Piše: Sandra Bartolović
„Ne možeš ne doći na sjednicu Antikorupcijskog vijeća jer je riječ o tijelu važnijem od svih drugih saborskih odbora i malo višoj razini radnog tijela”, tako po prilici zvuči rečenica koju nije Nikola Grmoja telefonski izrekao Andreju Plenkoviću. Riječ je o ukoru kojeg je Vladimir Šeks sada već davne 2012. godine uputio Arsenu Bauku.
One koji nisu pasionirani pratitelji domaćih političkih prilika valja podsjetiti da je Vladimir Šeks tada bio predsjednik Antikorupcijskog vijeća, a Arsen Bauk ministar uprave koji je packu zaradio jer se na sjednici tog tijela nije osobno pojavio nego je poslao svog zamjenika. Tomu je prethodio i službeni zaključak Antikorupcijskog vijeća da se o „izvješćima neće raspravljati bez nazočnosti ministara ili čelnika drugih tijela na koja se izvješća odnose”. Upravo su se na toj sjednici razmatrala izvješća o provedbi Strategije borbe protiv korupcije u resorima pravosuđa i uprave, a navedeni zaključak je izglasan upravo zbog Baukova izostanka. Kako mu je Šeks uputio drugarsku kritiku da to nije tek bilo koje saborsko tijelo i da je od posebne važnosti te da, kada ga se pozove, ne može poslati 'običnog' zamjenika, Bauk kao ministar sa sjednica tog tijela, kada ga se zvalo, više nije izostajao.
I dalje za one koji nisu pasionirani pratitelji domaćih političkih prilika valja reći da je Šeks, osim što je jedan od osnivača HDZ-a, sada bliski suradnik i savjetnik predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića, koji uporno javno odbija odazvati se pozivu na saslušanje pred Antikorupcijskim vijećem kojega sada vodi Mostovac Nikola Grmoja o aferi Ina u kojoj se pokušalo zamračiti milijardu kuna. Je li ga i što savjetovao o dolasku pred Antikorupcijsko vijeće, javnosti nije znano.
Još uvijek za one koji nisu pasionirani pratitelji domaćih prilika, nije naodmet podsjetiti da Antikorupcijsko vijeće nije jedno od 30-ak radnih tijela osnovanih temeljem saborskog Poslovnika nego je konstituirano posebnom odlukom Hrvatskog sabora 13. srpnja 2006. godine.
Međutim, i površni promatrači domaćih političkih neprilika nisu mogli ne uočiti otpor što ga aktualna vladajuća garnitura pruža prema saslušanjima pred aktualnim sastavom tog tijela, inače službena naziva Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, u kojemu većinu ima opozicija. Pa tako, slijedom dosadašnjih iskustava proizlazi da, kada je HDZ u opoziciji, onda je to tijelo velevažno, od iznimnog interesa, kako za Sabor, tako i za državu. A kada je HDZ na vlasti, to tijelo dobiva tretman 'trinaestog praseta', praktički efemernog poluodbora nevrijednog njihove pažnje. Do te mjere da su saslušanja pred tim tijelom proglasili nezakonitim, bez pojašnjenja koji se zakon time krši. A pogotovo u svjetlu činjenice da su u samo dvije godine aktualnog, desetog mandata, bez bilo kakvih sumnji, pitanja i otpora vladajućih, pred njim saslušavani ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek.
Poseban šmek nervozi HDZ-a zbog saslušanja oko afere u Ini daje činjenica da je plenarna sjednica na kojoj je premijer podnosio izvješće o stanju nacije iznenada, da se Vlasi ne dosjete, u svega četiri dana, sazvana za utorak - premda u izvornom rasporedu plenarna sjednica za taj dan nije bila zakazana - isti dan kada je Antikorupcijsko vijeće već ranije zakazalo saslušavanja. Uz nemušto objašnjenje da premijer podnosi izvješće u utorak jer je u srijedu šesta godišnjica njegovo vladavine, a ima i međunarodnih obaveza. Jer se za obljetnice i međunarodne obaveze inače saznaje tek koji dan ranije. O tome da je Sabor nadređen Vladi, a ne Vlada Saboru ponešto već znaju i pučkoškolci.
Površni promatrači domaćih političkih neprilika već znaju da je prvi svjedok Vijeća bio Uskokov optuženik, čiju je kredibilnost legitimno propitivati zbog situacije u kojoj se nalazi, no, već drugi svjedok, bivši član Uprave Ine iz hrvatske kvote, iz svog je rakursa uglavnom potvrdio navode svog prethodnika na Antikorupcijskom vijeću. No, oni koji nisu pasionirani pratitelji domaćih političkih prilika možda neće znati da je aktualni premijer još uvijek u svom vladajućem stolcu zahvaljujući ručicama dvojice Uskočkih mališana. Istini za volju, aktualnom premijeru žetončića nikada nije uzmanjkalo pa odreže li Uskok svoje, za očekivati je da bi posegnuo za nekim od spavača.
Kako bilo, svjedočenje pred Antikorupcijskim vijećem nije obavezno, nema sankcija za neodazivanje i oporba ga koristi kako bi u javnosti stvorila dojam o 'nestašlucima' vladajućih, a ubodu li dobrog svjedoka, dojam bi mogao doći i do nadležnih institucija.
Također, poziv na svjedočenje ili ispitivanje pred bilo kojim radnim tijelom nije obvezujući niti za sobom vuče bilo kakve sankcije, a u pravilu su takva svjedočenja rijetka jer u svim odborima većinu drže vladajući. Izuzetak je istražno povjerenstvo, uspije li se osnovati i kontinuirano raditi, jer pokretanjem službene istrage njegov rad automatski prestaje. No, nepojavljivanje pred istražnim povjerenstvom znači novčanu kaznu od 50 tisuća do milijun kuna ili zatvorsku kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora, a isti su penali predviđeni ako svjedok povjerenstvo ne obavijesti o činjenicama koje su mu poznate ili ne dostavi dokumentaciju koju posjeduje.
Da s istražnim povjerenstvima nema labavo, potvrđuje i činjenica da se njegovu pozivu 2010. godine odazvao čak i Ivo Sanader kako bi svjedočio, gle čuda, o privatizaciji Ine.
