U želji da potaknu i osnaže razvoj europske zajednice, europske demokracije te transparentnosti političkih procesa Europske unije, Europski parlament je 03. svibnja izglasao prijedlog reforme izbornog zakona Europske unije, kojim bi se uvela paneuropska izborna lista. Time bi od sljedećih izbora za Europski parlament građani i građanke Europe, uz biranje postojećih 705 kandidata i kandidatkinja s nacionalnih lista, također birali 28 kandidata i kandidatkinja s jedne paneuropske liste, koji bi zatim bili vodeći kandidati i kandidatkinje za visoke političke funkcije u Europskoj komisiji.
Odluka uvođenja paneuropske izborne liste proizlazi iz dugogodišnjih kritika pretjerane birokratizacije Europske unije, nejasnih uvjeta izbora političara i političarki na njezine vodeće političke pozicije te nepovezanosti vodstva Europske Unije s građanima i građankama, koje su rezultirale u rast euroskepticizma te zanemarivanja europskih izbora. S implementacijom paneuropske izborne liste se postojeće nacionalne izbore za Europski parlament planira povezati u zajedničke europske izbore, u kojima bi se garantirao izbor kandidata i kandidatkinja iz svake države članice. Svaka bi europska biračica imala dva glasa - jedan za izbor zastupnica u nacionalnim izbornim jedinicama te jedan za izbor zastupnica u izbornoj jedinici na razini Unije. Radi osiguranja geografske zastupljenosti kandidatkinja, države članice bit će podijeljene u tri skupine prema broju stanovnika, a liste kandidatkinja će biti proporcionalno sastavljene od kandidatkinja iz tih skupina.
Također, tako izabrano 28 članova i članica Europskog parlamenta bi bili vodeći kandidati za visoke političke pozicije Europske komisije, čime bi se ojačala građanska politička kontrola njihova izbora, transparentnost, procesa te poznavanje vodećih europskih političara i političarki.
U konačnici je cilj prijedloga osnažiti demokraciju u Europskoj uniji i približiti je europskim građanima i građankama. Osim što se uvođenjem transnacionalne izborne liste za Europski parlament europski birači i biračice više uključuju u proces političkog izbora europskih političara, koji bi bili bolje povezani s europskim izbornim tijelom, time se također nastoji potaknuti nacionalne političke kandidate da se u svojim političkim programima udalje od nacionalnih pitanja i kritika te da se više fokusiraju na europska pitanja i probleme, ali i rješenja.
Europski izborni zakon je donesen 1976. godine, a mijenjan je 2002. godine i 2018. godine. Sljedeći korak prijedloga reforme je slanje prijedloga Vijeću Europske unije, koje mora jednoglasno potvrditi zakonodavnu inicijativu Parlamenta. Prijedlog reforme se kao takav zatim vraća Parlamentu, u kojem zastupnice moraju dati svoju suglasnost, prije nego što ga države članice odobre u skladu sa svojim ustavnim odredbama.
