Demokracija i big tech: regulacija za suživot
Na koji način se moć i utjecaj tehnoloških divova u suvremenoj digitalnoj eri odražavaju na demokratske procese i ljudska prava te kako regulirati i zauzdati njihov negativan potencijal, tema je kojom se bavi rad Tina Puljića, u nakladništvu Gonga. Analiza propituje ulogu tehnoloških kompanija kao komunikacijskih platformi i platformi za prikupljanje podataka.
Društvene mreže promijenile su načine i navike informiranja građana, te zamutile granice između informacije i dezinformacije te istine i laži. Eklatantan primjer negativnoga učinka društvenih mreža kao komunikacijske platforme pruža nam pandemija bolesti COVID-19. Potencijal društvenih mreža za širenje dezinformacija nije bitan samo u smislu izravnog utjecaja na ljudsko ponašanje, već i u smislu ugrožavanja osnova demokratskoga sustava. Temeljna premisa demokracije jest mogućnost građanke da donese informiranu odluku, a pretpostavka je dostupnost provjerenih i točnih informacija. U trenutku kada se granica između istine i neistine zamućuje, a javna sfera postaje sve zagađenija dezinformacijama, sama pretpostavka demokracije dovedena je u pitanje.
Dezinformativni potencijal društvenih mreža postaje još opasniji u sprezi s populizmom kada ga vrlo često ciljano i s namjerom koriste akteri službene politike, podrivajući demokratski sustav iznutra te izravno utječući na političko ponašanje, političko nasilje i ishode političkih procesa poput parlamentarnih ili predsjedničkih izbora. Slijedom toga, regulacija društvenih mreža neophodna je kako bi se zauzdali njihovi negativni utjecaji.
Jedno od rješenja koje se nameće u borbi protiv dezinformacija jest fact-checking, odnosno provjera istinitosti podataka sadržanih u objavama na društvenim mrežama. Ipak, fact-checking ima svoja ograničenja. Kao prvo, ispravljanje netočnih podataka i prezentiranje točnih ne mora rezultirati u promjeni uvjerenja i ponašanja kod konzumenata sadržaja. Dodatno, studija koju je provela neprofitna organizacija Avaaz, ukazuje na to kako Facebook ne čini ni približno dovoljno da bi ograničio širenje dezinformacija na svojoj platformi, a stanje je pogotovo loše po pitanju sadržaja koji nije na engleskome jeziku. Također, prosječno vrijeme između objave određenog dezinformativnog sadržaja i njegove oznake kao takvoga tijekom 2021. godine bilo je 28 dana – drugim riječima, ne samo da fact-checking ima strukturalne manjkavosti, već postoji i konzistentan manjak voljnog momenta velikih tehnoloških kompanija kao što je Facebook da ga dosljedno implementiraju. Upravo iz tog razloga rješenje ne može biti niti samoregulacija tehnoloških divova jer - što je veća količina korisnika, pa makar i širili dezinformacije, i što je veća njihova interakcija sa sadržajem, to je više podataka s kojima tehnološke tvrtke trguju.
Utjecaj društvenih mreža na demokraciju zato valja promotriti i kroz njihovu ulogu kao platforme za prikupljanje podataka o korisnicima. Golema količina podataka koja se skuplja o korisnicima otvara i opasne mogućnosti malverzacija i manipulacije u političkoj sferi i sferi javnoga diskursa, a profit koji tim putem stvaraju velike tehnološke kompanije stvara poticaj za nastavak takvih modela poslovanja. Pored toga, algoritmi na društvenim mrežama određuju i koja će se vrsta sadržaja, te koliko često, prikazivati korisnicima i tako stvaraju tzv. komore odjeka (echo chambers) – fenomen izrazito opasan za demokratsko društvo jer, ne samo da građane odvaja od deliberacije u javnoj sferi, već to često čini bez njihove svijesti a samim time i bez informiranoga pristanka – još jedne osobine slobodnoga građanina.
Druga opasna dimenzija prikupljanja podataka jest njihova aktivna zloupotreba. Najpoznatiji je takav primjer skandal vezan uz konzultantsku tvrtku Cambridge Analytica, a najstrašnija je činjenica da se tu nije radilo o neovlaštenom upadu u sustav, nego je sustav Facebooka upravo na taj način i zamišljen - da prikuplja podatke i ustupa ih trećim stranama koje mogu biti tržišni poput kompanija, ali i politički akteri.
Korak prema zakonskoj regulaciji ovih problema dva su zakonska prijedloga Europske komisije – Zakon o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA) i Zakon o digitalnim tržištima (Digital Markets Act – DMA). Nacrt DSA predviđa niz mjera koje bi svakako predstavljale regulativni napredak ali nije bez svojih nedostataka. Neki od njih istaknuti su u otvorenom pismu koje je potpisalo preko 50 europskih stručnjaka i organizacija, uključujući i Gong.
Mnogi su članovi civilnoga društva zabrinuti i oko prijedloga Odbora za pravna pitanja Europskog parlamenta prema kojemu bi se iz regulacije predviđene u DSA isključile medijske publikacije iako je postalo praktički nemoguće povući jasnu liniju između onoga što jest medijska publikacija i onoga što to nije. Mnogim širiteljima dezinformacija element strategije je upravo predstaviti se kao kredibilni medijski izvori. Uvođenje ovakve klauzule omogućilo bi stvaranje pravne sive zone unutar propozicija DSA, ali i proširilo prostor velikim tehnološkim kompanijama da arbitrarno odlučuju o tome koji će sadržaj nadgledati, a koji neće.
Zakon o digitalnim tržištima također ide prema ograničavanja moći društvenih mreža, ali - iako su spomenuti prijedlozi obećavajući, regulacija je uvijek ograničena učinkovitom implementacijom na koju se ne može sa sigurnošću računati.
Jedno od mogućih riješenja o kojima se raspravlja je tzv. breaking up, odnosno „kidanje“ kompanija na manje nezavisne dijelove – pod tim bi rješenjem, primjerice, Whatsapp i Instagram postali zasebne kompanije neovisne o Facebooku. Istovremeno, ovakav pristup otvara nove probleme jer manje kompanije ulagale bi manje u sigurnost informacija, nudile manje besplatnih usluga i općenito imale manje kapaciteta za istraživanja i razvoj. Ukratko, iako kidanje kompanija rješava dio ranije navedenih problema, vjerojatno bi stvorilo istu takvu količinu novih.
Drugih rješenja u aktualnim raspravama nema mnogo. Izvještaj u autorstvu organizacija European Digital Rights, Access Now i Civil Liberties Union for Europe dotakao se određenih alternativnih rješenja te je razvidno da je aktivni nadzor civilnog društva i nezavisnih organizacija nad kreacijom europske legislative. Time se ujedno omogućava i izražavanje volje europskih građana, ali i omogućuje svojevrstan checks&balances mehanizam u vidu vanjskoga nadgledanja, te je nužno aktivno uključiti spomenute aktere u proces izgradnje pravnog okvira, zaključuje se u radu koji je dostupan na poveznici.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva.
