Presudom protiv Vijeća EU-a od 25. siječnja ove godine EU-ov Opći sud je poručio da ovo EU-ovo zakonodavno tijelo ubuduće mora biti bitno spremnije nego do sada javno objavljivati svoje dokumente u kojima se navode stavovi nacionalnih vlada članica EU-a u zakonodavnim procesima.
Opći sud je time kao opravdano proglasio točno ono što je Gong u prosincu 2019. tražio od premijera Andreja Plenkovića uoči početka polugodišnjeg predsjedanja Hrvatske EU-om, da polugodišnji mandat iskoristi kako bi javnosti maksimalno otvorio lobističke i zakonodavne procese u Vijeću EU-a.
‘Najnetransparentnija institucija EU-a’
Gong se tada pozvao na izvještaj europske pučke pravobraniteljice Emily O’Reilly iz 2013. u kojem stoji da je Vijeće EU-a najnetransparentnija institucija EU-a. Vijeće EU-a je uz Europski parlament jedno od dva zakonodavna tijela EU-a i slovi za de facto gornji dom parlamenta EU-a.
U prosincu 2019. posebnu težinu javnom pismu Gonga Plenkoviću nosilo je i to da je tadašnjem sazivu Hrvatskog sabora čak 42 posto zakona i drugih akata doneseno zbog usklađivanja s EU-om i da je čak 10 vlada članica EU-a tražilo veću transparentnost dokumenata i procedura Vijeća EU-a zbog prevelike bliskosti krupnih korporativnih interesa ovom europskom zakonodavnom tijelu.
Sada je EU-ov Opći sud presudio u korist Emilija De Capitanija koji je u listopadu 2020. od Vijeća EU-a zatražio određene radne dokumente o izmjeni Direktive 2013/34 koja su se odnosila, između ostalog, na obveze multinacionalnih kompanija da objavljuju kolike su poreze platile u kojoj zemlji. Vijeće EU-a mu ih je uskratilo, pravdajući se da se u njima nalaze stavovi vlada članica EU-a i da bi njihova objava ugrozila proces odlučivanja o direktivi.
Direktiva o porezima multinacionalki
Sud je, međutim, to odbacio. Konstatirao je da su svi dokumenti iz procesa odlučivanja u Vijeću EU-a zakonodavni i da javna objava onoga što je zastupala koja vlada koje članice EU-a o Direktivi o porezima multinacionalnih kompanija, nikako nije mogla ugroziti proces odlučivanja.
U svojoj presudi Opći sud je naveo i to da Vijeće u EU-a u nekim slučajevima doista može uskratiti javnosti uvid u neki radni dokument iz procedure donošenja zakona, ali da to smije učiniti samo ako precizno i konkretno dokaže koji bi točno od podataka iz tih dokumenata rušili zakonodavni proces i na koji način.
Daniel Freund, supredsjedatelj Antikorupcijske međuskupine Europskog parlamenta, objavio je nakon takve presude da je ovo "jasan i glasan poziv na veću transparentnost članica EU-a u iznošenju njihovih stavova u Vijeću EU-a".
Odluke o sudbinama 450 milijuna ljudi
"Vlade (zemalja članica) ne smiju se skrivati tijekom zakonodavnog procesa EU-a koji utječe na 450 milijuna Europljana", poručio je Freund i konstatirao da su u Vijeću EU-a nacionalne vlade članica EU-a zakonodavci isto kao što je to u svom dijelu posla i Europski parlament, da vlade stoga duguju transparentnost građanima EU-a koji su te dokumente platili i da građani posljedično "ne bi trebali preklinjati da dođu do njih".
Freundova Antikorupcijska međuskupina okuplja 153 europarlamentarca iz skoro svih članica EU-a (iz Hrvatske nijednog), te iz sedam političkih europarlamentarnih skupina. Oni se pozivaju na pravo da se bore za što transparentniji rad Vijeća EU-a.
Indikativno je da su slučaj De Capitanija pred sudom službeno podupirale i vlade Belgije, Nizozemske, Švedske i Finske, redom članica EU-a koje su bile među onih 10 potpisnica non-papera sa zahtjevom za veću transparentnost Vijeća EU-a, na što se Gong pozivao u svom pismu Plenkoviću iz 2019.
Interesi korporacija protiv interesa građana
Gong je tada izrazio žaljenje što i Hrvatska nije među potpisnicama tog non-papera:
"Ni o jednom stajalištu koja Republika Hrvatska zagovara na sastancima u Vijeću EU-a, ne raspravlja se javno, pa čak niti Sabor… ne sudjeluje u njihovoj pripremi prije sastanaka u Vijeću EU-a. To smatramo nedopustivim. Takvim, zatvorenim pristupom, Vlada šalje poruku da javnost, civilno društvo, mediji i drugi dionici nemaju pravo uvida u stavove Hrvatske u Vijeću, što dodatno osnažuje percepciju EU kao daleke i netransparentne birokracije. Jer, kako se građani i građanke mogu uključiti u odlučivanje i utjecati na stajališta vlastite vlade ako ih ona taji? Na žalost, ovakva praksa prisutna je u većini europskih zemalja."
"Od svih vlada država članica EU tražimo objavu prijedloga nacionalnih stajališta o novim zakonima i politikama EU-a prije rasprave na sastancima Vijeća, zato da bi javnosti i nacionalni parlamentarni zastupnici imali bolji nadzor nad europskim poslovima", bila je jedna od točaka koje je Gong pred skupinom nevladinih organizacija iz cijelog EU-a tražio od predsjedanja Hrvatske EU-om.
Kao osnovni problem transparentnosti u odlučivanju u Vijeću EU-a o novim propisima i direktivama navodila se sve izraženija suprotstavljenost interesa pojedinih industrija, posebno ona fosilnih goriva, interesima građana EU-a.
‘Vijeće EU-a preblizu velikom biznisu’
"Korporativna sponzorstva gotovo svih nedavnih predsjedanja Vijećem EU-a, od automobila, softvera, bezalkoholnih pića ili drugih korporativnih interesa, postalo je tužnim dokazom da je Vijeće preblizu velikom biznisu", poručila je skupina predvođena Gongom Plenkoviću 2019.
Sadašnja presuda europskog Općeg suda upravo je na tom tragu. Usto, presuda je stigla samo nekoliko dana nakon što je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola najavila antikorupcijski paket od 14 točaka kako bi se spriječilo ponavljanje skandala s korumpiranjem, poznatim kao "katargate" koji je eksplodirao nakon uhićenja grčke zastupnice Eve Kaili.
Kaili je još uvijek u istražnom zatvoru, a istraga koruptivnog skandala oko navodne korupcije novcem iz Katra te iz Maroka proširila se i na niz drugih osoba.
Jedan od Metsolinih zahtjeva odnosi se na buduću zabranu neslužbenih skupina prijateljstava ovakve prirode s europarlamentarcima. Jedan njen drugi zahtjev, onaj o snaženju i širenju ovlasti odbora Europskog parlamenta koje prati poštivanje etičkog kodeksa članova te institucije, naišlo je na punu podršku pučke pravobraniteljice EU-a Emily O’Reilly.
