Preko portala ImamoPravoZnati.org već sedam godina možete slati pitanja tijelima javne vlasti. Na ovaj način građanke i građani godišnje dobiju odgovore na tisuće upita, ali među odgovorima ima i takvih koji ilustriraju dio loših iskustava s odnosom tijela javne vlasti prema ustavnom pravu građanki i građana na informacije.
Iz mnoštva sličnih situacija, izdvojili smo tri primjera loše komunikacije tijela javne vlasti s građanima, koja bi, da nije ovog portala, puno lakše ostala ispod radara.
Kako e-mail može biti 'neautentičan'?
ImamoPravoZnati.org i na ovom se primjeru pokazuje snažnim alatom Gongove borbe za odgovorniju i transparentniju vlast.
U siječnju ove godine jedan od haktivista iz Code for Croatia poslao je Općini Bukovlje e-mail u kojem je tražio OIB ili MB za svaku od mjesnih samouprava te općine, odnosno za pet mjesnih odbora. Kako odgovor nije stizao, nije mu preostalo drugo nego da se, opet prema ZPPI-u, obrati Povjereniku za informiranje.
To je upalilo i početkom ožujka konačno je od Općine Bukovlje dobio odgovor: "Ispričavamo se na probijanju roka zbog sumnje u autentičnost e-maila”.
Kako je to bilo moguće da "posumnjaju u autentičnost e-maila", u odgovoru nisu naveli. Svaki službenik za informiranje tijela javne vlasti bi trebao odgovoriti na svaki e-mail s upitom uredno poslanim prema ZPPI-u, što bi značilo da bi trebao paziti čak i na situacije poput, recimo, toga da mu poslani e-mail greškom završi u spamu i ostane neprimjećen.
Fizičke osobe! Pa još volonteri!
Isti upit poslao je isti hacktivist Code for Croatia u siječnju Gradu Starom Gradu. Tražio je OIB-e ili MB-e za tamošnje mjesne odbore, a kako odgovor nije stizao, neodgovaranje tijela javne vlasti prijavljeno je ponovno Povjereniku za informiranje.
U obrazloženju, koje je stiglo tek u ožujku, Grad Stari Grad navodi: "Razlog zbog kojega niste zaprimili odgovor je taj što portal Imamo pravo znati nije proslijedio Vaš upit na naše službe".
Kolega iz Code for Croatia obavijestio je nadležnu osobu iz Grada Starog Grada da je e-mail adresa na koju je preko ImamoPravoZnati.org poslao upit, itekako poslan na službenu adresu, i to onu koja je upisana u Registru tijela javne vlasti što ga vodi Povjerenik za informiranje. Poslao im je i podatke koji dokazuju da je e-mail s upitom uredno zaprimljen.
Iz Starog Grada su se potužili i na to da portal ImamoPravoZnati.org vode "fizičke osobe, volonteri", a smatrali su i da "zasigurno nije u redu" da primaju upozorenja od Povjerenika za informiranje, zbog tamo nekih fizičkih osoba, volontera.
Koliko su novca potrošili na oglase?
Iz Code for Croatia u Stari Grad su poslali objašnjenje gdje griješe s takvim rezoniranjem: "Portal je pomoć korisnicima u procesu pristupa informacijama, e-mail je poslan na e-mail adresu službenika za informiranje te biste trebali primiti i odgovoriti jednako kao da je poslan i putem Gmail-a (koji isto nije u vlasništvu Povjerenika za informiranje)".
Treći primjer neuspješne komunikacije prema ZPPI-u stiže iz Gongovog iskustva.
Nakon više od godinu dana borbe s HBOR-om da otkrije svoje ugovore o oglašavanju i drugim uslugama s medijskim tvrtkama za 2020. i 2021. godinu, sredinom veljače ove godine Povjerenik za informiranje odlučio je da HBOR Gongu mora dostaviti preslike svojih 30 ugovora.
Riječ je o ugovorima s tvrtkama Hanza media, Večernji list, Lider media, Glas Istre novine, Novi list, Glas Slavonije, Agroklub, Ciudad, 24sata, Kronomedia i Njuškalo. Izvorno je HBOR Gongu pristao dostaviti samo imena tvrtki, ali ne i na kolike novčane iznose je s njima sklopio ugovore, kojih datuma, HBOR je tvrdio da ne smije dostaviti čak niti informaciju o broju ugovora.
Kako HBOR tumači 'poslovnu tajnu'
Povjerenik je, međutim, odlučio da HBOR mora dostaviti preslike svih 30 ugovora po tri stranice, skupa s još 380 stranica popratne dokumentacije, a da je jedino što pritom ima pravo zaštititi, podaci poput identiteta i e-mail adresa službenika iz komunikacije. U dojam debakla svih HBOR-ovih argumenata lijepo se uklopila i napomena Povjerenika da HBOR-u, ako to tijelo ne postupi po odluci, prijeti "prisilno izvršenje izricanjem novčane kazne čelniku tijela".
HBOR-u je preostalo još samo, ako bi se u to htio upuštati, da pokrene spor na Visokom upravnom sudu. Zašto ne smije dostaviti dokumente koji zanimaju Gong, HBOR je objašnjavao time da je, navodno, riječ o nizu podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu, da mora štititi osobne podatke, da su sredstva banke "samo manjim dijelom javna", čak su iz HBOR-a optuživali Gong za zloupotrebu prava na pristup informacijama.
Ključni argument Povjerenika bila je činjenica, koju je i naveo, da sedam milijardi kuna temeljnog kapitala HBOR-a pripada državi, koja HBOR stoga zakonski tretira kao instituciju s javnim sredstvima. A ako je neki novac javan, onda javnost ima pravo znati što se događa s njenim novcem.
Po zakonu postupajte bez straha
Bespredmetnost tvrdnje o poslovnoj tajni Povjerenik je do kraja rastumačio i detaljima poput onog da dotične medijske tvrtke, primjerice, svoje cjenike javno objavljuju, da su javni i podaci o odgovornim osobama tvrtki itd.
Konačno, poručio je ljudima iz HBOR-a da se niti najmanje ne trebaju plašiti bilo kakvih poslovnih posljedica dok budu slali podatke Gongu, zato što će tada postupati po njegovoj pravomoćnoj odluci, dakle obvezujućoj, ili – najjednostavnije rečeno – da ih ne treba biti strah dok budu postupali po zakonu.
ImamoPravoZnati je Gongov alat, pokrenut u travnju 2015. kako bi se pomoću njega građanima i građankama premostila uobičajena birokratska procedura i omogućio im se zakonom zajamčen otvoren pristup informacijama tijela javnih vlasti. Nastao je suradnjom s My Society i u radionicama, takozvanim datathonima (danas hackathon), u sklopu globalnog Dana otvorenih podataka, angažmanom haktivista Code for Croatia.
Za novinare/novinarke, aktivistice/aktiviste i istraživačice/istraživače postoji i ImamoPravoZnati Pro, moćan, potpuno opremljen alat za pristup informacijama sa svim opcijama za uspješno istraživanje složenih priča temeljem pristupa informacijama.
