Gong i 35 EU organizacija: Spriječite zloupotrebu mehanizma kriznog odgovora

19. travnja 2022.
Izvor: UNSPLASH

Gong se pridružio 35 organizacija civilnog sektora iz EDRi mreže u izražavanju zabrinutosti povodom prijedloga Europske komisije o uspostavljanju “mehanizma kriznog odgovora”, uključenog u novi članak 27a Zakona o digitalnim uslugama (DSA), o kojem trenutačno Europska komisija, parlament i Vijeće raspravljaju iza zatvorenih vrata. Dok je cilj navedenog Zakona jačanje transparentnosti i odgovornosti digitalnih platformi te osiguranje digitalnih prava korisnika i korisnica, predloženi bi članak Europskoj komisiji pružio mogućnost proglašavanja izvanrednog stanja te ukidanja digitalnih sloboda.

Jednako zabrinjavajućim vidimo i prijedlog novog članka 25a, kojim bi nacionalni koordinatori digitalnih usluga mogli malene digitalne platforme smatrati kao da su velike, u kontekstu obaveza smanjenja rizika. Time se upitnim stavkama članka 27a daje još veći prostor primijene, zbog čega smo uputili zajedničko pismo pregovaračima Zakona o digitalnim uslugama, kako bi ih upozorili na problematične aspekte ovih prijedloga.

Pismo u nastavku prenosimo u potpunosti:

EDRi i dolje potpisane organizacije izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog “mehanizma kriznih odgovora”, iz novog članka 27a u Zakonu o digitalnim uslugama (DSA), predloženog od Europske komisije u trijalog sastancima iza zatvorenih vrata. Također smo zabrinuti zbog prijedloga članka 25a Zakona o digitalnim uslugama, koji bi ovlastio nacionalne koordinatore digitalnih usluga (DSC) da manje digitalne platforme tretiraju poput velikih, u smislu njihovih obveza za smanjenje rizika. To bi moglo dovesti do puno šire primjene problematičnih i ionako preširokih mjera iz članka 27a.

Proceduralni problemi

Prošle godine su zakonodavci EU-a izglasali svoja stajališta o Zakonu o digitalnim uslugama putem uspostavljenih demokratskih procedura, što uključuje puno plenarno glasovanje, na kojem su svi zastupnici Europskog parlamenta izrazili svoju potporu kompromisu postignutom u nadležnom parlamentarnom odboru. Niti jedno od tih stajališta ne uključuje pružanje dalekosežnih izvanrednih ovlasti Europskoj komisiji ili nacionalnim koordinatorima digitalnih usluga, niti su uključivale ovlasti da se male digitalne platforme proglase poput velikih putem jednog administrativnim akta.

Kada mali broj pregovarača jednostrano dodaje takve nove odredbe tijekom trijalog sastanka koji se održavaju iza zatvorenih vrata, oni to doslovno čine bez mandata ili demokratskog legitimiteta. Time se zaobilaze demokratski procesi, sprječava se javni nadzor i rasprava te se isključuje ostalih 700+ izabranih zastupnika u Europskom parlamentu iz sudjelovanja u raspravama. Ti će zastupnici i zastupnice iz Europskog parlamenta biti suočeni s “uzmi ili ostavi” izborom, pri čemu je njihova jedina mogućnost da se ne slože s ovim širokim izvršnim ovlastima potpuno suprotstavljanje Zakonu o digitalnim uslugama. Izbor koji mnogi vjerojatno neće biti spremni odabrati.

EDRi stoga poziva pregovarače Zakona o digitalnim uslugama – posebice francusko predsjedništvo i izvjestiteljice Christel Schaldemose – da prestanu pregovarati izvan svojih mandata te da poštuju demokratske procese EU.

Ključne točke zabrinutosti

Dok EDRi podržava politički cilj poticanja digitalnih platforma da se ispravno povode u vremenima kriza, novi ”mehanizam kriznog odgovora” za Zakon o digitalnim uslugama nije pravi mehanizam. Predloženi mehanizam je preširoko osnaživanje ovlasti Europske komisije da jednostrano proglasi izvanredno stanje u cijeloj Europskoj uniji. To bi omogućilo dalekosežna ograničenja slobode izražavanja te slobodnog pristupa i širenja informacija u Uniji.

Predloženi “mehanizam kriznog odgovora” u novom članku 27a Zakona o digitalnim uslugama mora – u najmanju ruku – poštivati ​​međunarodne standarde ljudskih prava u pogledu legalnosti, legitimnosti, nužnosti i proporcionalnosti. Konkretno, to zahtijeva da:

• Odluke koje utječu na slobodu izražavanja i pristup informacijama, osobito za vrijeme krize, ne mogu se legitimno donositi isključivo putem izvršne vlasti. Kako Venecijanska komisija Vijeća Europe naglašava, „Državna sigurnost i javna sigurnost mogu se učinkovito osigurati samo u demokraciji koja u potpunosti poštuje vladavinu prava. To zahtijeva parlamentarnu i sudsku kontrolu postojanja i trajanja proglašene izvanredne situacije, kako bi se izbjegla zloupotreba.” Sve krizne mjere, uključujući i procjena da li se kriza stvarno događa, trebale bi stoga biti pod nadzorom Europskog parlamenta što prije od trenutka kada je donesena. Čak i u krizi, vladavina prava se mora poštivati. Međunarodni zakon o ljudskim pravima i ustavni poreci država članica strogo definiraju pravne osnove za takve izvanredne mjere i proceduralna pravila, koja moraju pratiti i kontrolirati neovisna pravosudna tijela.

