Afera u kojoj su se našli potpredsjednica Europskog parlamenta Eva Kaili sa nekoliko eurozastupnika optuženih za korupciju, pranje novca i primanje mita u zamjenu za usluge od Katara i Maroka bacilo je svjetlo na neadekvatna etička pravila koja se primjenjuju na članove EU institucija i aktualiziralo ideju jedinstvenog i snažnog Etičkog tijela.
Alberto Alemanno, istaknuti profesor europskog prava koji je osmislio model jedinstvenog etičkog tijela na razini Unije, ističe kako se radi o najvećem i najštetnijem skandalu koji potresa europske institucije i navodi ključne slabosti etičkih regulativa koje je otkrio ovaj skandal:
Prvo, skandal je otkrio loš etički sustav u Europskom parlamentu, koji tolerira dodatne poslove zastupnika i zastupnica, bez da podliježu obvezi prijave svojih sastanaka s trećim stranama.
Drugo, otkrio je nepostojanje revolving door (prelazak zaposlenika na visokim položajima iz javnoga u privatni sektor i obratno) pravila za europarlamentarce kojima je dopušteno na kraju mandata monetizirati svoj privilegirani - fizički i nematerijalni - pristup Europskom parlamentu.
Treće, pokazao je problem nereguliranja lobiranja u zemljama van EU, čiji su lobisti i dalje izuzeti od registracije, unatoč rastućem broju i resursima.
Četvrto, razotkrio je slabosti etičkog sustava Komisije koji se primjenjuje na bivše povjerenike tijekom perioda hlađenja (razdoblja mirovanja).
U konačnici, skandal je razotkrio glavna strukturna ograničenja trenutnog etičkog okvira i integriteta EU-a. Fragmentiranost etičkih pravila - članovi i osoblje Komisije, Parlamenta i Vijeća vezani su različitim etičkim okvirima s različitim obvezama i mehanizmima provedbe te ograničenjima koja imaju u svojoj neovisnosti i istražnim ovlastima.
Kada je vijest izbila, predsjednica Parlamenta Roberta Metsola skandal je opisala kao napad stranih sila na demokraciju u Uniji i najavila reformski paket. Ključne točke navedene reforme, koja se pritom odnosi samo na Parlament su: period hlađenja za MEP-ovce nakon odlaska s dužnosti, pooštravanje smjernica i proširenje obveze prijave lobističkih sastanaka na sve zastupnike, veća transparentnost prijave prihoda i financijskih interesa. No, kako navodi Alemanno, čini se da se niti jedan od 14 prijedloga koliko ih je u reformskom paketu, ne može strukturno pozabaviti “izvornim grijehom” etičkih pravila EU-a, a to je da je njihova provedba povjerena političkoj, umjesto zakonskoj nadležnosti neovisnog tijela.
Provedba se oslanja na samokontrolu, s političarima i političarkama koji odlučuju o političarima i političarkama u slučaju EU parlamenta i predsjednicom EU komisije koja odlučuje o svojim kolegama u slučaju Komisije, daleko od nadzora javnosti. To je ono što njihovu neutralnost – i vjerodostojnost cijelog sustava – dovodi u pitanje.
Jedinstveno etičko tijelo za sve EU institucije
Ideja o etičkoj reformi koja bi uključivala uspostavu neovisnog etičkog tijela zajedničkog za tri glavne institucije EU pojavila se još na početku mandata predsjednica Komisije Ursule von der Leyen, u političkim prioritetima za 2019., a za njezinu realizaciju tada je ovlaštena potpredsjednica Vera Jourova. No u tri godine koliko je jedinstveno tijelo bilo “prioritet” Komisije do izbijanja afere Qatargate Komisija nije izašla s prijedlogom.
U međuvremenu je Europski parlament, koji se sada pojavljuje kao negativac, nakon opetovanih poziva Komisiji da iznese prijedlog etičkog tijela EU, preuzeo inicijativu i 2021. usvojio rezoluciju, na čije je usvajanje pozivao i Gong, kojom se poziva na uspostavu takvog neovisnog tijela.
Prema predloženom modelu, Etičko tijelo EU-a ujedinilo bi postojeće mehanizme provedbe u svakoj glavnoj instituciji EU-a u jedno neovisno tijelo. Sastojalo bi se od devet članova, neovisnih stručnjaka, koji bi vjerodostojno i kompetentno primjenjivali trenutne etičke okvire na članove i osoblje institucija. Imali bi široku nadležnost za ispitivanje sukoba interesa prije, tijekom i nakon obnašanja javne dužnosti (revolving door i period hlađenja) te ovlast pokretanja istrage na vlastitu inicijativu i donošenja javnih preporuka, uključujući preporuke za sankcije.
Samo nekoliko dana prije izbijanja afere Qatargate Komisija je dovela u pitanje potrebu za uspostavom nove institucije i izrazila niz pravnih zabrinutosti oko zakonitosti predloženog modela poput rizika od uplitanja između tijela i rada Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), Europskog ombudsmana, Europskog revizorskog suda ili CJEU-a. Prema mišljenju stručnjaka, takva zabrinutost je neosnovana budući da se prema predloženom modelu, djelokrug novog tijela ne bi preklapao ni s jednom od postojećih institucija.
U posljednjem obraćanju s kraja veljače, Jurova je najavila da će Komisija u sljedećim tjednima podnijeti svoj prijedlog jedinstvenog Etičkog tjiela naglašavajući jasne i visoke standarde integriteta i neovisnosti u europskim institucijama, no u svjetlu ranijih Komisijinih kritika, ostaje pitanje opsega ovlasti koje će to tijelo imati. “Bude li ikad ugledala svjetlo dana, ova bi nova institucija u najboljem slučaju mogla biti samo savjetodavno tijelo ili u najgorem slučaju bezuba institucija”, napominje Alemanno.
