U izbornim programima političkih stranaka, nezavisnih lista i koalicija građanski odgoj i obrazovanje uglavnom nije bio prepoznat niti kao društveno-politička niti obrazovna tema, što je jasan pokazatelj kako većini političkih stranaka u Hrvatskoj nije bitno hoće li budući građani i građanke biti spremni i spremne živjeti, zalagati se za i očuvati demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava. Rezultati su analize “Kako političke stranke vide GOO u svojim izbornim dokumentima” koju su za Gong izradile autorice Eli Pijaca Plavšić i Mario Bajkuša iz Foruma za slobodu odgoja.
Mali broj izbornih programa koji izravno spominju GOO ili čak spominju uvođenje zasebnog predmeta građanskog odgoja i obrazovanja ne daju detaljniji opis uvođenja tog predmeta u odgojno-obrazovni sustav što bi se trebalo očekivati od stranaka koje izriču tako jasan cilj. Ovo ukazuje kako unatoč prepoznavanju GOO–a kao važne javne politike, političke opcije i dalje ostaju bez jasne vizije u dijelu razvoja građanskih i društvenih kompetencija.
U Hrvatskoj je uvođenje Građanskog odgoja i obrazovanja u formalni odgojno–obrazovni sustav započelo 1999. godine donošenjem Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo kojeg je usvojila Vlada Republike Hrvatske.
Godine 2012. donesen je novi Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja te je započeto s njegovom eksperimentalnom provedbom. Na žalost, već 2015. godine taj projekt je zaustavljen s opravdanjem kako počinje sveobuhvatna reforma kurikuluma kroz provedbu cjelovite kurikularne reforme koja je GOO vidjela kao jednu od sedam međupredmetnih tema što je formalizirano 2019. godine donošenjem kurikuluma međupredmetne teme građanskog odgoja i obrazovanja.
Danas, 23 godine od prvih formalnih koraka koje je Vlada RH započela na temi građanskog odgoja i obrazovanja, nažalost učenici i učenice u Hrvatskoj još uvijek u formalnom obrazovnom sustavu nemaju pristup kvalitetno uvedenom sadržaju koji će utjecati na njihove vještine, vrijednosti i stavove te od njih učiniti aktivne građanke koje razumiju svoja i poštuju tuđa prava.
Upravo na ovo ukazuju brojna istraživanja o mladima u Hrvatskoj koja kontinuirano u svojim zaključcima navode kako je jedan dio rješenja problema poput manjka političke i građanske pismenosti, radikaliziranih i isključivih stavova, odnosa prema manjinama, rodnoj ravnopravnosti, izrazito visokog nepovjerenja u različite državne institucije, uvođenje posebnog obaveznog predmeta GOO u osnovnim i srednjim školama, ali i općenito rada na jačanju demokratizacije škola i obrazovanja u cijelosti. Stoga se postavlja pitanje kakvo je točno određenje političkih stranka o građanskom odgoju i obrazovanju, točnije o potrebi da se na sustavan i kvalitetan način mlade generacije pripreme za demokratsko građanstvo, poštivanje i življenje ljudskih prava i vladavinu prava.
Analiza “Kako političke stranke vide GOO u svojim izbornim dokumentima”, daje presjek odnosa političkih stranaka, nezavisnih lista i koalicija uoči nacionalnih izbora prema Građanskom odgoju i obrazovanu u posljednja tri izborna ciklusa, a autorice su ovom analizom željele dobiti odgovor na tri ključna pitanja:
● Spominju li političke stranke, nezavisne liste i koalicije Građanski odgoj i obrazovanje
u svojim izbornim programima?
● Kako političke stranke, nezavisne liste i koalicije shvaćanju Građanski odgoj i obrazovanje?
● Imaju li političke stranke, nezavisne liste i koalicije jasnu viziju uvođenja Građanskog
odgoja i obrazovanja?
Procesi implementacije građanskog odgoja u hrvatske škole su se često zaustavljali, zbog čega je uvođenje GOO-a kao zasebnog predmeta ostalo na marginama javnih i obrazovnih politika ostavljajući tako razvoj temeljnih građanskih i društvenih kompetencija ili u sivoj zoni provedbe međupredmetne teme „Građanski odgoj i obrazovanje“ čija se provedba ne evaluira, a najčešće ovisi o entuzijazmu nastavnika i nastavnica koji ga u sklopu svojih nastavnih predmeta provode.
Odnos prema temi razvoja građanskih i demokratskih kompetencija djece i mladih u posljednja tri izborna ciklusa većim dijelom je bio nejasan i neodređen. Izborni programi ukazuju kako većina političkih stranaka i pratećih koalicija ili nezavisnih listi ovu temu ne smatra prioritetnom. Unatoč tome, usporedi li se broj političkih stranaka koje građanski odgoj i obrazovanje spominju u najširem mogućem kontekstu u posljednja tri izborna ciklusa u odnosu na prethodne izborne cikluse, može se zaključiti kako političke stranke polako počinju shvaćati važnost građanske i društvene kompetencije. No to će u budućnosti trebati biti puno konkretnije i jasnije.
Cijelu analizu možete pročitati u nastavku.