• Definicija kvalificiranja nečega kao kriza (pandemija, terorizam, „sukobi u nastajanju“) mora ispunjavati načela jasnoće i specifičnosti, te ne bi trebala ovlastiti Komisiju da godinama podupire krizne mjere. Definicija bi stoga trebala biti ograničena na prijetnje koje mogu ozbiljno destabilizirati temeljne ustavne, političke, gospodarske, ili društvene strukture Unije, kao i njene značajne dijelova.

• Predloženi mehanizam mora uključivati ​​vremensko ograničenje izvanrednih mjera. Ne bi trebao Europskoj komisiji dati jednostranu ovlast da kvazi-trajno ograniči javni pristup na informacije i njihovo dijeljenje, sve dok to netko ne ospori na sudu. Svaka izvanredna mjera mora sadržavati klauzulu o njenom roku prestanka, koju može Europski parlament može kontrolirati.

• Pozdravljamo što se za odluke Europske komisije zahtijeva da budu javne, ali mehanizam mora također osigurati da sav bilateralni dijalog s pružateljima digitalnih platformi, u kojem bi se specifične mjere diskutirale, procjenjivale i donosile, bude transparentan te da ne izmiče nadzoru javnosti.

• Podržavamo odluku da izvanredne mjere moraju biti “isključivo potrebne i proporcionalne”, no propitujemo je li Europska Komisija pravo tijelo za jednostrano donošenje takve procjene, osobito u politički nabijenim vremenima te pod snažnim političkim pritiskom država članica. Umjesto toga, ovu ocjenu mora izvršiti neovisno pravosudno tijelo ili sud; i to ne samo jednom nego u redovitim, kratkim razmacima, dokle god su mjere na snazi.

• Na temelju jurisprudencije Europskog suda za ljudska prava, kriza ili opasnost mora biti u takvoj mjeri izvanredna, da su redovite mjere utvrđene nacionalnim ustavnim poretcima ili međunarodnim pravom o ljudskim pravima „očigledno neadekvatne“. Prijedlog Zakona o digitalnim uslugama već sadrži skup mjera koje mogu unaprijed ublažiti i identificirati novonastale krize. Na temelju iskustva organizacija civilnog društva koje djeluju u područjima sukoba, pružatelji digitalnih platformi – osobito oni vrlo veliki – su sposobni prepoznati rane znakove kriza u nastajanju. Gotovo uvijek mogu odgovoriti na njih u okviru svojih postojećih ovlasti, kao što su uvjeti pružanja usluga, bez potrebe za nepotrebnim odstupanjima od prava na slobodu izražavanja i pristupu informacijama.

Hitne klauzule poput ove predložene su se povijesno koristile, te se još uvijek koriste u cijelom svijetu, kako bi se narušila vladavina prava i normalizirala ograničenja temeljnih prava, a često imaju tendenciju da ostanu na snazi ​​dugo nakon što je percipirana ili stvarna izvanredna situacija završila. Na temelju empirijskih dokaza, prenaglo donesene hitne mjere  u konačnici dovode do trajnih kršenja ljudskih prava, koja je dugoročno teško ispraviti.

EDRi stoga poziva pregovarače Zakona o digitalnim uslugama da uzmu u obzir gore navedene argumente te uključe zaštitne mjere potrebne za očuvanje temeljnih prava Europljana u vremenima krize.

ApTI Romania
Access Now
ARTICLE 19
Alliance4Europe
Association of European Journalists – Belgian section
Bits of Freedom
Centre for Democracy & Technology, Europe
Office
Centre for Law and Democracy
Civil Liberties Union for Europe (Liberties)
Chaos Computer Club (CCC)
Cultural Broadcasting Archive
Community Media Forum Europe
Daphne Caruana Galizia Foundation
Defend Democracy
Digitale Gesellschaft
Digitalcourage
European Digital Rights (EDRi)
EU DisinfoLab
Electronic Frontier Foundation (EFF)
Fair Vote UK
Gong Croatia
Global Forum for Media Development (GFMD)
Homo Digitalis Greece
Institute for Strategic Dialogue (ISD)
IT-Pol Denmark
Je Suis Là
Lie Detectors
Media4Democracy
Mnemonic
Open Rights Group
Ossigeno.info
Ranking Digital Rights
SUPERRR Lab
Stiftung Neue Verantwortung (SNV)
The Coalition For Women In Journalism (CFWIJ)
Wikimedia Deutschland
Wikimedia France

chevron-right