Kurs za Gong
Od vlasti županija, gradova i općina, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama svi u Hrvatskoj imaju pravo tražiti i dobiti informaciju – samo ne vijećnice i vijećnici u njihovim predstavničkim tijelima.
Riječ je o oglednom primjeru rupe u zakonu za koju Gong upozorava da lokalnim vlastima ostavlja širom otvoren prostor za uskraćivanje informacija demokratski izabranim članicama i članovima predstavničkih tijela u njihovim jedinicama lokalne ili područne samouprave.
Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) jedan je od temeljnih zakona kojim se omogućava transparentnost i nadzor tijela javne vlasti, što znači i suzbijanje korupcije. ZPPI se, međutim, ne primjenjuje ako se pravo na pristup informacijama ostvaruje temeljem nekog drugog zakona.
Članak 35.a kao 'kvaka 22'
To u slučaju vijećnica i vijećnika u županijskim i gradskim skupštinama, odnosno u općinskim vijećima, znači da oni svoje pravo na pristup informacijama u županiji, gradu ili općini u čije su predstavničko tijelo izabrani, ostvaruju prema Zakonu o jedinicama lokalne (regionalne) samouprave. To je mjesto na kojem nastaje problem.
Jedino mjesto u Zakonu o jedinicama lokalne (regionalne) samouprave na kojem se uređuje njihovo pravo da zatraže informaciju od vlasti županije, grada ili općine u čije su predstavničko tijelo izabrane i izabrani, je članak 35. a, u kojem stoji da pitanja mogu biti postavljena usmeno na sjednicama predstavničkog tijela ili u pisanom obliku posredstvom predsjednika predstavničkog tijela sukladno odredbama poslovnika tog predstavničkog tijela.
Pitanja se na takav način jednako mogu postavljati županima/županicama, gradonačelnicama/gradonačelnicima odnosno načelnicama/načelnicima općina, kao i njihovim zamjenicima/zamjenicama i pročelnicama/pročelnicima.
Uskrate im podatke, a od žalbe niti 'ž'
Dok ZPPI predviđa mogućnost žalbe na odgovor ili izostanak odgovora tijela javne vlasti, pa čak i žalbu Povjereniku za informiranje s mogućnosti sankcija za odgovorne osobe, sve do pokretanja upravnog spora pred Visokim upravnim sudom, članak 35.a Zakona o jedinicama lokalne (regionalne) samouprave ne ostavlja mogućnost žalbe članu ili članici predstavničkog tijela koji bi smatrali da su im vlasti županije, grada ili općine uskratili informaciju na koju imaju pravo, nego upućuje da se pristup informacijama regulirala odredbama poslovnika predstavničkog tijela.
Tu dolazi do problema. Statuti jedinica lokalne (regionalne) samouprave odnosno poslovnici njihovih predstavničkih tijela, ne razrađuju pravo na pristup informacijama vijećnicima i vijećnicama. Ono što se u njima redovito navodi jest samo to da imaju pravo tražiti i dobiti podatke od upravnih tijela jedinice potrebne za obavljanje dužnosti člana.
Što se događa ako im se pritom uskrate traženi podaci? Ništa, jer nema nikakvog mehanizma žalbe na odluku izvršnih tijela kojom im se odbija pristup informacijama od važnosti za njihovu funkciju. To dovodi do paradoksalne situacije da je do informacija nužnih za njihov rad i funkcioniranje jedinice lokalne samouprave koju predstavljaju, najteže doći upravo članovima predstavničkih tijela.
Sustav za filtriranje informacija
Ovakvu pravnu prazninu lokalne vlasti nerijetko koriste za propuštanje samo onih informacija koje žele dati, a da za to neće snositi nikakve posljedice.
S obzirom na specifične dužnosti, prava i obaveze demokratski izabranih članova predstavničkih tijela jedinica lokalne (regionalne) samouprave, uskraćivanje informacija od strane lokalnih vlasti predstavlja rizik i opasnost za kvalitetno funkcioniranje jedinica lokalne i područne samouprave, te kompromitira demokratski karakter lokalne vlasti. Članovi predstavničkih tijela moraju biti kvalitetno i pravodobno informirani o svim aspektima upravljanja jedinicom lokalne samouprave koju predstavljaju, stoga je nužno ovakav propust zakonodavca adekvatno iskomunicirati i normirati.
