Europska se politika proteklih godina bavi usponom i popularnošću populizma, osobito među mladim generacijama. Populističke političke opcije – tvrdi se – zadobivaju dosad neviđeni uspjeh i počinju predstavljati sistemsku prijetnju za dobrobit svih europskih demokracija. Ovo su empirijske činjenice koliko i političke i medijske tvrdnje koje se pojavljuju uoči izbora za Europski parlament, a o kojima će ovisiti dinamika europske politike u predstojećem razdoblju.
No, koliko ima istine u ukupnosti tvrdnji o prijetnji populizma? Radi li se, naprosto, o prijetnji od normalizacije desničarskog ekstremizma? Jesu li prijetnji izloženi politički sustavi u cijelosti ili samo političke elite na vlasti? Je li EU ikada zaista bila demokratski robusna politička zajednica ili su u temelje Europske unije ugrađena bitna ograničenja demokratskoj volji? I što veća razina građanske participacije može učiniti i kako osnaživati mlade za nju? 15. travnja je u dvorani Mueller zagrebačkog Kina Europa održana tribina o europskom populizmu i demokraciji.
Govornice_i na tribini bili su:
Dr. Anna Krasteva, profesorica na Odsjeku za političku znanost Novog bugarskog sveučilišta u Sofiji, utemeljiteljica i direktorica CERMES-a (Centra za migracijske studije) i doktorica honoris causa sa Sveučilišta Lille 3 u Francuskoj. Njezini se istraživački interesi odnose na migracijske i etničke politike, populizam i radikalnu desnicu, nove oblike online i offline političke mobilizacije, e-građanstvo i digitalnu demokraciju.
Dr. Mojca Pajnik, izvanredna profesorica na Fakulteti za družbene vede, Univerzitet v Ljubljani, gdje poučava na studijskim programima vezanima uz komunikacije i medije. Njezin rad pokriva teme migracija, integracije i diskriminacije, komunikacijskih praksi i populizma u online sferi.
Dr. Berto Šalaj je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Teme kojima se bavi uključuju društveni kapital, političko obrazovanje i političku socijalizaciju, a su-autor je knjige o populizmu “Dobar, loš ili zao? Populizam u Hrvatskoj” s prof. Marijanom Grbešom.
Dr. Mojca Pajnik je uvodno ustvrdila da je populizam kao oblik političke komunikacije blisko povezan s novom erom demokratske politike, pri čemu se elemente populizma može naći i na lijevoj i na desnoj strani političkog spektra. Populistička politika u svom centru ima “nas ljude” koje suprotstavlja elitama koje okrivljuje za neosjetljivost na potrebe ljudi. Populizam je tako i vrsta ideologije i politički stil koji se poziva na emocije, a etno-nacionalistički populizam koji izaziva nervozu oko budućnosti europskog projekta samo je jedna od pojavnosti populizma. Populizam je stoga kameleonski fenomen, novi način funkcioniranja politike, a među sobom se populizmi razlikuju u tome koga prepoznaju i koga okrivljuju kao „štetne Druge“.
Dr. Berto Šalaj je naveo da su populizam i demokracija blisko povezani fenomeni, a u suvremenim društvenim znanostima postoje različita razumijevanja populizma. Različiti ga autori tako razumiju kao diskurs, politički stil, način mobilizacije i regrutiranja političke podrške. Takozvani „ideacijski pristup“ koji razvija nizozemski politolog Cas Mudde populizam razumije kao ideologiju koja razumijeva društvo kao podijeljeno u dvije temeljno suprotstavljene kategorije – uniformno dobar narod i uniformno pokvarenu elitu, a zbog primjenjivosti na populističku politiku različitih ideoloških predznaka, upravo ove dvije odrednice – pozitivno vrednovanje ljudi, a demoniziranje elita – možda obuhvaća najvažnije elemente populizma uopće. Pritom je uvjetno moguće poistovjetiti populističke politike u cijelosti kao one koje su u opoziciji spram političkih i ekonomskih elita, dok je distinktivna karakteristika desnog populizma, dodatno tome, još i identificiranje Drugoga kao kulturološke, demografske i identitetske prijetnje, što se proteklih godina u prvom redu odnosi na izvaneuropske migrante.
