„Svake godine uvijek isto, ako ne i gore“, komentirala je kolegica koja je volontirala do mene u Gongu odgovarajući na brojne pozive građanki i građana tijekom izborne nedjelje. A bilo ih je preko 350.
Otprilike polovina je tražila informacije, dok je druga polovina dojavljivala potencijalne nepravilnosti, među njima i bivši Gongovi promatrači koji i dalje neformalno promatraju, ali i brojni drugi građani_ke. Većini nije jasno, a nije ni nama u potpunosti, zbog čega nam je i dalje svaki izborni dan uvijek novi izazov.
Gdje je (nestalo) moje biračko mjesto?
Iako se adrese biračkih mjesta u 99% slučajeva ne mijenjaju, ovaj 1% promjena uvijek izaziva veliko nezadovoljstvo birača, osobito starije životne dobi koji ne mogu sami provjeriti adresu svog biračkog mjesta na internetu. Ove godine je zbog potresa u Zagrebu takvih poziva bilo više nego inače. Uvijek se pitamo zašto za tih 1% slučajeva izborna administracija ne pošalje poštom prije izbornog dana obavijest biračicama o promjeni adrese njihova uobičajenog biračkog mjesta?
Uredno sam se registrirala za glasanje na posebnom biračkom mjestu, a sada moram putovati 100 km ili ovisim o brodu koji vozi jednom ili dva puta dnevno?
Zbog datuma izbora kada je dobar dio birača već na moru, u nedjelju smo svjedočili iskrenom bijesu nekoliko desetina birača. Oni su se pravovremeno registrirali za glasanje izvan mjesta prebivališta i naznačili biračko mjesto na kojem žele glasati, ali ih nitko nije upozorio da neće moći glasati na tom biračkom mjestu, kao što su to mogli primjerice na europarlamentarnim izborima prošle godine. Ili im je rekao svega dva dana prije izbora. Tako su npr. birači_ce s otoka Silbe i Molata morali na put u Zadar, oni s Pelješca u Korčulu ili Dubrovnik, a oni sa Suska na Lošinj. Čini se suludo, zar ne? S obzirom da se na ovim izborima pojavljuje 12 različitih glasačkih listića, tehnički je komplicirano, ali ne i neizvedivo, dostaviti ove listiće na redovna biračka mjesta i tamo organizirati glasanje za biračice iz drugih izbornih jedinica. Ili, ako je suditi po kreativnosti nekolicine biračkih odbora koji su jednostavno takvim biračima uslijed pritiska dali glasačke listiće sa svog biračkog mjesta i upisali ih u „neke“ tablice prema prijavama birača, možda bismo svi jednostavno trebali glasati na listićima gdje se nalazimo ili privremeno boravimo?
No tu je i drugo pitanje. Na koji način se određuje broj ovakvih biračkih mjesta? I zašto su ista primjerice otvorena na Dugom otoku, a nisu otvorena na Silbi? U cilju transparentnosti, bilo bi dobro da DIP i Ministarstvo uprave iznesu podatke o broju birača koji su tražili tzv. preregistraciju kako bi javnost znala na čemu su utemeljene ove odluke.
Koga vraga ne ukinete tu izbornu šutnju?
Gong ne provodi izbore pa stoga ni ne može riješiti ovo pitanje. Desetine građana_ki zvale su zbog kršenja izborne šutnje, i to uglavnom zbog SMS poruka koje su dobili od raznih kandidata. Prednjačili su pozivi iz X. izborne jedinice gdje je, prema prijavama građana, Petar Škorić, kandidat HDZ-a, slao takve poruke s više telefonskih brojeva. Andrej Plenković, Milan Bandić, Nikša Vukas i nekolicina ostalih kandidata svjesno su kršila izborne zakone znajući da ih ne čeka nikakva kazna. Kao i na prošlim izborima, upućivali smo građane na prijavu HAKOM-u. „Možete li navesti jedan primjer kad je HAKOM kaznio ovakvo ponašanje?“, upitao je uzrujani birač. Ne možemo, naravno jer primjerice ni nakon europarlamentarnih izbora, na kojima je putem unaprijed snimljene glasovne poruke koja je emitirana s registriranog broja političke stranke Milan Bandić 365, velik broj birača to prijavio, nije se dogodilo – ništa.
Kad dolazi mobilni tim?
„Uredno sam se najavila izbornom povjerenstvu, a birački odbor mi nije došao na kućnu adresu. Sad je 17 sati, a na broj izbornog povjerenstva se nitko ne javlja. Zašto birački odbori nemaju brojeve telefona? Možete li mi pomoći?“, pitala je starija gospođa iz jedne slavonske općine. I naravno, ne možemo joj pomoći jer se ni nama ne javljaju na telefon. Zovemo izborno povjerenstvo izborne jedinice, situacija ista. Gospođa nije glasala. Ali bilo je i pozitivnih primjera. Javilo nam se nekoliko birača koji su bili u samoizolaciji da kažu da su ih posjetili birački odbori i da ih pohvalimo. Neki su čak sami poslali članove obitelji da dovezu mobilni tim i uspjeli glasati na adresi različitoj od adrese svog prebivališta. Humanost na djelu. No, bilo je i onih kojima birački odbor nije došao, uključujući i birače pozitivne na korona virus kojima je tek u petak odlukom Ustavnog suda dana mogućnost glasanja. Mogućnost u Hrvatskoj ne znači da će se to i dogoditi jer izborni zakon ovo ostavlja kao mogućnost, ali ne i kao obavezu biračkim odborima da biračko pravo omoguće svima koji to zatraže. Najavili su kaznene prijave za uskratu biračkog prava.
