti profesionalnom dignitetu i poštovanju sudaca-izvjestitelja, bez preciziranja na koji točno način. U nekim ranijim rješenjima koje je Visoki upravni sud rušio, Ustavni sud čak nije ni provodio test razmjernosti i javnog interesa, jednostavno se pozivajući na zabranu iz sporne odredbe.
Ipak, u listopadu je novinarki Jutarnjeg lista Slavici Lukić, Ustavni sud nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa dostavio ime suca-izvjestitelja u postupcima ocjene ustavnosti novog Zakona o izbornim jedinicama. U svojem obrazloženju, Ustavni sud je naveo da je postupak donošenja ZIJZ-a izazvao veliki interes kako stručne, tako i opće javnosti, te da tako i za odluku Ustavnog suda vlada veliko zanimanje javnosti. Naveo je, dalje, da je svrha članka 96. stavka 1. itekako opravdana jer štiti identitet suca-izvjestitelja, kako javnim objavljivanjem njegovog imena ne bi bio izložen mogućim pritiscima svake vrste. Iz suda su svoju odluku opravdali time i da je informacija da se radi o doc. dr. sc. Mariju Jelušiću već bila javno objavljena 25. listopada Večernjem listu, Novom listu i Glasu Istre te na tportalu.
Ustavni sud je informaciju, za koju je Poslovnikom propisano da je nitko nikada ne smije tražiti, u listopadu dao najmanje četiri puta dok je postupak još u tijeku. Očigledno je da ni sam Ustavni sud ne smatra da imena sudaca-izvjestitelja treba apsolutno štititi u svakom slučaju. Primjer za to je i postupak o odlučivanju o ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama, koja je kada je sudac-izvjestitelj Goran Selanec održao savjetodavnu raspravu sa stručnjacima, a koja se mogla i javno pratiti.
S obzirom na funkciju koju obnašaju, ne može se raditi o pitanju čuvanja integriteta jer suci moraju u svakom trenutku stajati iza odluka koje donose, a to nije moguće ako se beziznimno štiti njihov identitet, jer sudac-izvjestitelj podnosi nacrt odluke ili rješenja, koje se potom nakon rasprave ionako donosi većinom glasova svih sudaca. U slučaju da Ustavni sud smatra da je ime suca-izvjestitelja potrebno zaštititi iz nekog od razloga navedenog u članku 15. stavku 2. i stavku 3. ZPPI-a, to je potrebno jasno i detaljno obrazložiti nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Utjecaj na suca-izvjestitelja, kao jedini mogući i prihvatljivi razlog zaštite njegovog identiteta, posve otpada kad je predmet već završen te u tom slučaju bezrazložno je i uopće provođenje testa razmjernosti i javnog interesa.
Imena sudaca-izvjestitelja ionako, kako proizlazi iz prakse, redovito izađu u javnost, bilo da “procure”, bilo odlukom Visokog upravnog suda, ili ih sam Ustavni sud učini dostupnima putem zahtjeva za pristup informacijama, čak i za vrijeme trajanja ustavnosudskog postupka. To dakle, čini, po slobodnoj ocjeni pa nastaje dojam da i sam Ustavni sud uviđa nelegitimnost i neodrživost ove zabrane.
Zbog sve veće zatvorenosti Ustavnog suda, unatoč brojnim odredbama o javnosti njegovog rada, opravdana je sve veća kritičnost javnosti prema odlukama Ustavnog suda. Odluku na temelju održane javne rasprave posljedni put je donio još davne 2013. godine u slučaju vjeroučitelja kojemu je nakon razvoda prestao ugovor o radu, a predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je sam na konferenciji za novinare u rujnu 2020. godine rekao da su sjednice ionako bile samo predstava za javnost pa zato medijima neće biti dozvoljen dolazak.
Gong ponovno podsjeća na potrebu transparentnog rada Ustavnog suda, budući da su njegove odluke od iznimnog značaja za sve građane i funkcioniranje države.