Dr. Krasteva se nadovezala s promišljanjima o tome otkud potječe politički uspjeh populizma. Navela je da je populizam zapravo inovativan, u više pogleda. Inovacija populističkih pokreta je ta da su učinkoviti i kada gube jer im je često politički utjecaj puno veći od izbornog uspjeha. Inovativna je i njihova sposobnost postavljanja diskursa, odnosno brojni primjeri uspjeha u uvođenju novih tema i njihovom prikazivanju kroz populističku vizuru. Ova je inovacija komunikacijska – neke su populističke opcije uspjele premostiti „sanitarni kordon“ koji su „stare“ stranke ujedinjeno postavile protiv njih te se i same sve više probijaju u mainstream. Populizam danas tako transformira politički diskurs prema instrumentalizaciji neznanja i skandala.
Pojašnjavajući dalje kako to populizam transformira političke rasprave, dr. Pajnik se referirala na činjenicu da je paralelno s usponom populizma, trajao i uspon Interneta kao prostora političke mobilizacije. Ideja interneta bila je u početku povezana s e-građanstvom, edukacijom, osnaživanjem i poticanjem aktivnog građanstva. Međutim, vrlo brzo se pokazao profitni korporativni utjecaj koji je rastao dok nije popunio prostor demokratizacije, te sada imamo situaciju komercijalizacije medija koja uspješno ide uz rast populizma, i to paralelno medijskog i političkog. Twitter se pokazao kao izvrsna platforma za populizmu bliski tip kratkog, emocionalnog i teatralnog političkog govora. Nije počelo s Donaldom Trumpom, ali Trump je idealan primjer. Krasteva je dodala da je Trump napravio epistemiološki pomak u komunikaciji koji zaobilazi prethodno podrazumijevani teret dokaza, pristupivši komunikaciji kao nadmetanju u kojem se on služi istinom, a svaka je kritika jednostavno – laž.
Antielitistička politika u praksi progovara mladima. Komentirajući sposobnost populističke politike da mobilizira mlade, govornici_e su se složili kako ona nije nipošto zanemariva, ali i kako pravi rizici leže u onom segmentu populističke politike – „tvrdom“ populizmu – koji ima nakanu mlade mobilizirati za ciljeve isključivanja, diskriminacije i nasilja prema ranjivim skupinama. Za desne radikale mladi predstavljaju željenu metu, radikalno desne stranke žele pokazati kako više uključuju mlade, identitetski se povezuju s njima i privlače ih idejom aktivne, pa i revolucionarne politike. Na ova nastojanja se nadovezuju medijski prikazi radikalizirane mladeži, što dovodi do toga da se desni populisti estetiziraju i glorificiraju i imaju priliku privući nove podupiratelje. S druge strane, mobilizacija mladih za zelene teme i solidarnost razmjerno su krhkiji oblici mobilizacije koji imaju periode rasplamsavanja ali i periode marginalizacije od strane brojnih aktera kojima ne odgovaraju.
Prof. Šalaj je pokušao ponuditi objašnjenje tome kako je populizam tako popularan (i sve popularniji) budući da se radi o tako jednostavnoj ideji, antitezi dobrog naroda i loše elite. Predstavio je tri teze koje smatra ključnima za to objašnjenje: prvo, građani su razočarani jer smatraju da se njihov glas ne čuje u političkoj areni, te misle da su političke elite zaboravile na njih i na nacionalnoj i na EU razini. Drugo, ljudi strahuju od promjena, kako socio-ekonomskih, tako i kulturnih, te osjećaju strah od onoga za što smatraju da će utjecati na njihov svakodnevni život. Napokon, sami ekonomski razlozi vezani su uz duboko ukorijenjen osjećaj ekonomske nejednakosti i relativne deprivacije, odnosno očekivanja da je njihova skupina zapostavljena i da će joj budućnost biti crna. Populističke političke opcije pojednostavljuju sve kompleksnosti koje su dovele do ovih zabrinutosti na prikaz 'dobrog' naroda protiv 'loših' političkih i ekonomskih elita, ali i 'loših' manjina i imigranata.
Zaključno, govornice_i su se složile_i kako će ishod izbora za Europski parlament biti od presudne važnosti za budućnost Europske unije. No, složili su se i kako sami izbori neće biti dovoljni za spas demokracije u Europi. Model postupanja nazvan „sve po starom“ neće se moći održati nakon izbora, a za bolesti demokracije u Europi neće biti brzih i jednostavnih rješenja. Potrebna je iscrpna demokratizacijska agenda, a buduće zastupnice i zastupnici u Europskom parlamentu te povjerenice i povjerenici u Komisiji moraju tu poruku čuti i shvatiti. S druge strane, neće biti potpuno moguće niti zaobići populistički repertoar tema, budući da se one u bitnome tiču granica demokratskog odlučivanja u Europskoj uniji i državama članicama, a bez afirmacije važnosti demokratskog odlučivanja, autoritarne tendencije mogu samo nastaviti jačati.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva.