Gužve na biralištima
„Odustala sam nakon dva sata čekanja na suncu. Pa zar je ovo humano?“, rekla je ogorčena starija žena koja je pokušala glasati u Zagrebu u Križanićevoj ulici gdje su bila određena posebna biračka mjesta za birače iz drugih izbornih jedinica. Nije humano, naravno, ali pomoći nema. Birački odbori su možda mogli napraviti trijažu i dati prednost starijim osobama, ali to ne piše u zakonu i uputama. Sličnu situaciju dojavili su birači s još nekoliko biračkih mjesta napominjući da je situacija ispred biračkih mjesta izvan kontrole. „Konačno da i vi u Hrvatskoj spoznate što znači satima čekati u redu“, kaže nam kolega iz Mostara koji se javio s fotografijama gužvi s birališta u BiH.
Nacionalne manjine – zar opet?
Pripadnici nacionalnih manjina mogu na biračkom mjestu izabrati žele li glasati za listu sukladno svom prebivalištu ili za tzv. manjinsku listu, o čemu ih treba upitati birački odbor. I dok je većina biračkih odbora to i činila, bilo je i onih koji nisu, o čemu smo dobili nekoliko pritužbi građana_ki. A bilo je i onih kojima je bilo neprimjereno takvo javno iznošenje njihove nacionalne pripadnosti.
Nisam na izvatku iz popisa birača, kako je to moguće?
„Imam važeću osobnu i nisam ju mijenjao. Jednostavno me nema na popisu. Poslali su me po potvrdu u ured koji je udaljen 10 kilometara. Nema šanse. Nikad više neću glasati“, uznemireno je govorila gospođa na drugom kraju žice, a iz pozadine se čuo ljutiti suprug koji je državu častio raznim imenima. Iako je na svakim izborima broj ovakvih slučajeva sve manji, postavlja se pitanje mogu li se ovakve situacije rješavati telefonski u komunikaciji biračkog odbora i državne uprave, ili se birače zaista fizički mora slati u udaljene urede? Primjerice, u BiH su na svim biračkim mjestima službenici koji izdaju takve potvrde. Zašto to ne bi bio slučaj i u Hrvatskoj?
Nadalje, određeni broj birača se preregistrirao, ali je odustao od glasanja na posebnim biračkim mjestima na moru jer su im ljetovanja otkazana uslijed korone. Dolaskom na svoje redovno biračko mjesto nisu mogli glasati. Šteta, jer je za ovo potrebna samo mala dodatna koordinacija između biračkih odbora.
Nismo glasali, nije bilo listića
Zvuči nevjerojatno, zar ne? E pa dogodilo se i to na posebnim biračkim mjestima u Vodicama, Novalji i Supetru. Listići su na izborni dan slani trajektima i automobilima ne bi li na vrijeme došli do biračkih mjesta. I došli su, ali ne do Novalje. Ni same nismo sigurne što se dogodilo ako se već od 25.6. znao broj registriranih birača iz svake izborne jedinice koji su trebali glasati na istima? Naime, dan ranije istekla je mogućnost za tzv. preregistraciju, a 1.7. Ministarstvo uprave objavilo je statističke podatke o broju birača, uključujući i posebne skupine birača_ica i biračice u inozemstvu. No treba pohvaliti izborna povjerenstva, jako su se trudili riješiti ovakve situacije. Adekvatnija priprema za izbore sigurno bi odgovorila na ovakve izazove.
Došao sam na biračko mjesto i otkrio da sam već – glasao!
Nekoliko građana javilo nam se s istim problemom tijekom izbornog dana. I dok je većina biračkih odbora uvidjela da se radi o grešci i sastavila zabilješku, te biračima_cama dozvolila glasanje, drugi to po naputku svojih izbornih povjerenstava nisu učinili. Bilo bi dobro da postoji procedura pa da svi rade jednako, čini nam se, jer greške se uvijek događaju.
I dok se slažu post-izborne koalicije svi mislimo na istu stvar – hoćemo li lokalne izbore dočekati s istim problemima? Jer, iako se izborna reforma najavljuje godinama, naš je izborni proces zapušten i već 20 godina nije doživio nikakve značajnije inovacije. Primjerice, mogućnost dopisnog glasanja riješila bi 90% gorenabrojanih problema i olakšala glasanje velikom broju birača. A ima toga još puno za popraviti. U nadi da će nova vlada imati političku volju inicirati i provesti izbornu reformu, zahvaljujemo svima koji su nam ukazali povjerenje na izborni dan i nadamo se da smo barem malo doprinijeli kvalitetnijem održavanju izbora.
Gong je korisnik operativne potpore - strukturne podrške europskim think-do-thanks u cjelini “Demokratska i građanska participacija” u sklopu programa Europa za građane.
